StoryEditor
Hrvatskajedina šansa?

Ekonomisti Lovrinčević i Garača slažu se: Zbog korone nacionalizirati drugi mirovinski stup ili nećemo imati za plaće i mirovine!

27. lipnja 2020. - 09:56
Lovrinčević (lijevo) i Garača smatraju da će kriza potrajati duže nego propisane državne mjere potporaHANZA MEDIA

Devizne rezerve središnje banke i imovina mirovinskih fondova drugog stupa jedino su vrijedno obiteljsko blago s kojim je Hrvatska dočekala korona-krizu.

Zbog činjenice da će pandemija očito potrajati duže nego što se očekivalo, nanovo su se aktualizirale rasprave o aktiviranju imovine drugog stupa.

– Nacionalizacija drugog mirovinskog stupa jedina je šansa za Hrvatsku da pokrpa financijske rupe nastale zbog korona-krize ili u pitanje dolazi isplata plaća i mirovina – poručuje ekonomski analitičar dr. Željko Lovrinčević, a s njim se slaže i splitski profesor s Ekonomskog fakulteta dr. Željko Garača.

I sam spomen mogućeg zadiranja u drugi stup vrlo je delikatna tema od koje ljudi skaču kao opareni i upozoravaju na nedopustivu otimačinu, no dvojica stručnjaka uvjeravaju kako država neće imati puno drugih mogućnosti.

Neće tako brzo

– Sve Vladine inicijalne mjere i ovaj program sufinanciranja potpora za očuvanje radnih mjesta napravljene su s očekivanjem da će kriza s pandemijom trajati tri mjeseca, eventualno šest u najgorem slučaju. Tako su strukturirane mogućnosti moratorija. Međutim, kako sada stvari stoje, izvjesno je da će razdoblje utjecaja koronavirusa trajati možda i godinu dana. Sve do turističke sezone 2021., a moguće i duže… – kaže Lovrinčević.

Podsjeća kako država mora isplaćivati plaće i mirovine, financirati zdravstveni sustav i drugo, a da su europska sredstva još na dugom štapu te se na njih može računati eventualno pred kraj godine ili početkom iduće.

– Tko god sastavi novu Vladu, morat će napraviti plan kako će svaki mjesec namaknuti pet milijardi kuna, ako ne želi dovesti u pitanje isplatu mirovina i plaća – tvrdi Lovrinčević.

Splitski profesor Željko Garača na istom je tragu kao i on.

– To je tema koju odavno istražujem i o kojoj javno govorim i pišem, ali sam bio prilično usamljen. Iznosio sam tvrdnje o velikoj štetnosti drugog mirovinskog stupa i u povoljnim ekonomskim razdobljima, a ova ekonomska kriza je velika prilika da se on konačno i dokine kako bi se smanjili negativni učinci krize. Istup kolege Lovrinčevića trebao bi pridonijeti da ova tema, koju su manje-više svi izbjegavali, ipak što prije dođe na dnevni red za stručne rasprave, premda bi se to sigurno dogodilo i samom ekonomskom prinudom aktualne krize – objašnjava dr. Garača.

Ma, kakvo tržište?

Naš sugovornik ne dijeli mišljenje da bi takav netržišni potez prema privatnom vlasništvu bio presedan zbog kojega bi se mogla podignuti velika bura u javnosti.

– Mjera sigurno nije tržišna, ali i sve što se danas radi u svrhu spašavanja cjelokupnog gospodarstva nisu tržišne mjere. Uz to, ni sama mirovinska reforma zapravo nije tržišna jer se enormnim količinama javnog novca financira privatna štednja, a na štetu svih nas – ističe Garača.
Uvjerava kako nije u redu ni da se javnim novcem subvencioniraju ili nadoknađuju plaće u privatnom sektoru, dok privatna imovina zaposlenika u drugom mirovinskom stupu ostaje zaštićena i dalje generira enormne dodatne javne troškove, poznate kao tranzicijski trošak mirovinske reforme.

Slaže se s opaskom da je najveći dio novca u 2. mirovinskom stupu država već potrošila, ali podsjeća kako postoji najmanje četiri načina kako bi njegovo ukidanje pomoglo.

Prvi bi način, kazuje, bio da se dio mirovinskih doprinosa ponovo preusmjeri u prvi stup te smanji njegov deficit za oko šest milijardi kuna godišnje, a onda za toliko i deficit državnog proračuna pa onda i rast javnog duga.
„Drugi je da bi se povratkom budućih umirovljenika u prvi mirovinski stup osiguralo dodatnih oko šest milijardi kuna za koje bi se također smanjivali svi spomenuti deficiti. Treći je da bi prestala obveza plaćanja kamata na državne obveznice koje drže obvezni mirovinski fondovi što je dodatnih oko tri milijarde kuna godišnje iz državnog proračuna. A četvrti je da bi se anuliranjem dijela javnog duga iskazanog s vrijednosti državnih obveznica koje drže obvezni mirovinski fondovi umanjio udio ukupnog javnog duga u BDP-u pa bi se time stvorili povoljniji uvjeti za daljnje, ali znatno manje, zaduživanje države koje će biti neminovno – zaključuje profesor Garača.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. listopad 2020 03:57