Tehnička dokumentacija skrojena po specifikacijama jednog od natjecatelja, najstariji je način namještanja javnih natječaja u Hrvatskoj. Mediji su pisali o desecima slučajeva kada se, najjednostavniji je to primjer, natječaj za nabavu službenih vozila skroji tako da se doslovce kopira tehnička dokumentacija jednog od ponuditelja i tako svi ostale, potencijalno povoljnije ponude, izbace iz igre.
Đuro Horvat, direktor tvrtke Tehnix koja se bavi proizvodnjom opreme i strojeva za zbrinjavanje otpada, to je umijeće podigao na jednu novu razinu.
Prema podacima koji su do sada objavljeni o istrazi pokrenutoj oko namještanja natječaja za gradnju sortirnice otpada Grada Rijeke u Mihačevoj dragi, dogodilo se upravo to - tehničke specifikacije skrojene su prema opremi koju jedino proizvodi tvrtka Tehnix, čime su iz igre izbačeni ponuditelji s drugačijim, ne nužno lošijim a svakako provjerenijim tehničkim rješenjima. I možda jeftinijim, no to se ne može znati jer su se ostali ponuditelji, zbog ovako skrojenog natječaja, povukli.
Prije toga, jedan je od ponuditelja u prigovoru naveo točno koje su stavke skrojene prema Tehnixovim rješenjima, a priložio je pri tom i fotografije Tehnixovih proizvoda iz njihovih kataloga. Riječ je o dva segmenta pogona za razvrstavanje otpada: preši za baliranje s usitnjavačem, kao i o pužnom transporteru za otpad. Prema prigovoru ovog sudionika natječaja, samo Tehnix montira usitnjavač na balirku, pri čemu je snaga tog usitnjavača 15 kW - baš zato što je montirana na balirku. To je, po procjenama ovog ponuditelja, nedovoljno za tehnološki proces.
Prigovori druge firme
Pri tom je priložio i odgovor tvrtke Lindner, vodeće svjetske kompanije u proizvodnji usitnjivača otpada, a koja doslovce navodi: "Firma Lindner ima više od 50 godina iskustva u proizvodnji usitnjavača za sve vrste otpada i proizvodnju alternativnih goriva i nikada se nismo susreli s ovakvim strojem integriranim na preši za baliranje. Usitnjavanje otpada na veličinu od 30 mm je vrlo zahtjevan zadatak i zahtijevana instalirana snaga od 15 kW sigurno nije dovoljna. Vrlo rado bi Vam ponudili alternativni usitnjivač, ali bi morali znati koliki je traženi satni kapacitet usitnjavanja."
Osim toga, prema prigovorima ove firme koja se javila na natječaj, sporna su i tehnička rješenja dozirne komore s dvostrukim pužnim dozatorom. Riječ je o dijelu tehnološkog procesa u kojem se nerazvrstani otpad pakira u bale namijenjene spaljivanju. Prema ovom prigovoru, predviđena rješenja su loša jer se žice, teški komadi otpada, folije i sl. često namotavaju na dozator pa ga više puta dnevno treba zaustavljati radi čišćenja. Osim toga, iz nekog je razloga predviđeno da se dozirna komora mora ukopati u zemlju.
Opet, riječ je o rješenjima koje nudi isključivo Tehnix. Time su izbačena iz igre drugačija rješenja, temeljena na desetljećima iskustva u radu postrojenja za obradu otpada u Europi. Svi su ovi prigovori, međutim, odbačeni od komisije koja je provodila nabavu pa je time Tehnix ostao jedini ponuditelj. Kako je pokazala istraga koju provodi Ured europskog tužitelja u Zagrebu, prigovori su poslani Tehnixu iz kojeg su potom stigli odgovori kojima su ti prigovori odbijeni. Pri tom je, prema sumnjama koje se uhićenima stavljaju na teret, ekipa tereti i da je neosnovano podignuta cijena gradnje za najmanje 506.000 eura.
Da su tehnička rješenja Tehnixa, koje Đuro Horvat reklamira kao genijalne patente jedinstvene u svijetu, dobro prihvaćena na domaćoj stručnoj sceni, unatoč mogućim sitnijim manama poput nedovoljnog kapaciteta ili čestih zastoja u radu, pokazuje i natječaj za gradnju pogona za obradu i razvrstavanje otpada u Bjelovaru. Natječaj za ovaj pogon raspisan je u studenom 2021. godine, a ugovori o gradnji su zaključeni prije nešto više od mjesec dana. Na natječaju je pobijedio Tehnix i, pogađate već, u natječajnoj dokumentaciji opet se mogu naći specifična tehnička rješenja koje, prema primjeru iz Rijeke, nudi samo Tehnix.
