Ante T. 24-godišnji je Hrvat koji je iz jednog mjesta u Dalmaciji prije dvije godine otišao u Irsku i ubrzo shvatio kako mu ta zemlja ne može ispuniti očekivanja. Njegov odlazak nije bio primarno motiviran financijskim razlozima, već dijelom i obiteljskim okolnostima. Ante je živio s majkom i očuhom s kojim nije imao skladan odnos, pa je odlučio započeti novi život u zemlji koju su mnogi Hrvati smatrali „novom obećanom zemljom“, a mnogi je još uvijek takvom smatraju, piše fenix-magazin.de.
Antina irska priča nije bila u skladu s onim što je čuo o životu u zemlji koja je poznata kao zemlja visokog standarda života i atraktivnih plaća, što je tijekom proteklih godina privuklo mnoge iseljenike, uključujući Hrvate.
Irska doista jest zemlja zadivljujućih prirodnih ljepota koju nazivaju smaragdnim otokom. No, za sve strance koji joj dolaze kako bi ostvarili bolji život i nije tako atraktivna.
Sve je izgledalo obećavajuće
Ante je i u Hrvatskoj radio kao konobar i imao je solidnu plaću, pa je odlučio nastaviti istu profesiju u Irskoj. Isprva je sve izgledalo obećavajuće. Zaposlio se u jednom kafiću, ali ubrzo je shvatio kako stalni posao nije lako dobiti.
- Radio sam samo kad bi me pozvali - kaže Ante i nastavlja...
- Kad je bilo više gostiju, zvali su me, ali kad nije bilo posla, ostajao sam kod kuće. Takva je bila i plaća, radio bih, dobro zarađivao, ali one dane kad me nisu trebali, nisam dobivao ništa.
Ni sa smještajem nije bio nimalo zadovoljan. Živio je u stanu koji je dijelio s dvojicom Afrikanaca, jednim Nigerijcem i jednim Marokancem.
- Nije lako dijeliti životni prostor s dvojicom stranaca, iako nismo imali konkretnih problema. Jednostavno, te kulturne i životne razlike čine suživot izazovnim. Nažalost, nisam si mogao priuštiti traženje novog stana zbog financijskih razloga - objašnjava Ante.
Kad je sada za Božić kratko stigao vidjeti majku, Ante je shvatio kako konobari u Dalmaciji sada mjesečno zarađuju više nego što je on uspijevao uštedjeti radeći povremeno u Irskoj.
- Plaće su sada veće nego kad sam ja radio u Dalmaciji, a tijekom ljeta se u Dalmaciji ionako bolje zarađuje zbog napojnica - zaključuje Ante.
Ante priznaje da bi se vratio odmah, no muči ga sram što bi njegovi prijatelji i okolina mogli pomisliti kako je među rijetkima koji nisu uspjeli u inozemstvu te da se doma vraća „ponižen“.
Vratit ću se doma
- Još ću malo ostati u Irskoj, ali planiram se za Uskrs vratiti doma za stalno. Ovdje barem imam sam svoju sobu, a očuha ne moram ni viđati. Život u Irskoj, barem za nas strance, nije jednostavan. Možda nekome odgovara, ali puno njih se vraća - kazuje Ante.
Prema njegovim spoznajama, najviše se Hrvata vraća u Slavoniju. O povratku Hrvata u domovini svjedoči i nogometni klub Croatia Fermoy koji je odjavio igranje velikog nogometa jer nemaju dovoljno igrača za odigravanje utakmica s 11 igrača.
Fermoy je inače gradić u okrugu Cork na jugu Irske, poznat po svojoj bogatoj povijesti i slikovitom okruženju uz rijeku Blackwater. Mnogi Hrvati koji su se preselili u Fermoy rade u industrijama poput prehrambene proizvodnje, ugostiteljstva, logistike ili u obližnjim tvornicama i poduzećima. No, čini se kako se sad i oni vraćaju kući.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....