Pisac i kolumnist Bruno Šimleša putem Facebooka se osvrnuo na ubojstvo 44-godišnje žene u Splitu koju je u utorak, s više uboda nožem, na njenom radnom mjestu, dok je slagala police u trgovini Lidla na Splitu 3, usmrtio njen bivši partner Željko Đekić (54). Muškarac je navodno bio bijesan jer mu nije dala da viđa njihovo zajedničko dijete.
'Teško je pisati išta nakon ovakve tragedije u Splitu. Cijelo društvo je učinilo premalo za smanjivanje broja ovakvih tragedije. No treba istaknuti barem dvije stvari.
1. Ogavno je i nehumano relativizirati bilo koji čin nasilja. Ovaj pogotovo. Svatko tko traži izgovor za ovakvu bolesnu kukavicu u stilu: "Pa sigurno ni ona nije nevina; Pa zašto mu nije dala viđati djecu..."
Bilo što... bilo koji izgovor za ovakav kukavički, bolesni čin je ogavno relativiziranje brutalnog čina za kojeg nema nikakvog opravdavanja. Stručnjaci mogu osigurati razumijevanje, ali nitko ne smije opravdavati. Ni trunku.
Isti izgovori nisu primjereni za bilo koji čin obiteljskog nasilja u kojem nastradaju slabiji. Nulta tolerancija na nasilje je jedina humana opcija.
2. Sjećate se rasprave o Istanbulskoj konvenciji?
Ultradesna struja odvela je tu raspravu u izmišljene ideološke gluposti kako ćemo nakon toga postati roditelj 1 i roditelj 2, kako se neće znati tko je muško i žensko, kako će muškarci upadati ženama u javne wc-e i izjavljivati da su žene... i ostale grozomorne besmislice!
I tada smo ukazivali da su to jeftine laži i sada, kada se ni nakon n godina nije ostvarilo ništa od navedenog, jasno je svima. Barem bi trebalo biti.
Ta je konvencija trebala biti okvir za pomaganje ženama i djeci žrtvama nasilja. Nažalost, u praksi se nije poboljšalo mnogo stvari. Ostalo se na okviru i kako to kod nas biva, možda se nešto pokrene nakon tragedije i možemo se nadati da neće ostati na kozmetičkom zahvatu.
Ali zapravo bih želio naglasiti da bi bilo razumno ne vjerovati akterima koji su vam i tada jefitno prodali jeftinu priču. Bilo bi razumno tim grupacijama ne dati svoje povjerenje kod bilo koje akcije jer se služe najjeftinijim, ali učinkovitim sredstvima "Idemo ih uplašiti pa im možemo svašta prodati".
Naravno, većina ljudi to neće napraviti, već će reinvestirati emocije koje su im se tada stvorile u neku drugu kampanju. Jer kada se aktivira strah u nama, razum se topi. Pa i kritičko razmišljanje.
Ali bilo bi razumno ne vjerovati takvima.
U ovom konkretnom slučaju, da se čitava javnost pobrinula za implementaciju Istanbulske konvencije, umjesto te plitke rasprave o ideološki motiviranima besmislicama, možda bismo mogli izbjeći bar neke slučajeve obiteljske nasilja. Nažalost, nikad nećemo moći izbjeći sve. Ali neke možemo. I moramo.'