StoryEditor
Hrvatskaintervju: dragan primorac

Zašto se Hrvatska ne bi promovirala i kao država znanja i novih tehnologija? Ugledajmo se na Shimona Peresa koji mi je govorio ‘Ne smiješ sanjati malo, sanjaj veliko i to će ti se ostvariti!‘

9. kolovoza 2022. - 20:33

Prof. dr. Dragan Primorac upravo se vratio iz Izraela, nedavno je bio i u Americi... Ali razgovor počinjemo ipak – splitskim povodom.

Slobodna Dalmacija nedavno vam je dodijelila nagradu za životno djelo u području znanosti “Frane Bulić”. Nabrajajući vaša postignuća, bivši rektor Ivan Pavić posebno je istaknuo vaš doprinos u izgradnji Sveučilišta u Splitu. Što vam ta nagrada predstavlja?

- Medicina je oduvijek bila moja ljubav, no znanost mi je bila i ostala trajna inspiracija u traženju novih znanja i novih istina. S druge strane, Slobodna Dalmacija je vezana uz život mene i moju obitelj od kada znam za sebe. Kad objedinite jedno i drugo i kad dobijete nagradu u svom gradu, imate osjećaj velike radosti.

Nedavno sam šetao po Kampusu Sveučilišta, istom prostoru gdje sam se kao dijete igrao, i nisam sanjao da ću jednog dana biti odgovoran za izgradnju Sveučilišta koje je danas ponos Hrvatske. Dobiti nagradu za životno djelo nazvanu po dr. Frani Buliću, znanstveniku koji je obilježio hrvatsku znanost u području arheologije i povijesti ima posebnu težinu. No, kako sam istaknuo i tijekom primanja nagrade, ona je istodobno priznaje svim mojim suradnicima, koji su bili djelom mog života zadnjih 30-tak godina i koji su mi bili i ostali trajna inspiracija.

Knjiga lidera američke židovske zajednice Arija Mittlemana, “Staze pravednika”, promovirana je u čitavom svijetu... Kako se osjećate kao jedan od osam ljudi iz cijelog svijeta koji su “uvršteni" među pravednike?

- Martin Luther King Jr. je jednom prilikom rekao "Najveća tragedija nije ugnjetavanje i okrutnost loših ljudi, već šutnja onih dobrih.“ Želim da svi budemo bučni kad je potrebno zaštiti najslabije, nemoćne. Svijet može postati bolje mjesto za život jedino ako učinimo sve kako bi diskriminacija svake vrste, rasizam, ugrožavanja prava manjina, antisemitizam, itd., zauvijek nestali...

Čast je biti u knjizi sa svim navedenim osobama, jer se radi o iznimno hrabrim ljudima koji su se usprotivili nepravdi i diskriminaciji te su se izborili za prava najugroženijih. Brojni su pravednici danas među nama i to daje nadu u budućnost....

Ljudi vas prepoznaju i kao onoga koji "dovodi nobelovce" u Hrvatsku. Kako je uopće krenula ta priča?

- “Nobel Spirit” kojeg sam osnovao prije niz godina već je svjetski brend. Događaj daje Hrvatskoj daje golemu globalnu prepoznatljivost, a projekt smo ostvarili u suradnji s HRT-om. Cilj događaja je javnosti približiti promišljanja nobelovaca o svojim istraživanjima, te otkrićima koja su ih dovela do Nobelove nagrade. Istodobno svi zajedno raspravljamo o budućnosti znanosti i društva, a učenici i studenti se u emisiju uključuju svojim pitanjima.

U pravu ste, na moj poziv do sada u Hrvatskoj boravilo osam dobitnika Nobelove nagrade: prof. dr. Robert Huber, prof. dr. sc. Aaron Ciechanover, prof. dr. sc. Ada Yonath, prof. dr. sc. Paul Modrich, prof. dr. sc. Harald zur Hausen, prof. dr. sc. Avram Hershko, prof. dr. sc. Richard Roberts i Thomas Sudhoff.

image

S nobelovcima u Dubrovniku -  prof. dr. Aaron Ciechanover, prof. dr. Dragan Primorac, prof. dr. Thomas Sudhoff i prof. dr. Richard Roberts

privatni album

Upravo je završio svjetski relevantan znanstveni skup kojega organiziraju Međunarodno društvo primijenjenih bioloških znanosti (ISABS), vodeća američka bolnica Mayo Clinic, Specijalna bolnica Sv. Katarina uz potporu Američke akademije za forenzične znanosti. Uz 550 sudionika tu su bila i tri dobitnika Nobelove nagrade. O čemu se zapravo radi?

