Bivša ministrica o dobrim i lošim stranama poreza na nekretnine. Evo koga bi novi namet najviše mogao pogoditi...

Koje su dobre, a koje loše strane poreza na nekretnine za građane, a pogotovo jedinice lokalne samouprave, predmet je ekspertize koju je nakon Vladine najave izradila Dubravka Jurlina Alibegović, bivša ministrica uprave, danas znanstvena savjetnica na Ekonomskom institutu Zagreb.

Ona ističe kako je porez na nekretnine (imovinu) i sada je prisutan u hrvatskom poreznom sustavu u više oblika i naziva, bipo da je riječ o porezu na kuće za odmor, komunalnoj naknadi, komunalnom doprinosu, porezu na dohodak od imovine ostvaren od najamnine i zakupnine ili, pak, porezu na dohodak ostvaren iznajmljivanjem stanova soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova te porezu na promet nekretnina.

U novom nametu, kao i niz drugih koji su se bavili ovom temom, ona iščitava Vladin pokušaj utjecaja na pad cijena stambenih prostora i stvaranje preduvjeta za priuštivo stanovanje, ali i upozorava kako bvrojni gradovi i općine nisu iskoristile mogućnost koja im je početkom ove godine s izmjenama oko poreza na kuće za domor.

Nejednaka politika

- Prema podacima Porezne uprave u 94 jedinice lokalne samouprave nije uveden porez na kuće za odmor. To znači da vlasnici kuća za odmor u šestini ukupnog broja općina i gradova nisu u obvezi plaćati tu vrstu lokalnog poreza pa općine i gradovi ne ostvaruju svoje prihode u proračunu na temelju postojanja te vrste lokalnog poreza. S druge strane, u samo 57 općina i gradova, i to onih koje su smještene na jadranskoj obali, utvrđeno je plaćanje poreza na kuće za odmor po najvišem iznosu koji propisuje Zakon o lokalnim porezima (5 eura/m² korisne površine).

U malom broju jedinica lokalne samouprave su općinska ili gradska vijeća utvrdila razlike u visini naplate poreza na kuće za odmor koristeći različite kriterije, npr. lokaciju kuće za odmor na području općine ili grada, starost izgradnje kuće za odmor, kuće za odmor koje su montažni objekti, kuće za odmor koje nemaju mogućnost priključka na javnu infrastrukturu (struja, voda), kuće za odmor koje su u izgradnji (nedovršena kuća) i sl. To znači da porezni obveznici nisu u istoj mjeri opterećeni poreznom obvezom ili, drugim riječima, propisane su različite visine poreza u pojedinim gradskim naseljima ili vlasnici kuće za odmor koja je izgrađena prije više od npr. 20 godina plaćaju niže iznose poreza, a za one kuće za odmor koje su izgrađene u novije vrijeme vlasnici plaćaju više iznose poreza – ističe bivša ministrica, uz napomenu da će podatak koliko su općine i gradovi uprihodili od povećanja iznosa spomenute vrste lokalnog poreza biti dostupan tek u prvoj polovici 2025. godine.

- Znamo da su prihodi od svih lokalnih poreza nenamjenski prihodi u proračunima općina i gradova te da ih općine i gradovi mogu trošiti u skladu s odlukama o izvršavanju općinskih i gradskih proračuna u tekućoj fiskalnoj godini. Stoga nas zanima ne samo u kojoj su se mjeri uprihođeni iznosi od poreza na kuće za odmor povećali u lokalnim proračunskim prihodima, nego i u kojoj su mjeri povećani prihodi u proračunu utjecali na širenje obuhvata lokalnih javnih usluga koje pružaju općine i gradovi svojim stanovnicima, a većina njih su porezni obveznici. Još više nas zanima u kojoj su se mjeri prihodi od poreza na kuće za odmor kao dio ukupnih poreznih prihoda u gradskim i općinskim proračunima usmjerili na povećanje kvalitete lokalnih usluga koje gradovi i općine pružaju. Jesu li usmjereni na ulaganje u izgradnju novih predškolskih i školskih objekata, sportske infrastrukture, kulturnih sadržaja ili su možda usmjereni na pružanje socijalnih usluga ili na različite aktivnosti u području zaštite okoliša – pita se Jurlina Alibegović.

