StoryEditor
Hrvatskaglomazna uprava

Ekonomist Damir Novotny: Nisu preskupi gradovi i općine, skupa je središnja država. Tu je puno veći potencijal za uštede. A županije se mogu ukinuti

Piše Sanja Stapić
9. lipnja 2020. - 20:23
Damir Krajač/HANZA MEDIA

Malo tko je u posljednjih 20 godina došao na vlast u Hrvatskoj, a da nije spomenuo decentralizaciju, glomaznu upravu i prevelik broj lokalnih jedinica. I na tome je priča završavala.

Neki su bili malo uporniji i glasniji, pripremali su se temelji za takvu promjenu, pisale su se analize i studije, potezalo se to pitanje i za vrijeme vlada Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Zorana Milanovića...

Tako su, primjerice, 2009. dužnosnici govorili da su 1991. bile 102 općine koje su razlomljene na 428 općina i 128 gradova i da je potrebno ukinuti oko 150 općina i 35 gradova. Nisu "čoknuli" nijedno od toga.

Danas se opet pjeva ista pjesma te se ovog puta spominje ukidanje najbrojnijih lokalnih zajednica – općina.

Ministar uprave Ivan Malenica nedavno je izjavio da treba provesti projekt optimizacije sustava lokalne samouprave u kojem će se analizirati sve jedinice i složiti ih u razrede, odrediti koje poslove mogu raditi ili kakav administrativni aparat mogu imati jer u zemlji ima malešnih općina od nekoliko stotina stanovnika do onih od 15 tisuća.

Jalove rasprave?

Prof. dr. Ivan Koprić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta godinama upozorava na prevelik broj gradova i općina, preskupih i nedovoljno efikasnih, ukazujući da trebamo 120-130 temeljnih lokalnih jedinica koje bi bile prave životne zajednice lokalnog stanovništva i zamjenu županija regijama.

Prof. Koprić ističe da većina manjih i srednje velikih jedinica ima slabu gospodarsku aktivnost, oslonjenu na tradicionalne djelatnosti, ponajprije poljoprivredu, a to ih ograničava da i uz značajnije porezne promjene imaju dovoljne vlastite prihode. Kad nema prihoda, nema ni razvoja, bez kojeg opet nema radnih mjesta i demografskog očuvanja.

Iz Mosta su za ustroj bez županija i regija, uz jake gradove i općine, dok bi Stranka s imenom i prezimenom županije zamijenila s pet regija, a broj gradova i općina bi se međusobnim spajanjem sveo na 111 administrativnih uprava.

Za Damira Novotnyja ima mnogo važnijih problema na koje bi se trebalo fokusirati. Ovaj ekonomist navodi kako je neosporno da se trebaju provesti duboke reforme u javnom sektoru, pa i u državnoj administraciji i administrativnom ustroju, ali smanjivanje broja gradova i općina smatra marginalnom temom jer se time ne ostvaruju bitnije uštede.

Umjesto toga bi se potrošilo dosta političkog kapitala u beskrajnim diskusijama. Uvjeren je da bi nas to odvuklo od mnogo važnijih pitanja koja značajnije utječu na ukupne ekonomske aktivnosti, stvaranje nove vrijednosti, novih radnih mjesta i ukupnog blagostanja:

– Proračun svih jedinica lokalnih zajednica, uključujući i Grad Zagreb, čini samo jednu desetinu ukupnoga državnog proračuna. Zagreb ima sedam milijardi kuna prihoda, Split manje od milijardu; Osijek, četvrti po veličini grad u zemlji, ima 300 milijuna kuna prihoda. Prema tome, sve skupa je to možda 15-ak milijardi kuna. Mi smo kreirali vrlo visoku javnu potrošnju, ali 90 posto toga je na središnjoj državi, a ne na lokalnoj zajednici. Ako je o uštedama riječ, onda je za to puno veći potencijal u središnjoj državi. Švicarska, Austrija, Njemačka i Italija imaju velik broj malih općina jer one imaju posebnu ulogu u poticanju lokalnog razvoja. Slovenija je zadržala stari ustroj iz socijalizma, imaju velik broj općina i nekoliko njihovih tipova, nemaju županije. Austrijanci imaju devet pokrajina i devet županija koje imaju puno veće ingerencije od naših. Naše županije gotovo da i nemaju prihoda, a predstavljaju trošak i administrativnu barijeru, pa ih se može ukinuti – naglašava Novotny.

image
Damir Krajač/HANZA MEDIA

Prioritet za ovog ekonomista je povećanje efikasnosti središnje države i decentralizacija, jer imamo visoko centralizirane funkcije javnog sektora, a baš je to, prema Novotnyjevu mišljenju, jedan od razloga neefikasnosti državnog sektora i državne službe.

