"Mislim da nema niti teoretske šanse da prijedlog uvođenja novog kaznenog djela otežavanja ili onemogućavanja pobačaja prođe u Saboru, iako je jasno da bi sprječavanje bilo koga da dođe do zakonom zajamčene zdravstvene usluge sasvim sigurno trebalo biti regulirano."
Ovim riječima odvjetnik Ljubo Pavasović Visković komentirao je inicijativu Autonomne ženske kuće Zagreb (AŽKZ) iz koje su Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu unutarnjih poslova uputile svoje prijedloge dopuna Kaznenog zakona i Zakona o javnom okupljanju.
Naime, u jeku rasprava o Rodnim studijima te tzv. klečavcima, aktivistkinje AŽKZ-a predlažu izmjene Kaznenog zakona koje se tiču nesmetanog ostvarivanja prava žena na dobrovoljni prekid trudnoće te Zakona o javnom okupljanju kojim traže da se zakonom zabrani okupljanje molitelja na trgovima i pred bolnicama.
"Uznemiravanje ispred bolnica u kojima žene dobrovoljno prekidaju svoje trudnoće je društveni problem već godinama, a u okolnostima društvene regresije kojoj svjedočimo u posljednje vrijeme, osobito dolazi do izražaja. Uz bdijenja ispred bolnica i klinika, prosvjede protiv pobačaja i grupe muškaraca koji kleče i mole na javnim trgovima, ekstremističke vjerske skupine pojačavaju pritisak da se pobačaji zabrane. Žene svjedoče i o brošurama, promotivnim materijalima i plakatima koji su izloženi u bolnicama, na ginekološkim odjelima, sadržaja koji je neželjen i uznemiravajući ženama koje su došle ostvariti svoje zakonom zajamčeno pravo na medicinsku uslugu prekida trudnoće", navode predlagačice u obrazloženju za izmjene Kaznenog zakona. U taj zakon bi, smatraju, trebalo ugraditi ovo:
"Tko smeta ostvarivanje prava na dobrovoljni prekid trudnoće na način da uznemirava ženu radnjama ili ponašanjem koje je neželjeno, nametljivo, uvredljivo, zastrašujuće, predstavlja psihičku ili tjelesnu prisilu ili na drugi način smeta ostvarivanje prava na dobrovoljni prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine".
Predlaže se i odredba da će se "kazniti onaj tko uznemirava radnike u području zdravstva u njihovoj profesionalnoj praksi ili javnoj funkciji te medicinsko, upravno ili drugo osoblje ustanova ovlaštenih za prekid trudnoće s ciljem ometanja prakse njegove profesije ili položaja".
- Sama ideja mi nije strana, ali mislim da joj je mjesto u posebnom zakonu – smatra Pavasović Visković, iskusan odvjetnik iz područja kaznenog prava. Upozorava da se radi o problematici od koje sve vlasti bježe glavom bez obzira.
- Jasno je da bi sprječavanje bilo koga da dođe do zakonom zajamčene zdravstvene usluge sasvim sigurno trebalo biti na neki način regulirano. E sad, bi li to trebalo biti regulirano Kaznenim zakonom, ne znam. Mislim da bi to trebalo biti u zakonu koji bi regulirao pobačaj u cijelosti, a to kaže i Ustavni sud koji je dao rok Vladi da predloži zakon koji bi riješio tu tematiku jednom za svagda – kaže odvjetnik i podsjeća da pobačaj u Hrvatskoj neće biti zabranjen zahvaljujući Ustavnom sudu, ali i na činjenicu da su suci dali rok Vladi da izradi novi zakon, što se godinama ne događa.
- To nije riješila ni SDP-ova vlada – dodao je.
Što se tiče izmjena Zakona o javnom okupljanju, aktivistkinje AŽKZ-a predlažu da se u njega ugrade svi diskriminatorni oblici koji su propisani postojećim Zakonom o suzbijanju diskriminacije kako bi oni mogli biti pravni temelj za intervencije i za miješanje države u slobodu mirnog okupljanja.
"Na temelju tog Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja", smatraju u Autonomnoj ženskoj kući upravo nasuprot stavovima dijela ljudi iz vlasti da bi pravo molitelja na trgovima i pred bolnicama trebalo zaštititi.
Naime, u obrazloženju ističu da je "sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, kao i zabranom diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, ili bilo kojeg drugog oblika nesnošljivosti".
Savjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tölle tvrdi da "molitelji stvaraju platformu za toleranciju nasilja i neravnopravnosti žena te tako pozivaju društvo na diskriminaciju žena" i poručuje da država ima obaveze aktivnog reagiranja jer u protivnom i sama snosi odgovornost za posljedice koje nastaju. Tolle je, stoga, pozvala državu da bez daljnjih odlaganja reagira i primijeni zakonske propise koji su, kazala je, dovoljno jasni da budu primijenjeni u modernom demokratskom društvu.
- Mislim da se ima svatko pravo moliti za što god hoće, makar to bilo potpuno anakrono i zaostalo u prošlim vremenima, i ne mislim da je to nešto što bi trebalo zakonom zabraniti – kaže Ljubo Pavasović Visković.