‘Evo ti projekt pa raspiši natječaj‘
U ovom slučaju su tehničke specifikacije ipak nešto općenitije definirane, ali opet se navodi kako preša za otpad mora imati ugrađeni "usitnjivač za usitnjavanje gorivog ostataka otpada na frakciju veličine cca 30 mm", te se također opet inzistira na dvostrukom pužnom transporteru, dimenzija i tehničkih rješenja praktički istih kao i u riječkom natječaju, dok se "dozirna se komora izvodi ispod razine tla".
No, riječka afera po principu "evo ti projekt pa raspiši natječaj" nije prva takva kada je tvrtka Tehnix u pitanju. Prije nekoliko godina, isti se scenarij pripremao i u Splitu, na Karepovcu, u vrijeme mandata Mostovog ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića.
Nakon uhićenja Đure Horvata, Dobrović se zadnjih dana izrazito angažirao u njegovoj javnoj obrani, pa po medijima nesmiljeno proziva i Ured europskog tužitelja i domaće vlasti kako za račun stranih kompanija proganjaju domaćeg izumitelja kako bi se uništila domaća proizvodnja. O vezi između Dobrovića i Horvata, pak, javno je, na konferenciji za medije, u veljači 2017. godine progovorio tadašnji splitski gradonačelnik Ivo Baldasar.
Povod za konferenciju za novinare bila je činjenica da su Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša kao operativno tijelo zaustavili sanaciju Karepovca koji je dosegnuo krajnje kapacitete. Nakon godina čekanja, svi su dokumenti napokon bili pripremljeni, ali je tada spuštena rampa u Zagrebu. Pokazalo se da je Dobrović imao malo drugačije planove za Karepovac a koji bi, da su bili realizirani, značili da bi sada, nekih šest godina kasnije, umjesto saniranog odlagališta koje se bliži zatvaranju, na rubu grada imali planinu baliranog otpada namijenjenog spaljivanju - koji se nigdje u Hrvatskoj ne može spaliti.
O svemu tome je u to vrijeme detaljno izvještavala Slobodna Dalmacija.
Kako je Baldasar tada kazao na konferenciji za novinare nakon sastanka s Dobrovićem u Zagrebu, njemu je ministar u ruke predao projekt tvrtke Tehnix po kojem je na Karepovcu trebalo podići pogon za zbrinjavanje otpada. Dakle, ne bilo kakav pogon, već pogon baš po projektu tvrtke Tehnix, s njihovim tehničkim rješenjima. Pogon je pri tom prikladno nazvan "mobilnim", jer je trebao funkcionirati do završetka i puštanja u rad Centra u Lećevici, iako ništa u njemu nije mobilno. Da bi se takvo što provelo na Karepovcu, trebalo je izmijeniti prostorne planove, dokupiti zemljište i obaviti još ponešto "sitnijih" priprema za koje obično trebaju godine. Ništa od toga Dobroviću nije predstavljalo problem.
Istovremeno, u to vrijeme je Dobrović praktički raznim administrativnim potezima zaustavio projekt u Lećevici, pa je tako grad Split zapravo ucijenjen. Valja napomenuti i kako je ovaj projekt na Karepovcu prethodno uvršten i u Dobrovićev Plan gospodarenja otpadom, u kojem je cijena pogona procijenjena na sitnih 100 milijuna kuna.
Kako stoji u tehničkom opisu pogona za obradu tvrtke Tehnix, a kojeg Đuro Horvat reklamira kao svoj patent kojeg nema u svijetu, "na kraju, sav sitni gorivi ostatak otpada koji je prethodno otprašen i predsušen, balira se u čvrste bale kao RDF gorivo pogodno za cementare za proizvodnju cementa ili toplinske energije". Budući da se u Hrvatskoj ovakav otpad ne spaljuje, da je kojim slučajem prošla priča s "mini Lećevicom na Karepovcu", Splićani bi sada ili bili suočeni s brdom ovog baliranog otpada, ili bi skupo plaćali njegovo zbrinjavanje.
Na koncu, od ove ucjene nije bilo ništa jer su se svemu suprotstavili splitski gradski vijećnici, a potom je i Most izbačen iz Vlade.