Decentralizacija i privatizacija

– Bojimo se decentralizacije, a ona je nužna jer ne može sve biti u Zagrebu. Centralne funkcije bi se morale fokusirati na regulatorni, zakonodavni okvir, a ne na mikroupravljanje koje treba ostaviti lokalnoj zajednici, kako je svugdje u Europi, pa i u Americi. Decentralizacija je ključna pretpostavka za ubrzavanje lokalnog i regionalnog razvoja. Uz decentralizaciju trebamo povećanje efikasnosti svih javnih usluga, od obrazovanja, preko školstva do zdravstva, birokracije, koja je na državnoj razini ogromna, imamo velikih broj državnih agencija...Imamo i treći aspekt – to su državna poduzeća kojih je 1300 u državnom vlasništvu i tu imamo puno neefikasnosti, nelogičnosti, pa i korupcije. Grčka je bila prisiljena privatizirati jedan dio javnih poduzeća i sad funkcioniraju dobro i zemlja je u boljoj situaciji nego 2008. – ističe Damir Novotny.

Krene li Hrvatska putem ukidanja jedinica lokalne zajednice, pitanje je po kojem će to kriteriju raditi – veličine, sposobnosti samofinanciranja, prihoda po stanovniku...?

Tako su prije 11 godina tadašnji dužnosnici govorili da svrhu ne ispunjavaju općine i gradovi u kojima plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi prelaze 40 posto njihova izvornog proračuna.

Ranih devedesetih godina prošlog stoljeća prosječan broj stanovnika lokalne zajednice u Hrvatskoj bio je 45.000, a današnje općine i gradovi prosječno imaju oko 7200 stanovnika, s time da taj prosjek pojačava i grad Zagreb. Gotovo 30 posto stanovnika zemlje živi u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Krajem 2018. u gradovima, općinama i županijama radilo je 14.058 ljudi, što je kap u oceanu ako se zna da je te iste godine, prema podacima Financijske agencije, 28 posto svih zaposlenih u zemlji, njih gotovo 370 tisuća, radilo u poslovnim subjektima koji su državni, županijski, gradski i općinski proračuni ili korisnici tih proračuna.

Radi se o 3739 subjekata: Hrvatskom saboru, Vladi i svim njezinim uredima, ministarstvima, državnim odvjetništvima, sudovima, inspektoratima, upravama poput porezne i carinske, zavodima, kliničkim bolničkim centrima, zatvorima, centrima za socijalnu skrb, općinama, gradovima, županijama, školama, učilištima, sveučilištima, ustanovama, muzejima, kazalištima...

Skupi kadrovi

Među njima su i saborski zastupnici, više od 1300 župana, gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika, gotovo 10.000 članova županijskih skupština, vijeća gradova i općina, par tisuća dužnosnika...

Stoga nije čudno što nam ukupna javna potrošnja jede gotovo polovinu svega što se proizvede i stvori u zemlji, odnosno 46 posto bruto domaćeg proizvoda.

Preokret nam neće donijeti brisanje općina, sve kad bismo izbrisali svih 2867 radnih mjesta u njima.

Broj službenika i namještenika


Podaci Ministarstva uprave na kraju 2018.:
Županije: 2206
Grad Zagreb: 3022
Gradovi: 5963
Općine: 2867
Ukupno: 14.058

Uvesti kriterij minimalnog vlastitog prihoda


Prema studiji Ekonomskog instituta Zagreb iz 2012., hrvatske općine i gradovi su premali pa bi minimalan broj stanovnika bio 2000 ljudi za općinu, za grad 10.000, a za veliki grad 35.000 stanovnika. Studija je pokazala da svaki drugi grad i općina troše polovinu prihoda na svoje zaposlenike i materijalne troškove te se predlagalo uvođenje kriterija minimalnog vlastitog prihoda, koji treba iznositi 1900 kuna po stanovniku za općine, a 3100 kuna za gradove. Svaki drugi grad u 2009. godini imao je manje od 3000 kuna prihoda po stanovniku, a svaki treći manje 2000 kuna po stanovniku. Dvije trećine općina tada je imalo manje od 2000 kuna po stanovniku i to bez državne pomoći, a samo ih je pet posto imalo više od 6000 kuna po stanovniku.

#DAMIR NOVOTNY# UKIDANJE OPĆINA

Izdvojeno

01. srpanj 2020 13:48