Kao što je hrvatskoj javnosti poznato, nedavno je, nakon teške i dugotrajne bolesti, preminuo Ivan Zvonimir Čičak, poznati hrvatski disident, jedan od onih ljudi koji je 1971. godine, u vrijeme MASPOK-a, “izvukao najdeblji kraj” i koji je tada, u montiranom sudskom procesu, osuđen na tri godine zatvora, od kojih je većinu proveo u Lepoglavi.
Jedan od svjedoka toga vremena je i Čičkov prijatelj, također hrvatski disident, borac za hrvatsku državu prof. dr. sc. Goran Dodig, poznati hrvatski psihijatar, bivši i prvi ravnatelj KBC-a Split, bivši predstojnik Klinike za psihijatriju, bivši pomoćnik ministra Gojka Šuška i bivši saborski zastupnik.
On, Čičak, Ante Paradžik i Dražen Budiša osuđeni su te su robijali za hrvatsku državu.
– Ivan Zvonimir bio je specifičan čovjek, ponekad malo težak, narcisoidan i uvijek je mislio kako je on glavni. No ja sam ga kao takvog prihvatio i volio sam ga, bio mi je prijatelj. Volio je Hrvatsku, ali kada je nakon nekoliko godina izišao iz zatvora, bio je ljut na sve Hrvate jer je vidio da je sve ostalo isto, odnosno da je bilo još gore.
Odlična obitelj
Njegovu obitelj poznajem odavno. Majka mu je bila iz Kaštel Staroga, a otac mu je bio odličan čovjek, koji je bio na Križnom putu i bio je veliki Hrvat. Nisu imali novca, ali bili su odlični ljudi, spremni podijeliti ono što su imali. Često sam bio gost u njihovoj kući i sjećam se da bi mi Čičkova majka davala krumpira za jesti jer nije imala drugo – kazao nam je Dodig.
Naš sugovornik i Čičak upoznali su se u Zagrebu.
– Da, upoznali smo se kada je on postao prorektor i ja sam, moram to istaknuti, bio oduševljen njime. Kada smo krenuli u borbu za hrvatsku državu i kada su završili studentski nemiri, prije i za vrijeme suđenja Čičak mi je stalno govorio: “Misli ti na sebe, gledaj sebe, spasi ti sebe”, jer sam jedini već tada imao dijete.
Na kraju suđenja, na kojemu je Budiša dobio četiri godine zatvora, Čičak je dobio tri godine i tada je postao ljubomoran na Budišu jer je on dobio više godina kazamata, a samim time je u Čičkovoj glavi bilo da je Budiša važniji, što on nije mogao prihvatiti jer je uvijek mislio da je on najvažniji u Hrvatskoj – govori Dodig.
Nastankom hrvatske države Čičak se ponovno vraća u javni život.
Problem s Tuđmanom
– On nije bio glavni i to ga je strašno smetalo. Bio je strahovito ljut na Tuđmana jer je od njega tražio da bude hrvatski veleposlanik u Beogradu, što mu ovaj nije odobrio.
Naša privrženost jedan drugome i naše prijateljstvo bilo je uzajamno, ali, po meni, on nije bio pravi političar. Čuli smo se vrlo često, rekao bih svaka tri dana, ali u posljednje vrijeme sve rjeđe jer je bio teško bolestan.
Bio je odličan govornik, rekao bih najbolji kojeg sam ja čuo, ali ponekad u tim svojim javnim istupima nije imao mjeru. Znao je pretjerati – rekao je Goran Dodig.
Prema riječima našeg sugovornika, Čičak je u komunističkim kazamatima prošao pravu torturu.
– Uvijek je govorio da je godinu dana proveo u samici. Nije mu bilo lako, to je sigurno. Uvijek, u svakom društvu, on je bio glavni čovjek, a volio je i pjevati.
Eto, pogreb mu je u srijedu u 13.30 sati. Naravno da ću ići na pogreb, ispratiti svog prijatelja. Doći će i Budiša, iako se njih dvojica nikada, nakon sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nisu pomirili – zaključio je prof. dr. sc. Goran Dodig.