Sedamdeset sedmogodišnji umirovljeni general Luka Džanko nepozvan je doputovao u Dubrovnik, na slavlje uz tridesetu obljetnicu bitke, kada je razbijen obruč u kojem su srpske i crnogorske snage dulje od godine držale grad. Kasno navečer uoči slavlja prijavio se na hotelskoj recepciji. Stariji ga je recepcioner prepoznao. Pamtio je kao kroz maglu Džankove manje ratne zasluge, vidio ga je negdje na rubu događaja u studenom hiljadu devetsto devedeset druge.
”Vaša soba nije plaćena”, primijetio je provjeravajući u kompjuteru.
”Nije”, kimnuo je general. “Došao sam o vlastitom trošku.”
”Platit ćete gotovinom ili karticom?”
”Gotovinom.”
Krucijalna uloga
Iz lifta je u to izašla grupa vitkih, dugonogih mladih žena. Prošle su pored recepcije u oblaku parfema, kuckajući...