Sve nas na granici obuzme nelagoda. Da smo najispravniji na svijetu, svejedno nas ne napušta dojam da smo zbog nečega krivi, da nemamo nekakvu potvrdu, da smo pogrešno ispunili nekakav formular, da nismo znali nekakav važan propis, da nam je na fotografiji u putovnici drugačija frizura... Neka smo i hiljadu puta otvorili putovnicu i pogledali dokad ona vrijedi, opet će nam u času kad je budemo pružali graničnom službeniku glavom sijevnuti panična misao: “Putovnica mi je istekla!”
Takvi prepadnuti zaustavljamo smo se kod kioska Bregani ili pred aerodromskim šalterom, sa svojim najljubaznijim licem trudimo se djelovati opušteno, bezbrižno. “Kako ide?” upitamo prijateljski službenika koji nam pregledava torbu, a on je hladan, profesionalan i ništa nam ne odgovara. Zbog toga s...