Nikoga ne treba čuditi što ljudi masovno odlaze iz Hrvatske. Pogotovo ne nakon što je Eurobarometar objavio svoje posljednje istraživanje po kojemu su Hrvati uvjereni da im za uspjeh nije nužno ni dobro obrazovanje ni ustrajan rad, nego političke veze i – čista sreća.
Smatraju i da žive u zemlji u kojoj se pravila ne odnose na sve jednako, u kojoj građani nemaju jednake šanse, u kojoj ne dobiju ono što zaslužuju i u kojoj nepravda uvjerljivo prevladava nad pravednošću.
Ovako porazna slika Hrvatske odražava se na opće raspoloženje njezinih stanovnika. Ispitanici iz Hrvatske u ovom su istraživanju rekorderi po osjećaju usamljenosti, a nakon Rumunja, Grka, Bugara i Litavaca, na začelju su unutar Europske unije po subjektivnom osjećaju sreće. Još gora je situacija kad se testirala tvrdnja o dobrom zdravlju. Hrvatska je tu zauzela tek 25. mjesto. Iza nas su samo Litva, Rumunjska i Latvija.
– Obrazovana, kvalificirana i vrijedna osoba koja živi u državi u kojoj je percepcija da su političke veze najvažnije za uspjeh teško će biti motivirana da se osjeća korisno, pa me ovakvi rezultati uopće ne čude – kaže nam dr. Sven Marcelić, sociolog sa Zadarskog sveučilišta. Od podsjeća na to da je Hrvatska u usporedbi sa, primjerice, Njemačkom, i ekonomski slabija i lošije organizirana država, što ljude demotivira.
– Hrvatska nije uspjela sebe prodati vlastitim građanima kao dobru robu. Nije se ostvarila kao nešto što će ljudi cijeniti. To je porazno – zaključuje Marcelić, koji ističe da u Hrvatskoj ljude najviše frustrira osjećaj nepravde koji im se, kad vide kako društvo oko njih funkcionira, utiskuje kao činjenica.
Da je predan rad važan za napredak u životu, prema Eurobarometru, smatra najviše Iraca: 46 posto ispitanika smatra ga ključnim, a 53 posto potpuno važnim, a samo jedan posto ne slaže se s navedenom tvrdnjom. Na drugom su mjestu Britanci, a nakon njih slijede tri bivše socijalističke zemlje: Mađarska, Slovačka i Bugarska. U njima se između 4 i 11 posto ispitanih ne slaže da je za napredak u životu važan rad. Za usporedbu, u Hrvatskoj, koja se u ovoj kategoriji našla na posljednjem mjestu, taj postotak iznosi 23 posto.
Nimalo bolja situacija nije ni kad je u pitanju važnost dobrog obrazovanja. Čak 99 posto ispitanika iz Njemačke smatra da je kvalitetna edukacija ključna za napredak u životu. Slijede Ciprani, Austrijanci, Litavci, Maltežani i Irci. Hrvatska je, s 82 posto onih koji obrazovanje smatraju važnim i 18 posto onih koji ga ocjenjuju "potpuno nebitnim", na predzadnjem mjestu.
No, zato carujemo u slaganju s izjavom da su za uspjeh u životu presudne političke veze, gdje uvjerljivo držimo neslavno prvo mjesto. Čak 88 posto ispitanika iz Hrvatske slaže se s tom tvrdnjom. Njih tek 11 posto smatra da političke veze ne utječu na nečiji uspjeh. Iza nas su Bugari, Mađari, Grci, Talijani, Ciprani, Rumunji i Poljaci, a na začelju ove kolone nalaze se Njemačka, Estonija, Velika Britanija, Finska, Francuska, Nizozemska, Danska i – na političke veze najnesenzibilnija – Švedska. Vrlo slično države su raspoređene i kad je riječ o utjecaju fluidnog faktora sreće na nečiji uspjeh. Da on nije važan, smatraju ispitanici iz zemalja u kojima za uspjeh nisu važne ni političke veze. U onima, pak, u kojima "štela", "žnora" ili "rodijak" na pravome mjestu određuju sudbine ljudi, visoko se cijeni i sreća. S tim da je ovdje Bugarska ipak pretekla Hrvatsku, koja se našla na drugom mjestu.
Nazor: Vlada osjećaj bespomoćnosti, moramo se trgnuti
– Ovo je odraz realiteta u kojem živimo, iako stanje možda prikazuju lošijim nego što ono jest. Kad očekujemo da sve bude loše, onda se i sami, svjesno ili nesvjesno, počnemo uklapati u to crnilo – tvrdi ugledna splitska psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor, koja procjenjuje da je osjećaj beznađa i bespomoćnosti, o kojemu intenzivno izvještavaju i mediji, uzeo svoj danak.
– Kad se svojevremeno provodilo istraživanje među mladima o ovisnostima, ispalo je da puno manje njih puši ili konzumira alkohol ili drogu od uvriježenog mišljenja o tome u mladoj populaciji. I ovdje se, čini mi se, dogodio sličan fenomen, pa se ljudi pitaju: "Ako ja mislim da svi oko mene kradu, lažu i varaju, zašto da se trudim biti pošten i dobar kad to ionako nema smisla u ovom beznađu" – ističe naša sugovornica, zaključujući da je porazno što se u Hrvatskoj proširio osjećaj bespomoćnosti i da svi, pa i mediji, trebaju pridonijeti tome da se taj trend preokrene.