Budimo iskreni. Da u Hrvatskoj ne traje predsjednička kampanja, nitko ne bi znao ni gdje je Wiesbaden, ni što je NSATU, ni tko je Boris Ruge. Niti bi ikome bilo sporno što će dvojica hrvatskih časnika, jedan logističar, drugi planer, raditi u NATO-ovoj bazi u Njemačkoj.
Jednako kao što nije bilo sporno što Hrvatska od 2017. godine sa samohodnom topničkom bitnicom i haubicama od 155 milimetara djeluje u Poljskoj. Ili u Mađarskoj, Bugarskoj i Litvi, gdje su, u okviru jedinica NATO-a, također razmješteni hrvatski vojnici. Nikoga ne mori što u te zemlje odlaze čitavi kontingenti, ne vojnici koji se mogu pobrojati na prste jedne ruke. Kad su se u Saboru izglasavale odluke o njihovu odlasku, nitko naciju nije plašio ratovanjem protiv Rusije. Iako, realno govoreći, bataljuni...