Vratimo se u mislima na početak rata. Konac je devedeset prve, osjećamo se bespomoćno, poraženo. Izbjeglice dolaze iz istočne Slavonije. Uplakana djeca pod ceradama kamionskih prikolica. Srpski rezervisti pjevaju o klanjima marširajući između vukovarskih ruševina. Razmijenjeni zarobljenici pričaju kako su ih mlatili u logorima. Konvoj brodova s hranom i lijekovima plovi prema okupiranom Dubrovniku. Drago Hedl javlja da je iz Baranje i Tenje ponovno silovito napadnut Osijek. Granate padaju po Sisku, Šibeniku, Zadru... Isuse, hoće li ovo sranje ikad završiti, pitamo se turobno piljeći u televizijske ekrane i gaseći opuške u prepunim pepeljarama.
Velike nade polažemo u međunarodne mirovne snage, takozvane Plave kacige, koje će se rasporediti na linijama razdvajanja zaraćenih...