Djeca su naše najveće blago! O kako to divno zvuči. Nažalost, često je to samo fraza, izraz farizejštine a nikako istinski stav i uvjerenje. Znamo da nas Hrvata, uskoro neće biti ako se nastavi ovakav natalitetni trend. Nestajemo polako, ali sigurno. Ipak, prema djeci se vrlo često odnosimo bahato, neetično, bez suosjećanja i razumijevanja.
Koje kriterije trebaju zadovoljiti djeca da bi "društvo" s njima bilo zadovoljno, da bi uistinu vodilo brigu o njihovoj dobrobiti?
Čini mi se da je lakše odgovoriti na pitanje koja to djeca nisu na listi prioriteta nikome ili gotovo nikome, osim svojim roditeljima? (njima nadam se, ipak jesu)
Na prvom su mjestu, bez konkurencije djeca s teškoća u razvoju, bolesna djeca. Roditelji često ne mogu dobiti adekvatnu pomoć, ni medicinsku, ni psiho...