Kakva očajna riječ, ježim se već pišući tih dvanaest slova. Ima li u našem jeziku išta melodioznije, skladnije, ljepše od te latinske grozote? Inauguracija mi zvuči kao nekakva osobito neugodna medicinska pretraga. Umjesto njezina svečanog značenja, mnogo bi mi prirodnije zvučalo da dvoje pacijenata u svjetloplavim ogrtačima i kožnim šlapama na bolničkom hodniku tjeskobno šapuću: “Bio sam na inauguraciji” ili “Jesu li ti došli nalazi inauguracije?” Na inauguraciju, čini mi se, ne bi trebalo ići bez anestezije.
Ali, evo, ja idem čist, trijezan, na suho i ne bih vam pravo znao objasniti što mi je bilo u glavi kad sam pristao ponovno se mobilizirati u reportere. Sunčano je nedjeljno jutro, sredina veljače, a već miriše proljeće, na Dolcu prodaju mimoze. Penjem ...
Ali, evo, ja idem čist, trijezan, na suho i ne bih vam pravo znao objasniti što mi je bilo u glavi kad sam pristao ponovno se mobilizirati u reportere. Sunčano je nedjeljno jutro, sredina veljače, a već miriše proljeće, na Dolcu prodaju mimoze. Penjem ...