Ante Tomić: Pred štapićem s vatom jecaju i najveći Hrvatine, a ni biskupi se ne čine osobito dosljedni

Opazit ćete ponekad da netko premire od užasa pred nečim što je vama svakodnevno i prirodno. Postoje, na primjer, neki koji se boje balona, to se zove globofobija. Drugi su pediofobi, plaše se lutaka. Koumponofobi kriknu i poskoče pola metra uvis kad vide dugme. Pogonofobi se stanu tresti ako netko nosi bradu. Heptadekafobi bezglavo pobjegnu od broja sedamnaest. O ekvinofobima ili hipnofobima ima i pjesma, čut ćete je na slavonskim svadbama, kad lola kaže: “Napoj meni konja, mila Ančica”, a Ančica mu plaho odgovori: “Ja ga ne napojim, ja se konja bojim. Ja se konja bojim jer sam malena.”

Klinička psihologija, ukratko, poznaje svakakve rijetke i čudačke strahove, ali ipak još nema ime za jedan koji se pojavio nedavno, a koji, čini se, muči hiljade, možda i desetke hilja...