Padaju razvojni projekti

Po njoj, dio odgovora na postavljena pitanja već se može dobiti letimičnim pregledom udjela „kapitalnih“ rashoda u ukupnim rashodima općina i gradova. I tu se dolazi do zabrinjavajućeg podatka da su od 2019. do 2023. izdvajanja za financiranje većeg obuhvata infrastrukture i objekata potrebnih za lokalni razvoj smanjuju, što drugim riječima znači da proračunski prihodi nisu bili dovoljni

- Znamo da porezni obveznici niti jedan porez ne plaćaju s velikim oduševljenjem. Ponajmanje su skloni podmirivati obvezu plaćanja poreza na nekretnine jer je „račun“ za plaćanje poreza vidljiv i dolazi, u pravilu, jednom godišnje na ime poreznog obveznika, vlasnika nekretnine. Vlasnici nekretnine ne vide korist od plaćenog poreza, unaprijed ne znaju za koju će svrhu taj novac biti upotrijebljen, a ponajviše ih smeta što ne vide izravnu vlastitu korist koju ostvaruju plaćanjem poreza. Stoga porez na nekretnine smatraju izrazito neopravdanim – upozorit će stručnjakinja EIZ-a.

To pitanje pravednosti poreza na nekretnine po njoj se postavlja i time što se istim stopama oporezuju sve nekretnine i njihovi vlasnici bez obzira ima li razlike među njima u poreznoj snazi ili nema. Osim toga, porez na nekretnine čini veći udio u dohotku onih stanovnika koji ostvaruju niže dohotke pa navodi kako su za smanjivanje loših strana poreza na nekretnine u nekim državama pribjegli izuzećima od poreza na nekretnine za pojedine dohodovne ili dobne skupine stanovnika.

Tema za izbore

- Za razliku od navedenih „loših“ strana poreza na nekretnine, jedna od njegovih „dobrih“ strana je što osigurava općini ili gradu koji ga je uveo predvidive i stabilne prihode u proračunu. Za stabilnost prihoda, općinska i gradska upravna tijela se trebaju pobrinuti da su registri nekretnina ažurni i da sadrže sve potrebne podatke za razrez poreza i prikupljanje poreznih prihoda (uključujući procjenu vrijednosti nekretnina). Općine i gradovi mogu ostvarivati povećane prihode od poreza na nekretnine u slučaju izgradnje novih nekretnina i kada se porez plaća na procijenjenu tržišnu vrijednost nekretnine (ne po površini nekretnine). Iako postoje brojne metode vrednovanja nekretnina (prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, prema vrijednosti zemljišta, prema vrijednosti ponovne gradnje, usporedba prodajnih cijena nekretnina itd.), upravo je procjena vrijednosti nekretnina jedan od najvećih izazova kod uvođenja poreza na nekretnine – ističe Jurlina Alibegović, koja za dobre strane novog poreza vidi u tome što mu je osnovica nemobilna pa neće utjecati na mobilnost obveznika, kao i što će birači na izborima kandidate za načelnike i gradonačelnike moći ocjenjivati po tome kako imaju namjeru trošiti ono što su ‘ubrali‘ od građana.

- Hoće li najavljena promjena naziva i iznosa lokalnog poreza osigurati rast prihoda u općinskim i gradskim proračunima i, posljedično, rast broja i kvalitete lokalnih usluga koje se pružaju u općinama i gradovima, imat ćemo priliku pratiti u nadolazećem razdoblju. Nakon javnog prezentiranja prijedloga zakona o porezu na nekretnine moći će se analizirati ciljevi njegova donošenja te sva njegova obilježja i značaj u hrvatskom poreznom sustavu, a posebno utjecaj na povećanje ili smanjenje autonomije jedinica lokalne samouprave u odlučivanju o stjecanju prihoda i izvršavanju rashoda za lokalne javne potrebe. Ne zaboravimo da se porez na nekretnine (imovinu) primjenjuje kao lokalni porez u velikom broju država (npr. u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj, Finskoj i drugima) – zaključuje Dubravka Jurlina Alibegović.