Nekad su Splitsko-dalmatinsku županiju pokretale industrija i brodogradnja, danas je pokreću trgovina, turizam i ugostiteljstvo, javne službe i nekretninski biznis. To su tri najvažnija sektora u stvaranju bruto dodane vrijednosti u 2017., dok je deset godina ranije u toj grupi bila prerađivačka industrija umjesto nekretninskog biznisa.
Od tvornica i trliša županija se malo-pomalo preorijentirala na "finije" poslove, na uslužnu djelatnost, ali s navalom turista nisu procvale ruže gospodarstvu, koje je danas po vrijednosti bruto domaćeg proizvoda i bruto dodanoj vrijednosti kliznulo s drugog na treće mjesto, što i nije tako strašno, koliko je zanimljivo da su BDP po stanovniku i kupovna moć znatno lošiji od tog trećeg mjesta te se županija po ta dva pokazatelja nalazi na 10. mjestu u Hrvatskoj i čini se da prestrojavanje na uslužni sektor i nije donijelo sreću većini stanovništva.
Hrvatski je prosječni BDP po stanovniku od 11.893 eura na razini 61,7 posto europske kupovne moći, a 9145 eura po stanovniku Splitsko-dalmatinske županije je na razini 47,4 posto europske kupovne moći.
Kompletni BDP Splitsko-dalmatinske županije je preklani, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosio 30,7 milijardi kuna (4,1 milijardu eura), samo 1,8 milijardu kuna ili 175,7 milijuna eura više nego je stvoreno u 2007. godini.
Po svakom stanovniku županija ima 9145 eura ili 449 više nego prije deset godina, ali to nije rezultiralo boljim standardom i kupovnom moći.
Naprotiv, ona se smanjila s 52 posto europske prosječne kupovne moći iz 2007. godine na 47,4 posto.
Tako je Splitsko-dalmatinska županija sa samo 76,9 posto prosječnog hrvatskog BDP-a po stanovniku i ostvarenim standardom najslabija u Dalmaciji i cijeloj jadranskoj Hrvatskoj, gdje su uz četiri dalmatinske, Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska županija.
Svjetske cijene, robovske plaće
- To je katastrofa, to znači da su cijene s obzirom na plaće u usporedivim artiklima takve da je kupovna moć stanovništva županije 47 posto od onog što ima prosječni čovjek u Beču, Berlinu i Parizu. Imamo svjetske cijene, a robovske plaće. Ali, ima tu još nešto, turizam je oslonjen na sivu ekonomiju pa dio ostvarene vrijednosti nije ušao u statistiku i tako se ne vidi dio koji je uzet na crno od iznajmljivanja soba, brodica, automata za igre, aparata za sladoled... Kupovna je moć veća jer sam siguran da se u turističkim zonama ljudi više oslanjaju na sivu ekonomiju, ali objektivno, imamo pad plaća i zaposlenosti i rast cijena – objašnjava prof. Drago Jakovčević.
Statistika kaže da je u 2017. godini bruto dodana vrijednost Splitsko-dalmatinske županije iznosila 25 milijardi kuna i bila je milijardu kuna veća nego u 2007. Ipak, njezin je udjel u dodanoj vrijednosti cijele zemlje u tom razdoblju kliznuo s devet na 8,4 posto.
Glavnina te županijske preklanjske dodane vrijednosti od čak 28,5 posto ili sedam milijardi kuna ostvarena je u trgovini, prijevozu, skladištenju te hotelijerstvu i ugostiteljstvu, drugi najvažniji sektor u stvaranju dodane vrijednost s udjelom od 17 posto ili četiri milijarde kuna su javne službe: javna uprava i obrana, obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna skrb.
Udjeli tih dvaju sektora tijekom 10 godina su porasli: trgovina, prijevoz, skladištenje, hotelijerstvo i ugostiteljstvo u 2007. imali su udjel od 21,6 posto, dok su javne službe bile na 15,7 posto udjela u županijskoj dodanoj vrijednosti.
Na trećemu je mjestu poslovanje nekretninama s 13,6 posto udjela ili tri milijarde kuna u strukturi bruto dodane vrijednosti županije, a taj je udjel prije 10 godina bio 12,8 posto.
Poljoprivredna industrija
Za činjenicu da su javne službe drugi najvažniji sektor u stvaranju dodane vrijednosti Splitsko-dalmatinske županije prof. Jakovčević kaže da je to posljedica okretanja turizmu.
- Sve to znači da orijentacija na turizam i tercijarizacija ekonomije nema za posljedicu povećanje dodane vrijednosti kakva bi bila da smo se orijentirali na prerađivačku industriju. Hrvatska je strahovito puno izgubila u prerađivačkoj industriji, imamo najmanji udio prerađivačke industrije u BDP-u od svih zemalja Europske unije. Mi tonemo, od 2006. Hrvatska je narasla 18 posto, prosječno godišnje manje od jedan posto, jedina je zemlja u Uniji, osim Italije, koje je imala takav rast – veli prof. Jakovčević koji vjeruje da ipak ima izlaza iz te situacije.
Smatra da bi se trebalo preorijentirati na industrije koje donose veću dodanu vrijednost i zaposlenost.
- Trebalo bi jače oporezivati tercijarne djelatnosti i oslobađati poreznih obveza one grane koje imaju veliku dodanu vrijednost i zaposlenost, a to je prerađivačka industrija i poljoprivredna industrija, pa da doživimo jednog dana da nam trgovački deficit iz poljoprivrednih proizvoda bude ispod milijardu eura, a sad je 1,2 milijarde eura – ističe prof. Drago Jakovčević.