Prije nekoliko dana jedna se moja prijateljica vratila iz Zagreba. U šoku. Zapravo – u dva šoka, jednome neprijatnom i drugome... Hm, i drugi bi se mogao nazvati neprijatnim. Naime, išla je u Zagreb na specijalistički pregled, odnosno na kontrolu pluća gdje joj je prije dvije godine bio otkriven dobroćudni tumor.
Prethodno je u Splitu napravila spirometriju, a nalaz, uz dobroćudno mišljenje splitskog liječnika, privatnoga jer se do bolničkoga nije uspjela probiti, da “jest malo loš nalaz, ali ništa za zabrinjavanje”, ponijela sa sobom. Na uvid zagrebačkom doktoru...
Prvo ju je doktor šokirao i kazao da nalaz spirometrije uopće nije dobar i da se treba zabrinuti i da sve ukazuje na moguću opstrukciju pluća i da treba napraviti dodatnu seriju pretraga. Što prije! Aj, bare...