Koja to ozbiljna država, članica Europske unije i NATO saveza, može sebi dopustiti cirkus kakav se upravo odigrava pred našim očima?!
Ministar obrane Mario Banožić: “Ophodni brodovi za HRM vlasništvo su Republike Hrvatske. Upisani su u registar hrvatskih brodova i na taj način su vlasništvo RH. Tu smo sigurni. Ako ih ‘Brodosplit’ ne dovrši, netko će drugi.”
”Brodosplit”: “Brodovi su vlasništvo graditelja i gradnju nije moguće nastaviti negdje drugdje.”
Tema o ophodnim brodovima za Obalnu stražu, stara osam godina, došla je do usijanja: od pet ugovorenih (prototip plus četiri) još 2014. godine - u mandatu Vlade Zorana Milanovića, zbog čega se aktualni predsjednik države možda i ne javlja koliko bismo to očekivali od vrhovnog zapovjednika u ovako potentnim trenucima, posebno teškima ministru Banožiću - isporučen je samo jedan.
Breme problema
I to tek 2018. godine! Nosi ime “Omiš”. A nosi i čitavo breme problema još iz vremena preduge gradnje i neobičnih izmjena projekta i brodskih karakteristika, ali nećemo sada o tomu. Svakako, čitav taj proces izbora, ugovaranja, gradnje i nadzora nije za zdrav želudac.
Podsjetimo, cijena svih pet brodova trebala je biti oko 390 milijuna kuna (s PDV-om). Tomu je zimus dodano još 40 milijuna, budući da je u međuvremenu sve poskupjelo. Pa je ukupna cijena 430 milijuna kuna. Debeljak tvrdi da je to nedovoljno i traži još barem 120, da završi preostala četiri.
Upravo ta četiri broda kipući su problem. Eno ih nedovršenih u hali “Brodogradilišta specijalnih objekata” u Splitu. Tvrtke koja je gradila ratne brodove i podmornice još u bivšoj državi. A osnivač “Specijalne” je posrnuli “Brodosplit”. Koji je korak do stečaja. I čiji vlasnik je isto tako posrnuli poduzetnik Tomislav Debeljak.
Tu dolazimo do pravog problema i ključnog pitanja: čiji su zaista brodovi i što će biti s njima? Tko će ih dovršiti i kojim novcem? Koliko je dosad plaćeno? Kakva će im biti sudbina ako škver iz predstečaja padne u stečaj? Hoće li postati dio stečajne mase? Ima li na njima ikakvih založnih prava kojima bi se sutra u potencijalnoj rasprodaji bankrotiranog škvera (ako se tako dogodi) ili u raščišćavanju računa MORH mogao zaštititi i pokazati dokument na kojem piše da su već platili glavninu?
Ministre, žalosno!
Pitanja je bezbroj, a vjerodostojnog odgovora nijednog! Ministarstvo obrane ne želi reći ništa o svemu tome, kao ni Ministarstvo mora, a pitali smo sve. U MORH-u samo kažu:
”S obzirom na delikatnost situacije u kojoj se nalazi ‘Brodosplit’, kao i njegove tvrtke kćeri, uključujući i ‘Brodogradilište specijalnih objekata’, s kojim Ministarstvo obrane ima ugovorne odnose izgradnje četiriju obalnih ophodnih brodova, MORH nije u mogućnosti javno iznositi informacije i planove u cilju nastavka gradnje brodova. Poduzimamo sve raspoložive radnje kako bismo zaštitili svoj interes i uspješno završilo projekt.”
Ni riječi o dokazima za Banožićeve tvrdnje da su neizgrađeni brodovi u vlasništvu države. Ministar obrane, spomenuli smo na početku, kaže nekidan: “Upisani su u registar hrvatskih brodova i na taj način su vlasništvo RH.”
A evo što kaže Hrvatski registar brodova:
”Vezano uz Vaš upit, molimo primiti k znanju kako HRB, kao javna ustanova RH, ovlaštena za tehnički nadzor temeljem odredbi Pomorskog zakonika, u ovom konkretnom slučaju, nažalost, ne može dati tražene odgovore. Predlažemo da s istim upitom kontaktirate MORH.”
Pitali smo ih bili - jednako kao i Ministarstvo mora - tko vodi upisnike brodova u gradnji, osobito vojnih ili ratnih brodova? Jesu li ophodni brodovi vojni, ratni ili javni brodovi? Čiji su oni tijekom gradnje? Tko vodi bitnu dokumentaciju o njima: založna prava i druge terete, prava vlasništva, raspolaganja, rješavanja sporova i slično?
Ni slova o tomu nismo dobili. Ukratko - jasno je jedino to da ophodni brodovi u gradnji nisu upisani u Hrvatski registar brodova kao što nam to govori ministar obrane.
Žalosno za jednog ministra.
Brodski upisnik, naravno, vode lučke kapetanije. Tako i upisnike brodova koji su još u gradnji. U njima se zaista mogu pronaći svi bitni podaci: o vlasnosti, hipotekama i svemu drugom bitnom za sudbinu tih brodova prije isporuke brodovlasniku. Upravo zato da se izbjegnu prijepori u slučajevima kao što je naš. Poslije predaje broda vlasniku, škver obično izbriše brod iz upisnika brodova u gradnji, a novi vlasnik ga upisuje u upisnik brodova koji plove. I tu sve jasno piše.
Naravno, u brodograđevnom ugovoru, koji sklapaju graditelj i naručitelj, mogu se regulirati sva ta pitanja na ovaj ili onaj način - kako se stranke već dogovore. Ako ne krše zakon.
No, ugovor ne želi pokazati nijedna strana!
