StoryEditor
Hrvatskanajgore tek dolazi

Ekonomist Petar Vušković upozorava: Hrvatska je već u recesiji, a nema nam izlaza bez smanjivanja državne potrošnje i privatizacije

9. lipnja 2020. - 10:16
Željko Puhovski/HANZA MEDIA

Ekonomist Petar Vušković, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, vjeruje da se Hrvatska može izvući iz problema koji je na jesen čekaju, ali ne vidi izlaza bez smanjivanja državne potrošnje i privatizacije, što objašnjava u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Kažete da smo neslužbeno u recesiji i da će pad u drugom kvartalu biti još izraženiji, koliko bi mogao iznositi?

– Već sada smo ušli u recesiju jer je u prvom kvartalu ove godine ekonomski minus bio 1,2 posto u odnosu na posljednje tromjesečje prošle godine, a bruto domaći proizvod (BDP) u drugom kvartalu sigurno će drastično pasti, oko 20 posto. Kada u drugom kvartalu, 28. kolovoza Državni zavod za statistiku bude objavio statističke podatke o BDP-u, recesija će službeno biti potvrđena jer po definiciji recesija je kada imate dva uzastopna kvartala u minusu.

Kako ocjenjujete mjere koje provodi Vlada?

– Vladin program poticaja za zadržavanje radnih mjesta košta nas oko 45 milijardi kuna i bio je usmjeren na 500 tisuća zaposlenih te je uspio dobrim dijelom očuvati radna mjesta. Unatoč mjerama, 50.000 ljudi ipak je ostalo bez posla, ali možemo zaključiti da je program mjera dobro djelovao jer da ga nije bilo ta bi brojka bila daleko veća.

Vidjet ćemo što će biti nakon 1. lipnja jer će se program mjera reducirati zbog manjka sredstava. Ipak, vjerujem da će program biti aktivan sve do 5. srpnja, odnosno do izbora. Sumnjam da aktualna vlast želi izgubiti izbore.

Nemamo tržišnu ekonomiju

Čeka nas porast nezaposlenosti, rast javnog duga, a imamo državnu potrošnju od gotovo pola BDP-a... Odakle ćemo platiti tih 45 milijardi kuna?

– Proračunski trošak Vladinih mjera čini oko 11 posto BDP-a i sigurno je da će izazvati proračunske anomalije koje će posljedično voditi proračunskom deficitu. Trošak korona-krize nije budžetski planiran te ga je sada potrebno dodatno financirati. U ekonomiji je likvidnost sveti gral. Vlada se već sada zadužila na domaćem tržištu kapitala kod domaćih banaka, međutim takva zaduživanja nisu dostatna.

Tražit će se velik zajam od Međunarodne banke za obnovu i razvoj u vrijednosti od 275 milijuna eura. Dobra makroekonomska slika koju smo imali se narušava, javni dug će ići prema razini od 90 posto BDP-a. Tu dolazimo u opasnosti da nam se zbog većeg javnog duga smanje bonitetni razredi. To je jasan znak za ulagače u državne obveznice ili kreditore da se rizik ulaganja povećao. Veći rizik za našu državu znači plaćanje viših kamatnih stopa, svako novo zaduživanje bit će uz teže uvjete.

Predlažete smanjivanje broja zaposlenih u javnom sektoru i smanjivanje plaća?

– Da, i to postepeno kako efekti krize ne bi akcelerirali. Do ušteda od osam milijardi kuna se može doći kroz racionalizaciju plaća u javnom sektoru, zatim do četiri milijarde kuna ukidanjem povlaštenih izračuna mirovina. Nadalje, bilo bi dobro za tri milijarde kuna smanjiti materijalne rashode, a za milijardu kuna izdatke za Crkvu i udruge.

Dodatne dvije milijarde kuna se mogu osigurati ukidanjem neefikasnih programa koji su suvišni i koruptivni te smanjivanjem subvencija javnim poduzećima koji su dokazani gubitaši. Sada u recesiji svaka kuna je važna. Cilj je smanjiti ukupnu javnu potrošnju kako bi se oslobodio novac tržištu nižim porezima, manjim parafiskalnim nametima te nižim troškom administracije.

Jedino privatni sektor može generirati budući ekonomski rast. Idealno bi bilo postići javnu potrošnju na oko 35 posto bruto domaćeg proizvoda. Sada javna potrošnja iznosi 47 posto BDP-a i približava se razini od 50 posto. To je dokaz da ekonomijom upravlja država, a ne tržište. Još nismo prešli na tržišnu ekonomiju.

(Ne)moć i novac

Znači, zalažete se za privatizaciju poduzeća u vlasništvu države?

– Država je dokazano loš poduzetnik stoga se prijenos vlasništva i odgovornosti s države prema privatnom sektoru nameće kao logična stvar. Privatizacije mogu biti važan kotač ekonomskom rastu. Privatizacijama bismo smanjili prostor političke moći nad bitnim resursima i prepustili ih tržištu. Treba privatizirati oko 95 posto državnih poduzeća, odnosno sva poduzeća iz portfelja CERP-a, koja imaju većinski i manjinski udio države.

Opet se govori o velikom broju općina i županija, ali se rjeđe spominje decentralizacija?

