StoryEditor
HrvatskaKARTA KANTA

Dvostruka pravila nove normalnosti: korona je na vidjelo je izvukla nevjerojatne primjere koji svima pokazuju kako političari vide nas smrtnike

1. srpnja 2020. - 18:00
Goran Mehkek/ilustracija/HANZA MEDIA

Izborna kampanja koja se provodi u neviđenim okolnostima u kojima dominira tema korone, na vidjelo je izvukla nevjerojatne primjere koji čitavoj naciji pokazuju kako političari, pa i oni koji to tek žele postati, vide nas, smrtnike, koji ih trebamo gurnuti u Sabor.

Iz samo nekoliko situacija iščitava se očigledna ignorancija koja, za pravo čudo, uopće ne nailazi na adekvatnu reakciju.

Recimo maske... Na stranu što do dana današnjeg stručna vrhuška uopće nije zauzela jedinstven stav po pitanju maski i njihove zaštitne uloge, nego nas zbunjuju i kontradiktorni odgovori represivnog aparata glede tih istih maski.

Svi smo vidjeli akciju organa reda naspram muškarca koji nije želio staviti masku ulazeći u vlak. Spaketali su ga kao terorista, traumatizirajući i malo dijete koje je bilo u društvu toga čovjeka. Šta'š, ne smiješ bez maske u vlak, befel je befel, karta kanta, umorno sliježu glasači ramenima.

Isti dan nasred Pjace u Splitu, na štekatu zatekneš golemu skupinu političara koji praktički jedan na drugome sjede, nadglasavaju se, grle pristaše..., a nitko ni da zucne. Šta'š, na Pjaci maske nisu obavezne, a kako se kandidati ne voze vlakom, njih nitko neće spaketati kao da su, božeprosti, obični ljudi.

Onda gledaš kako na raznoraznim listama izranjaju imena protiv kojih se vode ili su upravo okončani kazneni postupci. Jest, davno su ti postupci započeti, ne bi me čudilo i da su optuženici na njih i zaboravili. Tko će, bogati, pamtiti da si prekršio zakon još prije desetak i više godina?

No probajmo se mi, obični smrtnici, natjecati i za jedno jedino, najmanje bitno mjesto u bilo kojoj javnoj službi. Probaj postati, šta ja znam, domar u gradskom kotaru ili čistačica u carinskoj upravi. Nema šanse da će prijava biti uzeta u obzir ako ne priložiš i potvrdu o nekažnjavanju!

Drugim riječima, možeš u Sabor gdje se kroje zakoni, oni isti koje si već kršio, ali u gradsku čistoću ne možeš! I nikom ništa. To je normalno, takva su pravila, befel je befel.

Onda ugledaš gospođu koja u najjačoj opozicijskoj stranci vodi nekakav resor za kulturu te koja, premda navodno na toj funkciji svega tri dana, sazove press-konferenciju i... Stala žena za mikrofon i krenula... Jednostavno, neopisiv prizor! Potpunu bruku nije spriječilo ni sufliranje Ive Josipovića pa je, brže-bolje, razglašeno kako je dotična imala napadaj panike.

Mislim, okej, recimo da je tankoćutnu damu, možebitnu buduću ministricu kulture, zbilja i uhvatila panika, ali... Može li itko od nas, običnih smrtnika, priuštiti sebi išta slično? Recimo na ispitu? Ili na razgovoru za posao? Ili, ne daj bože, u razgovoru s policajcem koji nas je upravo spaketao jer nemamo masku na licu?

Pardon, gospon policajac, gospon profesore, gospodine direktore, inače sam fantastično elokventna i turbo kompetentna, ali danas imam napadaj panike koji možda izgleda kao napadaj totalne nedoraslosti i gluposti...

Nije neobično što političari, pa i oni koji to tek žele postati, vjeruju da nam mogu podvaliti svaki rog za svijeću, ali je neobično što im mi u tom i pomažemo, vjerujući kako je sve dopustivo i kako je baš to ta "nova normalnost".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. listopad 2020 10:43