Dunavski vodeni val donosi probleme, ali i drva za ogrjev

stdClass Object ( [id] => 101992 [title] => Dunavski vodeni val donosi probleme, ali i drva za ogrjev [alias] => dunavski-vodeni-val-donosi-probleme-ali-i-drva-za-ogrjev [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dok visoki vodostaji i poplave većini stanovništva izazivaju grdne probleme, a državi velike financijske troškove, ima i ljudi kojima dunavski vodeni val donosi i nešto dobro.

Jedan od takvih je 60-godišnji Ivan Eđed iz Batine. Ako se kaže da je „rat nekome brat“, onda se u Ivanom slučaju može reći da je njemu „poplava sestra.“ Dunav mu naime svake godine donese prijeko potrebna drva za ogrjev, pa se Ivan može pohvaliti da se njegova obitelj već godinama grije vrbama i topolama, a ponekad i jasenom „uvezenim“ iz Njemačke, Austrije i Mađarske.
Naravno, on za to ne plaća carinu, za što se pobrinula majka priroda i na ovom primjeru se najzornije vidi kako vode ne poznaju granice.

- Ove godine je malo teže, jer mi se pokvario motor za čamac, pa sam ostao samo na jednom, ali snalazim se – priča nam Ivan dok na obalu vuče oko četiri metra dugo stablo.

- Velika je to stvar za nas, kako ne. Računajte da metar drva stoji od 250 do 300 kuna, a nama za zimu treba između 15 i 20 metara. Veliki su to novci i zato mi nije teško sjesti u čamac, oploviti Dunav uzvodno jedno dva kilometra i izvlačiti stabla prema kopnu – pojašnjava Ivan, čija je kuća, kako bi se na moru reklo, „u drugom redu do mora.“ Tako Ivan svakoga dana sjeda u svoj čamac, izvlači stabla, veže ih za čamac i dovlači na obalu.

- Zna ih biti i po 12 metara dugih nakon što odrežem korijenje, a iz njih mogu izvući i osam kubika drva – objašnjava nekadašnji gastarbajter u Njemačkoj, gdje je proveo 15 godina, a onda se 1985. godine vratio u Baranju.

Danas je nezaposlen, čeka mirovinu i izvlači drva iz Dunava. Kaže da mu nije teško, jer mu je „radno mjesto“ svega 50-tak metara od kuće, odakle svakoda dana ide na Dunav, ali ne po ribu, već po drva.

- Ova godina je nešto slabija nego inače. Prije je znalo biti i po 150 kubika cjepanica, a ni nas nema koliko nas je prije bilo. Još dva susjeda i ja to radimo. Nije ni Batina što je nekad bila, ima nas možda 600-tinjak u selu, novorođene djece jako malo, a samo ove godine već je 21 umrli – okreće ovaj Batinarac priču i na životnu situaciju u selu na Dunavu, koji Hrvatskoj postane zanimljiv samo kada nailazi veliki val ovom moćnom rijekom.

Pamti Ivan i veliku poplavu 1965. godine kada se Dunav izlio i do njegove kuće. Već tada se dalo naslutiti da će od vodenog vala imati više koristi nego štete.

- Bio sam osmi razred i bio je kraj školske godine, a trebao sam imati zaključene tri jedinice. No, kako je izbila poplava učiteljicama je naređeno da zaključe sve ocjene i ja sam umjesto jedinica dobio dvojke – prepričao nam je Ivan svoj doživljaj velike poplave prije 45 godina.

Nikola Patković

Gradi se nasip

Dok Ivan izvlači drva, nedaleko od njega radnici Vodogradnje grade zečji nasip pokraj Baranjske Karašice, a ispred prvih kuća uz obalu koje nisu branjene nasipom. Riječ je o ulici iznad brda, čiji se dio prije deset dana urušio uslijed kiša na kuću Marije Labrović, koja je preminula od posljedica ozljeda.

Na vrhu brda pak nalazi se poznati Spomenik pobjede sovjetskim vojnicima iz 2. svjetskog rata, a koji bi se također mogao urušiti ako se još koji put ponove ovako obilne kiše, a u međuvremenu ne sanira teren oko i ispod spomenika.

Radnik Odvodnje Darda Mirko Balatinac pak pazi na ispumpavanje oborinske vode iz bunara uz obalu u Dunav, jer je velik problem podzemnih vode na tom području. Batina je spremna za petak i vrh vodenog vala, kada bi Dunav trebao dosegnuti razinu od 750 cm.

Ekipe i u Sarvašu

Osim na Dunavu kod Batine, ekipe su na terenu i kod Sarvaša, gdje se utvrđuje zečji nasip, a sve je spremno i za porast Drave kod Osijeka, koja se još u srijedu izlila na lijevu obalu. Ona bi mogla dosegnuti razinu i iznad 450 cm, a sve zbog toga što se više praktički ne može ulijevati u Dunav.