StoryEditorOCM
Hrvatskaodlikašica iz splita

Filmska priča najmoćnije žene među hrvatskim poslodavcima: ‘Kad sam došla u Zagreb, ujutro sam studirala, a noću konobarila. Bez slobodnog dana, godinama... I na to sam ponosna!‘

27. studenog 2022. - 07:30

Mlada je žena, a već godinama je viđamo na moćnim menadžerskim i šefovskim pozicijama, a sad je evo postala i prva žena na čelu Hrvatske udruge poslodavaca. Rekao bi čovjek, jer tako to obično bude, da je vjerojatno rođena sa zlatnom žlicom i da joj je garant dosta toga u životu servirano. Ma kakvi. Skroz krivo.

Irena Weber, baš suprotno, svjedoči kako se može dogoditi i da netko iz tipične radničke obitelji, bez moćnog pedigrea, već u ranoj mladosti ostvari impresivnu karijeru. I to sama samcata, izvan rodnog grada, u tipično muškim branšama. Irena je, naime, rođena Splićanka, odrasla na Gripama i to, evo još malo simbolike, u Radničkoj ulici, tamo kraj "Slave Raškaj".

image


 

Saša Burić/Cropix

Od kuće je, s indeksom punim petica iz splitskog MIOC-a, na faks u Zagreb otišla prije punih 30 godina. Dok je studirala fiziku u skromnoj sobici u studentskom domu na Savi ni u peti joj nije bilo da će već za koju godinu postati direktorica jedne, druge, pa treće banke... Da će praktički do pred sam porod, u devetom mjesecu trudnoće, trčati u Vladu kako bi se ispunili uvjeti za prijem Hrvatske u Europsku uniju radeći na restrukturiranju domaćih brodogradilišta niti da će spašavati donedavno najveću privatnu domaću kompaniju sa 60.000 zaposlenih od propasti.

O "Agrokoru" govorimo, sadašnjoj "Fortenova Grupi", Todorićevoj bivšoj firmi koja 2017. godine samo što nije povukla u ponor i tisuće vjerovnika i praktički cijelo gospodarstvo.

Rijetki su prije par godina kad je pukla afera "Agrokor" vjerovali da će najprije Ante Ramljak, a onda Fabris Peruško i Irena Weber uspjeti spasiti kompaniju i isplatiti vjerovnike. A jesu, uspjeli su. Nakon odrađenog posla, Weber je otišla iz "Agrokora", zapravo tada već "Fortenova Grupe" i postala članica Uprave "Inspire Investmentsa" gdje je izabrana na mandat na pet godina. Zadržala se, međutim, tek godinu dana.

image

Weber je menagerica s dugogodišnjim poslovnim iskustvom
 

Berislava Picek/Cropix

Novi korak u karijeri

Pozicija glavne direktorice Hrvatske udruge poslodavaca bio je novi korak u karijeri. Veliku odgovornost zagovaranja interesa poduzetnika i realnog sektora, Irena Weber preuzela je u vrlo izazovnom trenutku za domaće gospodarstvo, suočeno s energetskom krizom koja je uslijedila nakon pandemije te uoči nadolazeće recesije za koju u ovom trenutku nitko ne može procijeniti koliko će biti jaka.

 - Nikad me nije vodila ambicija moći ni visokih pozicija. Ja sam prije svega radoholičar i obožavam izazove. Volim ljude, izrazito sam ekstrovertirana osoba i sve što se dogodilo je nekako vodilo jedno drugome. Ja sam samo radila, puno radila, i pritom uživala - iznosi Irena Weber svoju jednostavnu životnu i poslovnu filozofiju dok pijemo kavu u njezinom rodnom gradu.

Uživa u Splitu. Za nju nema ljepšeg grada, nema boljih ni relaksiranijih ljudi, što je i razumljiv osjećaj za grad u kojem si rođen i odrastao, sviđa joj se dalmatinska životna filozofija i doza optimizma da će se sve nekako dobro završiti čak i onda kad se čini da sve ide kvragu. Ali, čini se da je s takvim motom ipak lakše napraviti karijeru u Zagrebu nego u Splitu. Za početak, tržište rada je gore neusporedivo veće.

- I to je točno. Ali ja sam startala konobareći - smije se Irena. I, inače, jako puno se smije. Njezina velika splitska ekipa iz kvarta i Treće gimnazije, već spomenutog MIOC-a, redom svjedoči kako je oduvijek bila empatična, društvena i nasmijana. Bila i ostala.

- Ma čekajte, od konobarice do šefice HUP-a?! To zvuči filmski.

- Nakon srednje sam otišla na fakultet u Zagreb i praktički samu sebe financirala cijelo to vrijeme. Upisala sam fiziku na PMF-u i paralelno stalno radila. Od pranja prozora do davanja instrukcija, a onda punih šest godina kao konobarica u Teslinoj. Radila sam svaki dan, ali baš svaki dan od pet i pol popodne do dva sata ujutro i to kao vanjska konobarica na štekatu. Znalo bi se dogoditi, dok nakon smjene očistim terasu i sredim račune, da bude i tri sata u noći. Doma bi se de facto došla samo presvući i otuširati i onda pravac na predavanja - prisjeća se studentskih dana i mukotrpnog rada koji ju je zapravo jako formirao kao osobu.

