StoryEditor
Hrvatskakako žive, na što troše?

Četiri od šest najmanjih općina u Hrvatskoj nalazi se u Dalmaciji, a Zadvarje se po jednoj bitnoj stvari razlikuje od svih ostalih. Evo zašto bi trebali biti primjer svima

Piše Sanja Stapić
21. svibnja 2021. - 16:41

Uvriježeno je mišljenje da je Hrvatska premrežena malim općinama u kojima živi manje ljudi nego u jednoj gradskoj stambenoj zgradi, no to mišljenje ne odgovara stvarnosti.

Pitate li zašto se uvijek kad se zametne tema malih općina, kao primjer pokazuju Civljane u kojima je neki dan 140 ljudi izabralo novog starog načelnika? Proteklih smo godina tako doznali kako taj načelnik cisternom razvozi vodu po općini, a dogodi se i da zasuče rukave i kopa grobove kad zatreba.

Civljane ne vidite samo zato što je to najmanja općina u Hrvatskoj, nego i zato što u cijeloj zemlji od svih 428 općina, samo tri imaju manje od 300 birača na listama Državnog izbornog povjerenstva.

Civljane u Šibensko-kninskoj županiji imaju 225 birača, Zadvarje iz Splitsko-dalmatinske županije 229 birača i Lanišće iz Istarske županije 268 birača. Dodajte im još Kijevo iz Šibensko-kninske županije s 307 birača, Ribnik s 371 imenom na biračkim popisima iz Karlovačke županije i Sućuraj iz Splitsko-dalmatinske županije s 492 birača i nabrojili ste sve općine u Hrvatskoj s manje od 500 birača.

Tako, usprkos uvriježenom mišljenju da je zemlja puna sićušnih općina, ispada da ih i nema toliko puno. U Hrvatskoj je od 428 općina svega njih 57 s manje od tisuću birača, a većinom su te općine brojem birača vrlo blizu brojci od tisuću. Ima županija u kojima sve općine imaju više od tisuću birača, takvih je četiri, pa je primjerice, u Požeško-slavonskoj županiji najmanja općina Čaglin s 1817 birača.

Nije toliko važno ni koliko ljudi ima u nekoj općini, koliko je važno što ljudima može ponuditi općina i od čega živi ta općina.

Po jednom istraživanju Ekonomskog instituta Zagreb svaki drugi grad i općina troše polovicu prihoda na svoje zaposlenike i za materijalne troškove. Kad na plaće troše svaku drugu kunu prihoda, svrha im je zapošljavanje lokalnih službenika a ne pružanje usluga građanima.

Pokazalo se također da 250 općina i 77 gradova ne mogu funkcionirati bez državne pomoći, a neke lokalne jedinice čak 30 do 90 posto iznosa proračuna dobivaju od države.

Potražite li na internetu proračune malenih općina, ostat ćete iznenađeni jer ih je lakše naći nego proračune nekih velikih gradova. Neke općine, poput Zadvarja, ne objavljuju samo proračune nego i kompletni pregled prometa u kojem je tablica sa svim mjesečnim i ukupnim troškovima plaća, regresa, stipendija, plaćenih računa za telefon, vodu i struju, troškovima reprezentacije koja su lani iznosila 840 kuna... Sve po mjesecima i u kunu piše koliko je općina platila i kome točno, od 12 kuna nekog računa do 402,7 tisuća kuna za projektiranje i izgradnju tržnice...

Zadvarje svakako ne spada u onu skupinu općina koje su svrha same sebi i koje ne bi opstale bez državne pomoći. Rebalansom je proračun te općine za prošlu godinu iznosio 2,6 milijuna kuna od čega su rashodi poslovanja 1,3 milijuna kuna, a 1,2 milijuna kuna iznosila je nabava nefinancijske imovine – građevinskih objekata, postrojenja i opreme. Naknade zaposlenima su 309.300 kuna, naknade građanima 265.000 kuna, tekuće i kapitalne donacije općine 220.250 kuna...

Rebalansom su prihodi utvrđeni na 2,7 milijuna kuna od čega općina od poreza ubere 680 tisuća kuna, od imovine 544 tisuće, još 884 tisuće od pristojbi i naknada u čemu je najznačajniji komunalni doprinos i naknada, dok je 650 tisuća kuna dobila pomoći iz proračuna i od izvanproračunskih korisnika.