- Suradnja s Mayo Clinic, vodećom zdravstvenom institucijom SAD-a, izniman je privilegij, a posebno sam zahvalan njihovom vodstvu koje već gotovo dva desetljeća daje golemu potporu zajedničkoj suradnji. Od osnivanja u radu naših kongresa sudjelovalo je više od 6000 znanstvenika iz 78 država te 809 pozvani predavač, među njima i osam dobitnika Nobelove nagrade.

Naša globalna prepoznatljivost vezana je u iznimno kvalitetan znanstveni program iz područja personalizirane medicine, forenzičke i antropološke genetike te sudjelovanju dobitnika Nobelove nagrade.

Teme ovogodišnjeg kongresa su uključile epigenetiku i njezinu ulogu u nastanku bolesti posebice u nastanku karcinoma; farmakogenomiku, gensku i staničnu terapiju; regenerativnu medicinu; ulogu strojnog učenja i umjetnu inteligenciju u liječenju karcinoma; prenatalnu dijagnostiku, forenzičku i antropološku genetiku, itd. Naša partnerska institucija je Američka akademija za forenzične znanosti, a ove godine u radu kongresa sudjelovala je predsjednica akademije sa tri bivša predsjednika, što najbolje govori o snazi našeg odnosa.

Posebno snažna suradnja Američke akademije za forenzične znanosti je ostvarena s našim MUP-om, što je ključno u zajedničkoj borbi protiv svih vrsta kriminala i terorizma. S druge strane, u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom, koja nam je partner, putem kongresa Hrvatsku promoviramo kao državu znanja, znanosti i novih tehnologija.

Posebnu pozornost u svemu tome pridajete mladim znanstvenicima i najboljim hrvatskim učenicima?

- Jasno je i zbog čega; Hrvatsku zasigurno u budućnost moraju voditi najizvrsniji. Mladi ljudi moraju “sanjati veliko” i da im nitko ne smije biti na putu ostvarenja njihovih snova. U životu će morati prihvatiti i rizike. Nedvojbeno je da će uspjeh njihovih znanstvenih karijera velikim djelom ovisiti i o mentorima, a boljeg mjesta za upoznati najbolje svjetske mentore od našeg kongresa gotovo da i nema.

image

Na dodjeli nagrada Slobodne Dalmacije

Sasa Buric/Cropix

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu nedavno je u organizaciji Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba i izraelskog veleposlanstva promovirano hrvatsko izdanje bestselera “Nema mjesta za male snove”, bivšeg izraelskog predsjednika, također i nobelovca Shimona Peresa? Otkad datira vaša povezanost s njim?

- Moj prvi susret s Shimonom Peresom dogodio se 2002., u njegovu jeruzalemskom uredu i tada je započelo naše prijateljstvo. Znao mi je govoriti: “Poznavajući te, ne smiješ sanjati malo; sanjaj veliko i to će ti se ostvariti.” Knjiga je sjajno autobiografsko djelo iznimno mudrog čovjeka koji je obnašao gotovo sve ključne funkcije u Izraelu te na kraju postao predsjednik države i dobitnik Nobelove nagrade. U knjizi opisuje stvaranje Izraela u kojem je sam sudjelovao, a završava modernim Izraelom, velesilom inovacija, znanja i tehnologija.

Shimon Peres je zasigurno jedan od najznačajnijih političara 20. stoljeća, vjerovao je da političari i lideri nisu izabrani da demonstriraju silu i snagu, nego da služe svom narodu. Blisko smo surađivali i volio je Hrvatsku.

Zanimljivost je da je promociji video linkom nazočio i Chemi Peres, sin pokojnog predsjednika?

- Chemi Peres i ja bliski smo prijatelji i godinama surađujemo. Chemi je suosnivač najvećeg izraelskog investicijskog fonda Pitango vrijednog oko 2 milijarde dolara koji prvenstveno financira nove tehnologije i inovacije. Njegov otac i ja još 2007. godine osnovali smo fond vrijedan milijun američkih dolara iz kojeg su hrvatski i izraelski znanstvenici dobivali sredstva za zajedničke znanstveno-tehnološke projekte.