- To je jako naporan posao, taj rad s ljudima, uvijek moraš biti ljubazan, popamtiti sve te narudžbe, ali i tu mi je pomagao moj matematički mozak, hahahaha... Zapravo sam jako ponosna što je baš tako počeo moj poslovni put. Jedino što sam morala odustati od fizike nakon treće godine. Bilo je nemoguće raditi i redovno studirati, pa sam se odlučila za Ekonomski fakultet. Dobro sam odabrala jer sam vrlo brzo shvatila da su financije ono čime se želim baviti! - spominje se Irena Weber životne prekretnice radi koje nikad nije požalila.

image
Berislava Picek/Cropix

Životna prekretnica

Voli ona i dalje fiziku, pasionirano prati što se događa u tom znanstvenom području, ali jednostavno ne misli da bi se usrećila kao znanstvenica u nekom laboratoriju. Nedostajalo bi joj adrenalina, ljudi i svega onoga što je iskusila u međuvremenu. Svakako, konobarsku karijeru je završila nakon što je na Ekonomskom fakultetu bio organiziran Career Day gdje su se pojavili i predstavnici financijskog sektora i tražili stažište. Zapravo, vrbovali buduće zaposlenike među najboljim studentima. Njoj je pažnju privukla investicijska banka CAIB. Poslala im je CV, ali nisu ni trznuli. Bilo je taman ljeto, godišnji odmori i nisu je doživjeli. Ali nije se dala. Sama im je došla na vrata, jednom, dvaput... sve dok netko nije skužio da bi upornoj Splićanki trebalo dati šansu.

- Upornost.

- Da. Primili su me na staž i ubrzo vidjeli da sam uporna, da radim dobre analize... A meni je sve to bila fantazija, te ekselice, modeliranje, savjetovanje. Ostala sam tamo punih osam godina nakraju - govori Irena, koja je u tom periodu prešla put od stažistice do pomoćnice predsjednika Uprave. Tada je to bio Ante Ramljak, onaj isti koji ju godinama kasnije pozvao i za svoju savjetnicu u "Agrokor".

Znao je Ramljak kome ništa neće biti teško, jer nedugo nakon CAIB-a otišla raditi u Hypo Alpe Adria Banku, taman kad je ova novčarska kuća bila na rubu provalije. Godina je 2008., Irena Weber i novi tim ljudi su tamo došli spašavati što se spasiti da.

image

S Fabrisom Peruškom

Tomislav Kristo/Cropix/Cropix

- Dočekala nas teška situacija. "Čistili" smo bilancu, plasmane, pripremali banku za reprivatizaciju. Ja sam najprije bila u investicijskom bankarstvu, kasnije postala direktorica korporativnih financija, pa direktorica za građanstvo nakon što je banka promijenila vlasnika i postala Addiko Banka. I sve to u izuzetno zahtjevnom razdoblju konverzije franka. Kad se sve to riješilo, otišla sam dalje. Postala sam članica Uprave Kent banke i tamo mi je bilo odlično. Mala banka, super kolege i vjerojatno bi ostala puno duže od godine dana da nije buknulo u "Agrokoru" - kaže Irena.

image

Iz doba "Agrokora"


 

Srđan Vrančić/Cropix

- Ali zašto otići sa super pozicije u nešto tako riskantno i izložiti se sudu javnosti u procesu za koji nitko nije znao kako će se rasplesti. Je li Vas bilo strah?

- Nije. Mene nikad nije strah posla jer nastupam otvorena srca i radim najbolje što mogu. To je valjda taj moj splitski mozak. Kolege znaju kad zagusti u panici pitati "što ćemo sad". A što ćemo? Odraditi profesionalno posao, pa što bude. Jer, što god bilo, sutra će sigurno svanut novi dan, sunce će opet izaći i sve je dobro dok smo zdravi. Ja to zaista tako mislim. To mi daje mirnoću. Radim maksimalno pošteno, dajem sve od sebe i vjerujem u pozitivan ishod- dobro je to sebi u glavi posložila Irena Weber.

A ona ionako ne voli mir ni rutinu, ni uredski posao s fiksnim radnim vremenom tako da joj ova nova uloga u HUP-u baš odgovara. Radi i po 12 sati dnevno, jer puno je problema. Situacija je, kaže, izuzetno ozbiljna.

- Kao 2008. godine?

