Četvorica dobitnika Nobelove nagrade o svojem viđenju budućnosti

Poseban značaj kongresu u Splitu daju predavanja četvorice Nobelovaca koji će predstaviti teme od velike važnosti za globalnu znanstvenu zajednicu, ali se i osvrnuti na otkrića koja su ih dovela do Nobelove nagrade te otkriti svoje viđenje i razmišljanja o budućnosti.

Prof. dr. sc. Sir Richard Roberts poznati je britanski biokemičar i molekularni biolog, a trenutno je glavni znanstveni direktor tvrtke New England Biolabs sa sjedištem u SAD-u. Tijekom svoje znanstvene karijere radio je u laboratoriju prof. dr. sc. Jamesa Watsona, dobitnika Nobelove nagrade za otkriće strukture molekule DNA. Nastavivši stopama svog mentora, Sir Richard Roberts otkrio je postojanje introna, segmenata molekule DNA koji se ne prevode u proteine, već se prilikom prepisivanja DNA u proteine „izrežu“. Ovo otkriće pokazalo je da postoji jedan veliki dio genoma koji ne kodira proteine te je značajno doprinijelo razumijevanju načina ekspresije gena u stanicama živog svijeta. Upravo ovo istraživanje donijelo mu je Nobelovu nagradu 1993. godine iz područja fiziologije i medicine za „Otkriće podjele gena“ koju je podijelio s kolegom prof. dr. sc. Phillipom A. Sharpom.

Prof. dr. sc. Aaron Ciechanover istaknuti je izraelski liječnik i znanstvenik na Medicinskom fakultetu Izraelskog tehnološkog instituta Technion u Haifi, član je Znanstvenog odbora ISABS-a. Nakon završenog studija zaposlio se na Technionu kod prof. dr. sc. Avrama Hershka i u suradnji s prof. dr. sc. Irwinom A. Roseom otkrio da razgradnja proteina u stanici ovisi o prethodnom koraku u kojem dolazi do specifičnog vezanja proteina zvanog ubikvitin na protein usmjeren za razgradnju. Njihovo istraživanje pridonijelo je razumijevanju načina na koji stanice eliminiraju štetne proteine i reguliraju razinu proteina u organizmu, što je važno za razumijevanje mnogih bolesti poput raka, neurodegenerativnih bolesti i bolesti srca. Upravo ovo istraživanje donijelo mu je Nobelovu nagradu 2004. godine za kemiju za „Otkriće ubikvitinskog sustava za razgradnju proteina“ koju je podijelio s navedenim kolegama.

„Otkriće mehanizma kojim stanice osjete i reagiraju na nisku razinu kisika“

Prof. dr. sc. Gregg Semenza američki je liječnik i znanstvenik na Sveučilištu Johns Hopkins. Priznat je kao jedan od vodećih stručnjaka u području fiziologije i medicinske genetike, a njegov rad je inspiracija za brojne znanstvenike diljem svijeta. Otkrio je faktore inducibilnosti hipoksije (HIF), koji igraju ključnu ulogu u adaptaciji organizma na nedostatak kisika. Osim što su važni za prilagodbu organizma na nedostatak kisika, HIF faktori također igraju ulogu u nastanku raznih bolesti kao što su tumori, srčani udari, moždani udari, bolesti pluća i drugi poremećaji povezani s nedostatkom kisika. Stoga je razumijevanje uloge čimbenika HIF-a od velike važnosti za razvoj novih terapija u liječenju ovih bolesti. Upravo ovo istraživanje donijelo mu je Nobelovu nagradu 2013. godine za fiziologiju i medicinu za „Otkriće mehanizma kojim stanice osjete i reagiraju na nisku razinu kisika“ koju je podijelio s kolegama prof. dr. sc. Williamom Kaelinom Jr. i prof. dr. sc. Peterom Ratcliffeom.

Prof. dr. sc. Svante Pääbo istaknuti je švedski molekularni biolog koji radi na Max Planck Institutu za evolucijsku antropologiju u Leipzigu. Poznat je po svom radu na analizi DNA iz uzoraka starih nekoliko stotina tisuća godina, uključujući DNA neandertalaca i drugih drevnih hominina te se smatra jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za evoluciju i genetiku ljudi i drugih hominina. Postigao je brojna otkrića koja se tiču genoma izumrlih hominina i koja odgovaraju na pitanja o ljudskoj evoluciji. Njegovo je istraživanje značajno pridonijelo našem razumijevanju evolucijskih promjena koje su prethodile razvoju modernog čovjeka, kao i razumijevanju povezanosti između modernih ljudi i njihovih drevnih predaka. No, razumijevanje genetskog materijala srodnih vrsta također nam može pripomoći u boljem razumijevanju pozadine genetskih bolesti te potencijalno imati utjecaj na medicinska istraživanja i razvoj terapija. Ta istraživanja donijela su mu Nobelovu nagradu 2022. godine za fiziologiju i medicinu za „Otkrića povezana s proučavanjem drevne DNA“.