"Shimon Peres Centar za mir i inovacije“ je službeno otvoren 2016. i predstavlja međunarodni centar izvrsnosti u razvoju inovacija i novih tehnologija te okuplja svjetske lidere iz područja politike, gospodarstva i znanosti s ciljem razvoja novih tehnologija i međunarodne znanstvene suradnje te očuvanja mira u svijetu, a tijekom moga rada u Centru, želim što snažnije pozicionirati Hrvatsku.

Vaša bolnica Sv. Katarina odnedavno je i službena bolnica Hajduka?

- Hajduk je jedan od simbola hrvatskog sporta i iznimno sam ponosan na našu suradnju koju je inicirao predsjednik Lukša Jakobušić sa svojim timom. Suradnja je prirodna, jer su ciljevi Specijalne bolnice Sv. Katarina i Hajduka identični; poštenje, moralne vrijednosti i izvrsnost u svemu što radimo.

image

S potpisivanja ugovora o suradnji između bolnice Sv. Katarina i HNK Hajduk - Lukša Jakobušić i Dragan Primorac.

Damir Krajac/Cropix

Oni koji vas bolje znaju sjećaju se da ste i sami bili aktivan sportaš?

- Sport je, uz medicinu i znanost, nedjeljiv dio moga života. Kroz sport sam naučio padati i podizati se, poštivati suparnika, ali ga nikada podcijeniti. Prijateljstva koja sam stekao baveći se sportom u najranijoj mladosti traju do danas. A sportom sam se počeo baviti rano, već s osam i pol godina počeo sam trenirati borilačke sportove. Nedugo zatim priključio sam se pomlatku nogometnih klubova Split i Solin te kasnije pomlatku Hajduka. Negdje u tom period trenirao sam istodobno atletiku u AK „Split 80“. Nedavno, moj nekadašnji trener iz Hajduka, Sergije Krešić, posjetio me u našoj bolnici Sv. Katarina i nakratko smo se podsjetili tih dana. Zanimljivo je da je naša generacija bila prva koja je sa Starog placa prešla na Poljud. I danas se sjećam tog fenomenalnog prvog treninga davne 1979. S druge strane puno emocija je vezano uz taekwnodo klub "Kocunar“. Za pet godina slavit ćemo 40 godina njegovog postojanja. Klub je dao golem doprinos stvaranju Hrvatske i šest članova našeg kluba je dalo život za slobodnu nam Hrvatsku.

Hajduk je nakon devet godina osvojio trofej, tj. naconalni kup. Volite isticati kako ništa od toga ne bi bilo moguće da niste pravovremeno, Zakonom o sportu, zaustavili stečaj kluba?

- Istina je samo jedna; od samostalnosti hrvatske države politika nezamjeranja i straha od sređivanja stanja u sportu dovela je do nagomilavanja ogromnih dugova i obveza koje klubovi više nisu mogli platiti ni prema državi ni prema drugim vjerovnicima. Lako je bilo klubove držati na životu dok je korištenjem političke moći bilo moguće izbjegavati plaćati obveze prema državi te upumpavati novac iz državnih tvrtki. No u jednom trenutku, kad je taj neodrživi i protuzakoniti model prestao funkcionirati, nastali su problemi. Istina, sve vlasti zatvarale su oči pred time i ni jedna politika se s ovim problemom nije željela suočiti jer su znali da poštivanje tadašnjih zakonskih procesa znači i pokretanje niza stečajnih postupaka, što nikako nije bilo popularno.

Jednostavnim rječnikom govoreći, Zakon o sportu koji smo tada donijeli omogućio je legalan opstanak klubova bez provođenja stečaja. Što se tiče Hajduka, da se nije dogodilo preoblikovanje, klub bi morao otići u stečaj i napustiti Prvu HNL, a stogodišnja tradicija bila bi uništena, izbrisana.

 

Suradnja s Izraelcima

- Ranih 90-tih u Splitu ste identificirali žrtve Domovinskog rata koristeći DNA tehnologiju. Sad pak, također među prvima, primijenili ste, i opet u Splitu, liječenje pacijenta teško oboljelog od Covid-19 koristeći, citiram jer ne poznajem taj termin, mezenhimne matične stanice. Možete li pojasniti o čemu se radi?