– Javna uprava je u rukama političkih stranaka, a njima ne odgovara da se smanjuje broj općina i županija jer takvim sustavom imaju političku moć. Cilj reforme javne uprave nije da se hvalimo smanjenim brojem općina ili županija već decentralizacija novca koja podrazumijeva efikasniju alokaciju (raspodjelu) novca.

Idealno bi bilo alocirati novac s 90 posto državne razine i 10 posto lokalne razine na prosjek Europske unije, koji je 70 naprama 30 posto. Moramo doći do tog prosjeka jer lokalne jedinice puno bolje znaju prepoznati potrebe svojih građana.

image
Željko Puhovski/HANZA MEDIA

Čini se sve crno, imamo li nekih prilika za rast?

– Hrvatska je druga najmanje ekonomski razvijena država EU-a, a rijetko koja država se može pohvaliti takvim bogatstvom prirodnih potencijala. Samo u šumama imamo više od sedam milijardi dolara bogatstva, ali imamo koruptivan sustav, što svjedoči zadnje uhićenje direktora Hrvatskih šuma. Moramo naučiti bolje koristiti naše prirodne potencijale.

Po bogatstvu vode smo peti u Europi, samo preko koncesijskih naknada možemo zaraditi više od 20 milijuna kuna, dok država zarađuje nešto više od 10 milijuna kuna. Poljoprivredno zemljište vrijedi oko 10 milijardi dolara, obradivo je 90 posto površina, a obrađuje se manje od polovice. Mogli bismo proizvoditi hranu za više od 10 milijuna ljudi, a uvozimo 50 posto hrane.

Npr. u Dalmaciji je primjetan trend vraćanja poljoprivredi, ali fali znanja. Dalmacija se još uvijek nije profilirala kao maslinarska destinacija, što je prepoznala Istra pa sad imate situaciju da Istrijani kupuju bračko maslinovo ulje i prodaju ga kao svoje i osvajaju nagrade na račun tog ulja i tako jačaju svoj brend.

Prokletstvo ekonomije

Tko je kriv Dalmatincima za maslinovo ulje?

– Da bi danas nešto proizveli morate imati znanje. Primjenjujući znanje stvara se standardizirana kvaliteta koja je preduvjet za plasman proizvoda na tržište. Istra je to prepoznala puno prije Dalmacije pa je izgradila brend najbolje regije maslinova ulja na svijetu. Kada imaš brend lakše možeš plasirati proizvod.

Nama u Dalmaciji čini se blizak je Kalimero mentalitet, uvijek je neko drugi kriv. Okrupnjivanjem nasada, primjenom prave tehnologije proizvodnje i skladištenja ulja, zajedničkim udruživanjem kroz promociju i marketing Dalmacija također može postati važna maslinarska regija u svijetu.

Nismo li se previše dali u turizam pa će nam se sada to obiti o glavu?

– Turizam čini 17 posto BDP-a i tu smo europski prvaci. To je naš forte ali i slabost. Previše smo se fokusirali na to da će turizam biti generator rasta BDP-a. Šteta što smo propustili jačati domaću turističku potražnju kroz razvoj kontinentalnog turizma, pogotovo sada kada će inozemna potražnja opasti.

Sredinom lipnja se granice otvaraju, a mi zaboravljamo da svaka zemlja ima turizam, imaju ga i Austrija i Njemačka koje se koriste vještim trikovima, npr. svatko tko otiđe u inozemstvo na ljetovanje pri ponovnom povratku u svoju zemlju mora odraditi dva tjedna karantene. Zar mislite da će netko uzeti tri tjedna godišnjeg da bi u inozemstvu proveo samo tjedan? Možda se ta mjera promjeni, ali u ekonomiji je uvijek pobjednik onaj tko je konkurentniji.

Na vratima su novi izbori, a o ekonomiji se govori malo i nimalo.

– Ekonomija, nažalost, opet nije na prvom mjestu. Zadnja tri mjeseca zdravlje je bilo na prvom mjestu, što je i razumljivo, ali nije razumljivo da je sada na prvom mjestu politika, odnosno politički izbori. Izbori su realno mogli biti krajem godine, ali Vlada vjerojatno misli kapitalizirati dobar rad Stožera ili smatra da je bolje provesti izbore dok efekti recesije još nisu duboki. U svakom slučaju tu se iščitava opredijeljenost za ekonomiju i opet se pokazalo da politika nije ništa drugo nego prokletstvo ekonomije.

Gdje se može uštedjeti u proračunu?


- 8 milijardi kuna: racionalizacija plaća u javnom sektoru
- 4 milijarde kuna: ukidanje povlaštenih izračuna mirovina
- 3 milijarde kuna: smanjenje materijalnih rashoda
- 2 milijarde kuna: ukidanje neefikasnih programa i subvencija javnim poduzećima gubitašima
- 1 milijarda kuna: smanjenje izdataka za Crkvu i udruge

Ne znamo koliko smo bogati


- 7 milijardi dolara procjenjuje se bogatstvo šuma, ali imamo koruptivan sustav
- 5. smo u Europi po bogatstvu vodom, samo preko koncesijskih naknada možemo zaraditi više od 20 milijuna kuna, a država zarađuje nešto više od 10 milijuna kuna
- 10 milijardi dolara vrijedi poljoprivredno zemljište, obradivo je 90 posto površina, a obrađuje se manje od polovice
- 50 posto hrane uvozimo, a mogli bismo proizvoditi hranu za više od 10 milijuna ljudi

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. studeni 2020 07:28