Općina Kijevo lani je imala proračun od 3,69 milijuna kuna, od čega je 1,2 milijuna rashoda poslovanja, a 2,48 milijuna nabava nefinancijske imovine. Za zaposlene je izdvojila 356 tisuća kuna. Ukupni su joj prihodi iznosili 3,2 milijuna od čega je gotovo 772 tisuća kuna od poreza, od pristojbi i naknada 85.314 kuna, od imovine 93.304 kuna... Općina je dobila 2,1 milijun kuna pomoći iz proračuna i izvanproračunskih korisnika.

Iz proračuna je dobila 695.299 kuna kompenzacijskih mjera, a od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, dobila je 921 tisuću kuna za obnovu Doma kulture. Od izvanproračunskih korisnika stiglo joj je oko pola milijuna kuna od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za javni rad tri radnika i od Agencije za plaćanje u poljoprivredi za izgradnju nerazvrstane ceste.

image
Civljane
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Na internetskim stranicama Civljana možete pročitati da od urbane infrastrukture danas na području općine nema: škole, župnog ureda, zdravstvene stanice pošte ni trgovine. Malen broj stanovnika okrenut je susjednim naseljima i sadržajima koji se u njima nalaze. Danas se na području općine obnavljaju i to gotovo samo uz državnu pomoć telekomunikacijski promet, elektroenergetski sustav, popravljaju se prometnice, uređuje vodoopskrba dok su gospodarski kapaciteti općine – oskudni.

Prošle su godine ovoj općini proračunski prihodi iznosili 3,48 milijuna kuna, a rashodi 3,45 milijuna kuna. Porezni prihodi iznosili su 573 tisuća kuna, a općina je dobila 2,24 milijuna kuna pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna i to kompenzacijsku mjeru od 1,48 milijuna kuna iz državnog proračuna, 721 tisuću kuna iz državnog proračuna za sanaciju pločastog mosta, asfaltiranje nerazvrstanih cesta i za rekonstrukciju vodovoda Milaši, tekuću pomoć županijskog proračuna za ogrjev u iznosu od 34.650 kuna...

Od imovine, uglavnom od naknada za koncesije na vodama i naknada za eksploataciju mineralnih sirovina, Civljane su lani uprihodile oko 359 tisuća kuna, od upravnih i administrativnih pristojbi od 266 tisuća kuna... Za rashode im je otišlo 3,45 milijuna kuna i to 2,47 milijuna kuna za poslovanje i 1,3 milijuna kuna rashoda za nabavu nefinancijske imovine od čega gotovo milijun kuna ili 997 tisuća kuna otpada na asfaltiranje nerazvrstanih cesta.

Na naknade zaposlenima otpada 703 tisuća kuna, naknade kućanstvima 112 tisuća kuna, a ostalo na naknade za socijalno ugrožene obitelji, stipendije, za ogrjev, prijevoz učenika, pomoć obiteljima u naravi te knjige za učenike, održavanje komunalne infrastrukture, obnovu škole, subvenciju međumjesne linije, odvoz komunalnog otpada...

Tako je na ova tri primjera malenih općina jasno je da svaka svoju priču priča i da bi svima, osim Zadvarju, bilo teško financirati život bez državne pomoći. No u državnu se pomoć, računaju i tekuće pomoći i kapitalne koje se troše strogo namjenski, kao i pomoći izvanproračunskih fondova poput isplata poticajnih mjera zavoda za zapošljavanje.

S tim se novcem uglavnom baš i ne može činiti što nekom padne na pamet. Lijep je primjer transparentnosti pruža Zadvarje koje je objavilo liste troška općine s malenim i velikim izdacima, tako da svatko može izračunati je li općina preplatila nekog obrtnika ili je dobro prošla, je li skupo platila neku opremu ili nije... Kad bi se tako objavljivali troškovnici na razini središnje države, bilo bi materijala za razmišljanje.

Sve da sutra smanjimo broj gradova i općina na minimum, opet će biti onih koji neće moći živjeti bez državne pomoći i onih kojima je sreća drugačija samo zato što su se rodili u Zagrebu ili Splitu. Kad bismo male općine spojili s drugim većim općinama i gradovima, problemi ne bi nestali nego bi se prebacili s leđa središnje vlasti na lokalne razine.

Može li se reći da je zemlja decentralizirana zato što ima 576 općina, gradova i županija, dok svaki treći poduzetnik u zemlji ima sjedište u Zagrebu u kojem se ostvari polovica prihoda poduzetništva i 59 posto kompletne konsolidirane dobiti svih poduzetnika u Hrvatskoj?

item - id = 1100394
related id = 0 -> 1137010
related id = 1 -> 1137017
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 18:34