Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
HrvatskaPost sa sedan kora

Desetorica bespomoćnih pomoraca: Uskrsno svitlo, šta je to?!

Piše PSD.
19. travnja 2014. - 17:30
Prvo su mjesecima za gazdu plovili bez plaće. Pa ih je onda prije tri mjeseca Trgovački sud prisilno privezao uz dokove Sjeverne luke zbog gazdinih dugova. Pa su prije mjesec dana ostali bez goriva, a prije tri dana i bez struje.

Muka sustiže muku, i to taman pred Veliki petak. Desetorici bespomoćnih pomoraca na trgovačkom brodu “Ane” i Uskrs će biti tužan i doslovno – mračan. Dok je hladna večernja bura vijala preko “Anine” palube u teretnom portu, posjetili smo brodsku posadu. Mrak u salonu – kako to lažno toplo i ugodno zvuči – parao je samo žar cigareta i slabašno svjetlo s obale.

Ovo nisan doživija

– Plovin skoro 50 godina. Navigava san na raznim stranim kompanijama, ali ovako nešto nisan doživija – kaže nam kapetan broda Nikša Grubišić dok pomalo sjetno gleda proz ponistru prema padinama Kozjaka koji je uronio u mrak.

– Struje nemamo pa jedemo uglavnom suvu spizu. Topli obrok koji nam povremeno netko donese pojedemo odmah jer ga posli ne bi imali di ugrijat. Donija nam je Giovanelli (vlasnik broda Nikša Giovanelli, op.a.) nešto spize. Tribali bi dobit jednu bocu plina, pa da barem moremo štagod skuvat za Uskrs – kazuje nam kapetan, čija je duga karijera vidjela i bolje dane.

Brijanje ladnon vodon

– Pazi, mene je straj bit bez struje. Ne rade nam alarmi, ako pukne koja cijev na brodu i prodre more unutra, mi to nećemo znat. Svašta se može dogodit – zabrinut je barba Grubišić.

Posada s privezanog i sudskim putem zaustavljenog teretnjaka ne smije otići. U svakom trenutku tu mora biti, pojašnjava nam kapetan, najmanje sedam ljudi.

– Valjda se ništa grubo neće dogodit – nada se Gviudo Valčić, električar u plavom trlišu, s Malog Lošinja.

– Ne radi frižider, tako da nemamo di čuvat spizu da se ne pokvari. Najteže mi pada brijanje ladnon vodon – uzdiše Valčić.

Kormilar Pero Vicić plovi od osamdesetih godina pošlog stoljeća. Računi dolaze, a plaće nema.

– Proveo san u Domovinskome ratu dvi godine i bija san budala šta nisan tražija penziju. Budala! Garant se ne bi doveja u ovakvu situaciju. Ovo je ka očekivanje Godota. Nema plaće, nema struje, šta će li bit s nama... – pita se timunjer.

U salonu muk. Cijelu posadu muči isto to pitanje.

Stojimo ka na čuki

– Meni je Giovanelli dužan oko 10 tisuća dolara. Možda nam sad na Uskrs uskrsne koja plaća – smije se Vicić.
Hoćete li doma za Uskrs? – pitamo ga.

– Ma, šta ću doma kad in neman šta donit: bez plaće i bez para – kaže kratko.

Kapetan Grubišić se nada razrješenju situacije.

– Nikome nije u interesu da smo na prisilnom vezu. Odgovornost za brod mora preuzeti banka, brod je pod hipotekom, ali i sud koji nas je prisilno priveza. Dobro je šta je teret još na brodu, pa i vlasnik tereta ima interesa da se ovo riješi. Međutim, tko će biti kriv ako se dogodi kakva havarija. Ovo su prave muke – kaže kapetan broda koji se našao u grotesknoj situaciji koja može potrajati doslovce unedogled.

Posada mora biti na brodu, a brod ne smije isploviti. Nema struje, nema alarma, a brod se čuvati mora. Vlasnik broda posadi duguje desetke tisuća dolara neisplaćenih plaća, a kada će pomorci dobiti svoje zarade, nitko živ ne zna. Giovanelli izbjegava novinare. Nitko ne zna ni kako će se razriješiti spor između brodogradilišta “Viktor Lenac” i tvrtke “Fractal shipping company”, koja je nominalni vlasnik “Ane”. Zbog tog je spora oko neplaćenih računa za remont, podsjetimo, “Anu” sud i zaustavio.

– “Ane” je izgrađena 1986. godine i u vrlo je solidnom stanju. Trup, makinja, dizalice, sve je na brodu dobro.

Umisto da plovimo i zarađujemo, mi ovde ka na nekoj čuki stojimo. Giovanelli, banka i predstavnici “Lenca” tribali bi sist za stol i dogovorit se. Ovi iz “Lenca” kao da nam namjerno rade štetu. Dođe li do sudske prodaje broda, čini mi se da se “Lenac” neće naplatit – mišljenja je kapetan Grubišić.

– Namjerava li vlasnik tereta (građevinsko željezo) prekrcati teret na drugi brod? – zanima nas.

– Čujte, ne znam. Prema zadnjim procjenama, za prekrcaj tereta treba oko 120 tisuća eura, a nitko se ne želi mašit za džep. Mi nemamo ni kapi goriva, tako da se naše dizalice ne mogu ni mrdnit. Prekrcat teret dizalicon s obale nije moguće – kaže kapetan.

Stisnuli smo pomorcima ruku i poželjeli im sretan Uskrs. Ostavljamo iza sebe tužnu “Anu” na kraju grada u mrklome mraku. Uskrsno svjetlo?! Što je to?!

Denis Krnić
snimio Paun Paunović / Cropix


Niko neće kontra nikoga

Taman kad je sunce zašlo iza Trogira, s kormilarom Perom Vicićem malo smo prošetali palubom. Lijep pogled na Kaštela i Vranjic, ali nikome na “Ani” nije do pogleda.

– Čuj, svima je teško, a nitko neće kontra nikoga. Svi se boje, jer nas se lako može zaminit jeftinijom posadom, od Bugara, Rumunja do Filipinaca. Bija san u ratu i vidi šta san doživija. Ka zadnji “cigo” stojin ovde i čekan milost. Pa to je, čoviče, za popizdit – širi ruke i beštima timunjer.
– Kako van prolaze dani na brodu? – pitamo.
– A kako? Radimo gvardiju najnormalnije, malo čistimo, čuvamo brod i teret, ćakulamo. Iden leć oko 11 uri navečer, pokrijen se dekon i sanjan nešto lipo... – govori kormilar naslonjen na brodsku ogradu.

Dug od 150 iljada dolara

Brod je pod hipotekom Credo banke koja je u stečaju. Dugovanja za neisplaćene plaće sadašnjoj i bivšoj posadi broda premašuju 150 tisuća dolara. Prema stručnim procjenama, brod izgrađen 1986. godine mogao bi se prodati kao staro željezo za milijun do 1,3 milijuna dolara, iz čega bi se pomorci mogli namiriti, kao i neki drugi vjerovnici. Prema Međunarodnoj konvenciji o radu pomoraca, potraživanja pomoraca imaju prioritet. Brod se nalazi pod zastavom karipske državice Svetog Vincenta i Grenadina.
#NIKŠAGIOVANELLI#BRODANE

Izdvojeno