- Projekt uvođenja analize DNA u svrhu forenzičkih identifikacija je snažno pozicionirao Hrvatsku globalno i, što je najvažnije, pomogao je u otkrivanju tisuća žrtava masovnih grobnica. Istodobno taj projekt je bio ključan za utvrđivanju istine o Domovinskom ratu. Sudbina je htjela da Split još jednom bude globalna tema oko novih iskoraka u medicini.
Zajedno s kolegama iz KBC Split, moj tim iz Specijalne bolnice Sv. Katarina te znanstvenici iz slovenskih biotehnoloških tvrtki Educell i Biobanka, objavili smo u znanstvenom časopisu prikaz slučaja uspješnog eksperimentalnog liječenja pacijenta s teškim oblikom COVID-19 i razvijenim akutnim respiratornim distres sindromom (ARDS) kao glavnom komplikacijom ove bolesti. Mezenhimne matične stanice koje su primijenjene u pacijenta s COVID-19 dobivene su iz koštane srži zdravog donora, potom selektirane i uzgajane u posebnim uvjetima.

- Po čemu su one važne?

- Ove su stanice posebne jer ne sadrže glavni sustav tkivne podudarnost (HLA-II), čime se sprečava imunosna reakcija organizma primatelja na stanice donora. Ključno je da prilikom sustavne primjene (putem cirkulacije) mezenhimalne matične stanice dolaze na mjesto upale ili oštećenog tkiva, pa tako i do plućnog tkiva te na tim mjestima sekrecijom oslobađaju brojne bioaktivne faktore koji imaju snažan protuupalni, imunomodulatorni, antiapoptotični (sprečavanje smrti stanice), ali i regenerativni učinak. Ono što je najvažnije je da je pacijent dobro i da je hvala dragom Bogu izliječen.

- U pripremi razgovora ste mi kazali kako ste upravo došli iz Izraela, točnije iz Haife, gdje ste otvorili laboratorij za uzgoj matičnih stanica sa znanstvenicima koji su paralelno s vama radili na liječenju oboljelih od teškog oblika Covida-19. U čemu je važnost tog modela liječenja?

- Kolege iz Izraela s kojima surađujemo također su pokazali sjajne rezultate u liječenju COVID-19, tzv. aktiviranim mezenhimnim matičnim stanicama, no još uvijek raspolažemo s relativno malim brojem pacijenata i za konačne prosudbe potrebno je napraviti velike kliničke studije. Naši trenutni zajednički napori idu u korištenju mezenhimnih matičnih stanica u liječenju drugih bolesti, ali i proizvodnji organa.

- Ranije ste već govorili o tome kako ste sa svojim timom liječili osteoartritis?

- Točnije, prilikom liječenja oštećenja zglobne hrskavice u oboljelih od osteoartritisa, koristili smo autologno mikrofragmentirano masno tkivo koje sadrži mezenhimne matične, ali i neke druge stanice. Primijetili smo da takav oblik liječenja, naravno ako se postavi ispravna indikacija, dovodi do značajnog porasta glikozaminoglikana (ključnih molekula hrskavičnog tkiva), što je za posljedicu imalo statistički značajno poboljšanje kliničkog statusa pacijenata, značajne redukcije bolova u odnosu na početne rezultate. Naše pacijente pratimo godinama i za sada su rezultati odlični.

image

Dragan Primorac

Privatni Album

Američki kontakti

- Nedavno ste boravili i u SAD-u? Pretpostavljam, ne kao turist?

- Točno, ondje sam se, među ostalim, susreo sa senatorima Benjaminom Cardinom i Christopherom Doddom. Suradnju smo započeli još ranih 90-tih godina dok sam živio u saveznoj državi Connecticut, čiji je Christopher bio senator.
Tih smo godina, uz potporu AmeriCares i Barbare Bush, supruge tadašnjeg predsjednika George H.W. Busha, zajedno s direktorom forenzičkog instituta državne policije Connecticut-a, prof. Henryjem Leejem i Stephanom Skakelom iz obitelji Kennedy, pokrenuli projekt identifikacija žrtava Domovinskog rata koristeći DNA tehnologiju. Njihovu pomoć nikada neću zaboraviti. To da je senator Dodd jedan od najbližih prijatelja predsjednika Joe Bidena, nije tajna...
Na Capital Hillu sam se susreo s kongresmenom Michaelom Turnerom, članom odbora američkog kongresa za nacionalnu sigurnost i kongresmenom Brendanom Boyleom. Razgovarali smo o suradnji država članica NATO-a koja je danas snažnija nego ikada, ali je jasno da tu suradnju valja sustavno razvijati na načelima demokratskih vrijednosti koje dijele članice Saveza, posebice u kontekstu razvoja situacije u Ukrajini. Inače, kongresmen Bolyle je prvi zastupnik u američkom Kongresu koji je podržao kandidaturu Joe Bidena za predsjednika SAD-a...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. rujan 2022 15:37