Kada je Ante Trumbić, ministar vanjskih poslova Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 12. studenoga 1920. u ranim jutarnjim satima stavio svoj potpis na Rapalski ugovor, to je za njega bio bolno emocionalni trenutak.
Kao uvjereni starčevićanac koji je prihvatio jugoslavenstvo da bi spasio Hrvatsku od tuđinskoga imperijalnoga grabeža morao je postupiti protiv svoga hrvatskoga političkog srca i prihvatiti europski diplomatski „razum“. Naime, pod pritiskom Britanaca i Francuza morao je njihovoj saveznici Italiji prepustiti Istru, grad Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu te određena slovenska područja.
Uz to, morao je pristati na diplomatsku smicalicu po kojoj je grad Rijeka proglašen posebnom državom čije je pripajanje Italiji beogradska vlada priznala četiri godine ...
