Na prvi pogled mogu izgledati gotovo jednako kao igračke poznatih proizvođača. Prepoznatljivi likovi, šarene boje i nazivi koji podsjećaju na popularne crtiće, videoigre ili filmske junake često su ono što privuče djecu, ali i kupce koji žele proći jeftinije. Problem je što kod krivotvorenih igračaka nije riječ samo o povredi prava na žig. Pitanje je i što se nalazi u plastici, bojama, premazima i drugim materijalima od kojih su izrađene.
Europski sustav Safety Gate pokazuje da igračke spadaju među kategorije proizvoda koje se često prijavljuju zbog sigurnosnih nedostataka. U izvješću za 2025. godinu igračke su činile 16 posto prijavljenih opasnih proizvoda, dok su kemijski rizici činili 53 posto svih prijavljenih vrsta rizika.
Kod igračke koja legalno dolazi na europsko tržište proizvođač mora voditi računa o kemijskim, mehaničkim i drugim sigurnosnim zahtjevima. Propisi ograničavaju, odnosno zabranjuju brojne štetne tvari u materijalima za igračke, među njima određene količine teških metala i drugih kemikalija.
Kod krivotvorenog proizvoda potrošač, međutim, ne može pretpostaviti da su takvi zahtjevi doista ispunjeni. Poseban problem mogu predstavljati plastični materijali i omekšivači. Ftalati su, primjerice, među kemikalijama koje se i dalje pronalaze u nesigurnim plastičnim igračkama, a određeni ftalati povezani su s rizicima za reproduktivni sustav. Hrvatski Državni inspektorat već je objavljivao upozorenja o igračkama u kojima su ftalati bili iznad dopuštenih vrijednosti.
Rizik mogu predstavljati i pigmenti i premazi ako sadrže nedopuštene ili prekomjerne količine određenih kemijskih elemenata. Propisima su, primjerice, određene migracijske granice za olovo, kadmij, arsen, krom i druge elemente. To je osobito važno kod igračaka koje dijete drži u rukama, stavlja u usta ili liže.
Važno je pritom naglasiti: sama činjenica da je igračka krivotvorena ne znači automatski da sadrži otrovne tvari, kao što se ni iz izgleda proizvoda ne može pouzdano zaključiti da je kemijski siguran. To se utvrđuje ispitivanjem materijala. Kod zaplijenjenih proizvoda eventualni kemijski rizik može se potvrditi tek laboratorijskom analizom.
Osim kemikalija, problem mogu biti sitni dijelovi koji se lako odvajaju, nedovoljno čvrsti spojevi, oštri rubovi, loše izrađene baterijske komponente ili nedostatna upozorenja. U hrvatskom sustavu Safety Gate već su evidentirane igračke kod kojih su istodobno utvrđeni kemijski rizici i opasnost od gušenja zbog odvajanja sitnih dijelova.
Intenzivna ili neobično lako razmaziva boja sama po sebi nije dokaz da je igračka opasna. Međutim, kod proizvoda nepoznatog podrijetla potrošač ne zna koje su boje i premazi korišteni niti jesu li ispitani prema zahtjevima koji vrijede za igračke na europskom tržištu.
Poseban razlog za oprez su igračke kod kojih se boja ljušti, skida pod laganim trljanjem ili ostaje na rukama. To nije laboratorijski dokaz kemijske opasnosti, ali je dobar razlog da se proizvod ne daje malom djetetu, osobito ako ga ono stavlja u usta.
Oznaka CE također je važna, ali sama po sebi nije jamstvo da je proizvod kvalitetan ili da je svaka konkretna igračka laboratorijski testirana. Ona predstavlja izjavu proizvođača da proizvod ispunjava primjenjive zahtjeve EU-a. Zato treba gledati cijelu deklaraciju i podatke o proizvođaču, uvozniku i proizvodu, a ne samo simbol CE.
Koliko problem može biti velik u praksi, pokazuje i nedavni nadzor proveden u Zagrebu.
Službenici PJ Službe za mobilne jedinice Zagreb proveli su nadzor na području Zagreba radi suzbijanja nelegalne trgovine robom kojom se krše odredbe Zakona o žigu.
Nadzorom je utvrđeno da se u skladišnom objektu pravne osobe nalazi ukupno 13.665 komada igračaka obilježenih različitim znakovima, među kojima su Super Mario, Stars 90, Super Brothers, Animal Park, Pokemon, Frozen, Space Wars, Speed Push Game i Dance Hero Super Hero. Za navedene proizvode postoji osnovana sumnja da vrijeđaju pravo registriranog žiga.
Za proizvode kontrolirana osoba nije posjedovala isprave o robi iz kojih bi se mogao spoznati poslovni događaj. Igračke su stoga privremeno oduzete, a protiv prekršitelja bit će izdan prekršajni nalog.
Sam slučaj pritom otvara i šire pitanje od zaštite poznatih brendova. Kada se na tržištu pojavi velika količina igračaka nepoznatog ili nedovoljno dokumentiranog podrijetla, potrošaču je znatno teže provjeriti tko ih je proizveo, od kojih su materijala izrađene i jesu li prošle propisane sigurnosne provjere.
Krivotvorena igračka zato nije samo "jeftinija kopija" poznatog proizvoda. Ona može biti samo povreda prava na zaštićeni znak, ali može istodobno predstavljati i sigurnosni problem, osobito ako nema vjerodostojne podatke o proizvođaču i odgovornoj osobi u lancu opskrbe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....