Zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga Zoran Milanović je kategoričan: "Hrvatski vojnici neće ići u Ukrajinu." Bez obzira što je Hrvatska članica NATO-a, i što bi kao takva trebala slijediti politiku toga vojnog saveza, koji se sve više uvlači u konflikt s Rusijom, ispada da naš vagon neće povući američka "ratna lokomotiva". A upravo su Amerikanci ti koji dovlače silne količine oružja u Ukrajinu i baš oni diktiraju politiku NATO-a prema Putinovoj Rusiji, koja je anektirala Krim i izazvala rat na istoku te zemlje, u Donbasu.
Odlučni Makedonci
Za razliku od Hrvatske, gdje se premijer i predsjednik države očito razilaze oko pristupa u vezi sa zamrznutim rusko-ukrajinskim sukobom, koji ponovno prijeti eskalacijom, iz Sjeverne Makedonije jasno poručuju da će se, ako to zatraži NATO, uključiti u ukrajinski sukob.
Ministrica obrane Slavjanka Petrovska ističe da makedonske oružane snage već pripremaju analize mogućeg angažmana u ovom konfliktu, ali je istaknula da odluka o eventualnom sudjelovanju makedonskih vojnika na bojištu nije donesena, a takav bi potez bio moguć samo uz suglasnost predsjednika Sjeverne Makedonije Steve Pendarovskog.
Dok se Makedonci pripremaju za najgore, Hrvatska čeka skrštenih ruku.
– Hoće li Hrvatska sudjelovati u tom eventualnom sukobu između Rusije i Ukrajine i mora li to učiniti s obzirom da je članica NATO saveza, ne znam, jer bi to već spadalo u ustavna i sigurnosna pitanja, no kao politolog mogu reći da je stav predsjednika Milanovića, koji kaže da u tom slučaju tamo neće poslati hrvatske vojnike, dobrodošao. Naime, mi sjedimo s ostalim članicama NATO saveza za istim stolom, no to ne znači da uvijek i po svaku cijenu moramo na sve kimati glavom. U tom smislu Milanovićeva izjava se može protumačiti tako da i nas netko i nešto mora pitati kad je u pitanju rusko-ukrajinski problem i da ne možemo sve prihvaćati zdravo za gotovo – kaže politolog Berto Šalaj i napominje da će se na ovom pitanju ponovno zrcaliti odnos između Vlade i predsjednika Milanovića.
Puč i strane službe
– To prije jer živimo u sustavu u kojem premijer i predsjednik države sukreiraju vanjsku politiku, a ovdje je jasno da su Vlada i parlamentarna većina otvoreno na strani Ukrajine. No zato se iz izjava predsjednika Milanovića to ne da iščitati pa je moguće da će se razmimoilaženja i polemike između Pantovčaka i Banskih dvora nastaviti i po ovom pitanju. Naime, Milanović je rekao da je puč u Ukrajini izveden uz pomoć stranih obavještajnih službi. Što bi to trebalo značiti? Da se zato Ukrajincima osporava pravo na slobodu i demokraciju?! Zar i mi nismo isto željeli devedesete? I je li i nama trebalo to osporavati jer su se i ovdje u sve to sigurno petljale strane službe, poput CIA-e i drugih? I naravno da uvijek i u svim promjenama postoji i određeni utjecaj obavještajnih službi, ali nitko ne može i ne smije dovoditi u pitanje stremljenja jednog naroda da uspostavi parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava. Što bi sada trebalo dovoditi i pravo naroda u Kazahstanu da se buni protiv diktature? Pitamo li se mi ovdje što su ti ljudi tamo proživljavali pod režimom protiv kojeg su ustali? Svaki narod zaslužuje slobodu. To bismo bar mi, koji smo se u Domovinskom ratu četiri godine žestoko borili protiv velikosrpske agresije, trebali znati – kaže profesor Šalaj.
Parlamentarna većina je, ponavlja Šalaj, sto posto na strani Ukrajine, a što o svemu tome misli opozicija, još se ne zna.
– Ne bi bilo dobro da se ovo što je Milanović govorio protumači na način da on podržava autoritativni Putinov sustav u odnosu na ukrajinsku demokraciju i težnje toga naroda da se politički približi Zapadu. Osim toga, ako je i NATO na tim pozicijama, valjda bismo i mi morali u tom smislu pokazati neku vrstu solidarnosti i bez kolebanja potvrditi da zastupamo stečevine parlamentarne demokracije – poručuje na kraju Berto Šalaj, politolog i profesor s Fakulteta političkih znanosti.