StoryEditor
HrvatskaVLAŠKA POSLA

Ante Tomić: Grmoja strahuje da bi spominjanje homoseksualnosti na televiziji nekoga moglo nagovoriti da to kuša

14. srpnja 2021. - 12:00

Šaljivo je kako zastupnike Mosta, i u Saboru i u Gradskom vijeću Splita, uznemiruje homoseksualnost. Kad Nikola Grmoja ustaje protiv “LGBT propagande”, što to zapravo znači? Pogledate li definiciju propagande, kao širenje nekog vjerovanja, mišljenja ili ukusa, sa željom da to vjerovanje, mišljenje ili ukus što više svijeta prihvati, zastupnik Grmoja strahuje da bi spominjanje homoseksualnosti na televiziji nekoga moglo nagovoriti da to kuša.

Kao što zbog reklame poželite kušati čips s paprikom, mortadelu s maslinama ili mineralnu vodu s limunom, da bi mladići mogli poželjeti stavljati onu mušku stvar u usta i da bi im se to moglo svidjeti, da bi pod utjecajem takozvane “LGBT propagande” milijuni njih mogli zaključiti kako je ona muška stvar izvanredno ukusna, neusporedivo bolja od ženske, i nakon toga nazvati zaručnicu da joj kažu kako su se predomislili.

Katoličko licemjerje

Super je to Nikola Grmoja zamislio, ali stvari, nažalost, stoje totalno drugačije. Nema “LGBT propagande” jer se nijednoga heteroseksualnog muškarca ili ženu ne može uvjeriti da postanu homoseksualni, jednako kao što se ni geja i lezbijku ne može uvjeriti da postanu strejt. Naprosto, to se ne postaje, sa seksualnim se preferencijama rađate i one vam ostaju tvrdo i nepromjenjivo zauvijek, sve do smrti. To nije kao kad nogometaš iz Cibalije ode u Dinamo, ili iz Manchester Uniteda u Liverpool. U ovome cijeli život ostajete u istom klubu.

Takozvana LGBT propaganda mogla bi tek osokoliti nekog mladića koji otprije skriveno žudi za vršnjacima da napokon bude ono što jest, da nađe svoju istinsku ljubav s nekim Zoranom, umjesto da se sramoti s Dolores i mucavo joj laže kako ne zna što mu je večeras, inače mu bude tvrd kao kamen. Ima takvih nevoljnika mnogo među nama, pa i među glasačima Mosta. Možda i među Mostovim zastupnicima ili vijećnicima, ili u Domovinskom pokretu, ili među pravašima, katoličkim aktivistima, u Biskupskoj konferenciji...

Kad vidite da nekog biskupa prati tajnik, mladi, visoki, zgodni svećenik, šta mislite da je njegov posao? Uskočiti ako njegova preuzvišenost zaboravi password za Gmail?

Aha, kako da ne.

Dobro, ima njih kojima se to sviđa. Navikli su se na svoj tajni ljubavni život, na sastanke u strogoj diskreciji, na bešumno pretrčavanje između samostanskih ćelija u gluhu noćnu uru. Takvi nemaju ambiciju nikad izaći iz ormara i to je, ako mene pitate, u redu. Bože dragi, katoličko je licemjerje staro kao i sama katolička crkva.

Oduzmete li crkvi licemjerje, što će joj uopće ostati?

Grozan život

No, na drugoj strani, tisuće skrivenih gejeva, lezbijki, biseksualnih i transrodnih osoba zbilja su nesretni. Oni su svuda oko nas, naša braća i sestre, sinovi, kćeri, ujaci, tetke, rođaci, prijatelji, znanci, naši omiljeni profesori, predani liječnici, sposobni inžinjeri i advokati, talentirani glumci, pjevači, nogometaši, ljudi svih zvanja i zanimanja, u tišini teško pate. Život im je grozan. Život im je horror film jer ih okolina osuđuje, a katkad i oni sami sebe osuđuju.

Na portalu Telegram izašla je prije nekoliko dana odlična priča o jednom takvom, o genijalnom fizičaru, Zagrepčaninu Leonardu Pierobonu, koji je s punom stipendijom diplomirao i magistrirao u Cambridgeu i s dvadeset šest nedavno doktorirao u Zürichu. Mladić ima senzacionalnu karijeru koja se umalo nije dogodila jer se kao adolescent htio ubiti. Tako mu je strašno bilo zlostavljanje u školi, ruganja i batine vršnjaka, da je sam sebe mrzio, bio homofoban kao što potisnuti homoseksualci nerijetko budu, i naposljetku poželio žiletom ili užetom skončati svoje bijedno i nedostojno bivanje.

Bolno je čitati njegovu ispovijed, osobito ako ste roditelj srednjoškolca. Srce vam se stegne od strahota koje je prolazilo jedno rijetko bistro, nadareno i pitomo dijete. A zbog čega? Jer se nije mogao pomiriti sa svojim istinskim bićem. Jedan genijalni fizičar se umalo ubio jer se njegovo istinsko biće nije sviđalo nekakvom Nikoli Grmoji. Kakvo sranje!

Kakva smo mi to čudovišta, upitate se čitajući izjave Mostovih zastupnika i gradskih vijećnika, da ravnodušno gledamo na patnje drugih, ili čak optužujuće upiremo prstom u njih. Proglašavamo ih neprijateljima, premda zaista nema nikakve opasnosti od drugih. Heteroseksualni i homoseksualni, rekli smo već, nisu nikakva prijetnja jedni drugima. Pridružite se stoga u subotu splitskoj Paradi ponosa ili joj barem u prolazu prijateljski mahnite. Tom ćete malom gestom nekome pomoći, a sebi nećete odmoći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. rujan 2021 08:29