A lučka kapetanija ga - navodno - nema. Jer čak ni lučke kapetanije ne vode upisnike za vojne, odnosno ratne brodove. Potvrdili su nam to u splitskoj Lučkoj kapetaniji.
Što novinarima otežava posao i vraća nas na početak. Komu vjerovati na riječ?! Debeljaku ili Banožiću? Hm, teško pitanje!
Općenito govoreći, kada su u pitanju klasični trgovački brodovi, oni tijekom gradnje obično pripadaju brodogradilištu. Ali, ovo nisu “civilni” brodovi. A pitanje je jesu li vojni, odnosno ratni. Ili su u kategoriji javnih. U većini zemalja obalna straža je posebna služba: ni sasvim civilna, ali ni baš do kraja vojna. Nešto između. Kod nas je Obalna straža dio HRM-a. Slijedom te logike, i brodovi bi prije mogli biti vojni nego civilni. Ili javni. “Straža” je vojna organizacija s policijskim ovlastima.
Očito je da vlada nered i nitko nam nije znao reći vodi li uopće itko upisnike i dokumentaciju ratnih brodova u Hrvatskoj!
Rasipanje ugleda
Logično bi bilo da se svaki naručitelj bilo kojeg broda na svijetu pobrine zaštititi svoje ulaganje tijekom gradnje: pa brodovlasnici u škverovima imaju svoje inspekcijske službe, nadziru radove, odobravaju situacije, odlučuju koja će oprema biti ugrađena i tako dalje. Kao u bilo kojem poslu. Kao da gradite kuću: tko plaća, taj bira i diktira.
Tako nešto to više bi se očekivalo kod vojne proizvodnje. Naime, da se precizno zna što je čiji posao, a i svaki detalj tog posla. Uključujući odgovornost, prije svega. Tako je svugdje u svijetu: privatnik dobije posao za vojsku, ali vojska sve strogo nadzire.
Kod nas to nismo vidjeli! Svih ovih godina, vlada i ministara. Zato imamo neviđen cirkus. I veliko je pitanje što će sve dalje biti.
Naprimjer, ministar Banožić kaže da su brodovi plaćeni 70 posto. Pa zar ne bi bilo normalno - pogotovo u vojnom programu - da je država to negdje zabilježila, osigurala se. Kod običnih trgovačkih brodova upisuje se hipoteka koja čuva prava naručitelja i kaže: ako se išta dogodi, nek se zna da smo već platili 70 posto od ukupne cijene ovog broda. Pa nam toliko i pripada.
Da se sutra na sudu lakše ustanovi što je čije. Ovako imamo zavrzlamu, manipulacije, ucjenjivanja, rasipanje ostatka ostataka ugleda i zabavu za narod.
Pa Debeljak kaže:
”Ukupan prosjek gotovosti svih pet brodova je 76 posto. Do sada je plaćeno 70 posto, ali prema cijenama iz 2014. godine. No, zbog proteka vremena, taj iznos pokriva samo 47 posto stvarnih troškova. Gledajući samo četiri broda u seriji, dosad je plaćeno samo 35 posto njihove troškovne vrijednosti, dok im je prosječna gotovost 70 posto. Razlika u plaćenom i stvarnim troškovima svih obavljenih radova dosad iznosi preko 120 milijuna kuna, pa je nemoguć nastavak gradnje po cijenama iz 2014. godine.”
Ukratko, traži još novca i jedva čeka nastavak gradnje brodova. Koja je mjesecima zaustavljena! A trebali su biti već odavno predani. Po rastegnutom petom aneksu, tri su trebala biti isporučena ove godine, četvrti dogodine.
Ali, nitko mu ne ispravlja da o poskupljenjima i višoj ratnoj sili ne bismo ni govorili da su brodovi predani na vrijeme!
Poznavatelji prilika kažu da Debeljak koristi situaciju, pritišće Vladu i MORH ne bi li izbjegao prijeteći stečaj - oko čega se upravo vode sudski postupci - i gubitak brodogradilišta.
Jer, padne li za mjesec dana škver u stečaj, nedovršeni ophodni brodovi mogli bi (posredno) postati dio stečajne mase. Istina, BSO nije u stečaju. Ali njegov osnivač “Brodosplit” je na rubu.
Prognoze su nezahvalne, ali želimo reći sljedeće: otvori li se stečaj, “Brodosplitovi” poslovni udjeli u “Brodogradilištu specijalnih objekata” postaju dio škverske stečajne mase. A svrha stečajnog postupka je namirenje vjerovnika, obično prodajom dužnikove imovine. Ako već nema stečajnog plana. Koji ima smisla samo kada postoji ozbiljan ulagač, investitor, koji bi zadovoljio vjerovnike.
Ako pritom nigdje nije zabilježeno ni založno pravo države koja je već platila 70 posto cijene - pitanje je kako zaštititi brodove od prodaje nekom Jovi iz Svrljiga, Janezu iz Gozda Martuljka ili našem Matanu “und jaranen”? Za đir do Krknjaša. Malo karikiramo, tek da shvatite kamo ronimo.
Super Mario
Ili će se sutra Banožić, odnosno država, razvlačiti s Debeljakom za brodove po sudu?! Da ne kažemo kako se šuška da Debeljak neće dati brodske projekte i tehničku dokumentaciju.
Rastegla se žvakalica, pa ćemo samo još ovo: ako je Banožić siguran u ono što govori - a vidjeli smo da lupeta i neke gluposti o registru - neka pokaže ugovor, neka ga raskine, neka uzme Debeljaku brodove i dovrši ih bilo gdje. Ako misli da može. Neka poduzme bilo što! Da dobijemo nove, ali stare brodove.
Ako je Super Mario...