Znate onaj bijes dok čekate u redu u banci. Trudite se djelovati strpljivo, pristojno, uljudno pozdravljate i smiješite se neznancima, ali u vama ključa nemir.
Izdaje vas nervozno lupkanje nogom, umorno uzdisanje i kako mašete papirima kao lepezom. Ubija vas čekanje. I jednostavno vam ne ide u glavu zašto nekima treba tako mnogo vremena za jednostavne stvari?
"Tekući račun", vičete na penzionera ispred vas, koji ne razumije što šalterska službenica traži od njega. "Žena te pita koji ti je broj tekućeg računa, konju jedan glupi!"
Naravno, to ne izlazi iz vaših usta. To nije bilo čak ni u vašim plućima. Ostalo vam je tvrdo zaključano u glavi. Urlati na ljude u svojim mislima je dobra tehnika, kaže Jerry Seinfeld, svijet bi bez toga bio beskrajna rijeka krvoprolića.
Ipak...