- Nisu to dvije usporedive krize. Tada je bilo sasvim jasno odakle kriza dolazi, a sad imamo kombinaciju geopolitičke i financijske krize. Ovakvo divljanje cijena energenata je bez presedana. Jednostavno nema skloništa u kojem se možete sakriti i čekati da ova kriza prođe. Kamatne stope su počele značajno rasti, evo u Mađarskoj su već skočile na 15 do 18 posto. I u nas se može očekivati rast kamatnih stopa, ali bit će to puno blaži rast. Ulazimo u eurozonu što će smanjiti premiju rizika zemlje, a i za razliku od 2008. godine danas većina ljudi ima kredite s  fiksnom kamatnom stopom na stambene kredite. Rast kamatnih stopa znači veću cijenu novca, bit će se teže zadužiti, a za poduzetništvo će to značiti teži put dolaska svježeg novca. Naša glavna izvozna tržišta, Njemačka, Italija i Austrija, su već najavila recesiju, a tvrtke smanjuju narudžbe pa ima primjera gdje su narudžbe stornirane i do 80 posto, - nabraja Irena Weber što nas je snašlo, a u svemu ovome kao jedinu dobru stvar vidi tu da bi cijene nekretnina koje sada toliko luduju mogle početi padati.

Samo zdravlja

- Ali ako i padnu cijene stanova, uvijek će se tu vrtjeti novac. Ljudi jedino u nekretninama vide sigurnost. Rentijerstvo i velika likvidnost koju naši ljudi generiraju tijekom sezone Dalmaciju drži iznad vode, ali u Slavoniji i slabije razvijenim kontinentalnim dijelovima Hrvatske je puno teža situacija.

Radnici su u strahu za svoje poslove, poslodavci za kompanije i zato je jako dobro da je HUP član Gospodarsko-socijalno vijeća i da svaki zakon koji se donese mora proći fini balans dogovora između nas, sindikata i Vlade - kaže Irena Weber.

Na kraju dana, ona će dati sve od sebe da radnici što manje osjete krizu koja se nemilosrdna valja prema Hrvatskoj, a ženi koja je prošla ovakav poslovni put valja vjerovati i držati fige da uspije i na ovom zadatku.

Samo zdravlja, dobro je rekla.

Uporište u obitelji, utočište na Šolti

Kažu da iza svakoga uspješnog muškarca stoji uspješna žena koja drži sva četiri kantuna kuće. U Ireninom slučaju je obrnuto.

- Ženama kojima nema tko brinuti o djeci i koje moraju doći do 16 sati po dijete u vrtić nije lako i ne čudi me što mnoge od njih odbijaju napredovati u poslu jer bi im u suprotnom patila obitelj. A šteta, jer su u pravilu jednako, ako ne i marljivije i bolje radnice od muškaraca... U mom slučaju sretna je okolnost što je moj suprug mogao puno toga preuzeti na sebe. Tako sam mogla priuštiti puno radnih sati, a istovremeno imati mir, znajući da mi je obitelj zbrinuta, što puno žena nema. Naša Luna sad već ima 17 godina i baš sam ponosna na nju. Imamo odličan odnos - sva se topi Irena dok priča o svojoj obitelji.

Izuzetno je povezana i s majkom, koja je od odlaska u mirovinu otišla živjeti na Šoltu, ali i s mlađom sestrom i bratom, te nećacima Bertom i Evom. Ističe da je njezina majka jedna od najvjernijih čitateljica Slobodne Dalmacije, što je dobro poznato u Stomorskoj, u kojoj je svakog jutra na kiosku u Tisku, zahvaljujući teti Nikolini, čeka njezin primjerak. Obitelj joj je veliko uporište i najsretnija je kad se svi okupe u Splitu. Iznenadilo ju je i koliko je dobro podnijela lockdown.

- Bili smo na Šolti, koristili blagodati rada online i uživali. Možda mi je to čak bio najljepši period u životu - kaže.

Ne propušta druženja s ekipom iz splitskog MIOC-a

Irena Weber vjerojatno ne bi s tolikim žarom govorila o Splitu da u Splitu živi, ali za nju je rodni grad, iz zagrebačke perspektive, idealan. Povezan je s bezbrižnim odrastanjem na Gripama, uspomenama na školsku ekipu iz Bruna Ivanovića, pa onda MIOC-a, izlascima u Plave kave, Shakespearea, pa na Rivi.

Zahvalna je i svojim nastavnicima od prve učiteljice Fani Prelas do razrednice u osnovnoj školi Lidije Bačić, pa do Marine Galasso i Mirjane Matijević iz MIOC-a. Zbog nje je i toliko zavoljela matematiku i fiziku.

- MIOC je bila fenomenalna škola, a takva je i danas. A sa svojom ekipom "miočana" se i dan danas intenzivno družim, baš smo ostali povezani - govori nam Irena.

U svom gustom poslovnom rasporedu nema šanse da će zanemariti poziv za druženje. Obožava otići na koncerte, čitati, gledati serije na Netflixu, hodati. Kad sve stigne? Malo spava.

- Nakon konobarenja ništa mi nije teško. I dandanas slobodan vikend doživljavam kao godišnji, jer sam godinama radila doslovce svaki dan - kaže.

 

image
Berislava Picek/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. siječanj 2023 00:45