Šest stotina hiljada stanovnika ima Crna Gora i vjerojatno se svi poznaju. Svatko je svakome nekakav rod, ili kum, ili se znaju iz škole, ili su zajedno bili u partiji, ili u sindikatu, ili igrali mali nogomet, našli se u istoj generaciji regruta na željezničkoj stanici ili ležali u istoj sobi na plućnom odjelu.
Sve je tako malo i tijesno da se sve zna, i kad se u Bulatovića otelila krava i kad se u Radovića kuha kupus sa suhom ovčetinom. Jedva išta ovdje može ostati tajna, osim onoga za što smo se dogovorili da ne vidimo, oko čega je prešutno postignut javni sporazum da ne postoji čak i ako nosom udarimo u to.
Čibučili na crno
U tvornici “Tara” u Mojkovcu na sjeveru zemlje tako su se pravile i krijumčarskim lancima razvozile ilegalne cigarete, i svi su za to znali, jer t...