Kad god nogometna reprezentacija napravi nekakav međunarodno vrijedni rezultat, sutradan će netko, trener, igrač, nogometni funkcioner ili novinar, upozoriti na žalosno stanje naših stadiona.
Neizbježno će krenuti poznata kuknjava kako naši dragocjeni talenti igraju u neuvjetnim prostorima, kako su oni bokci i beskućnici, stradavaju na skučenim i polumračnim stadionima gore nego tuberkulozni pjesnici u vlažnim tavanskim sobičcima.
Priča se dalje kako se uglednici iz Fife ili Uefe preneraze kad dođu na Maksimiru, mršte se i vrte glavama kao socijalni radnici u romskom naselju. Pa, pobogu, ljudi, kažu, kako možete ovdje igrati? Ova je glibava ledina okružena rasklimanim tribinama totalno nedostojna vašeg nogometnog značaja.
Zemlja koja je dala jednog Modrića, jednog Kova...