Može li Hrvatska uopće za sebe reći da je – zelena država?
Da se pita Vesnu Grgić, čelnicu nevladine organizacije "Zeleni odred", koja djeluje pri braniteljskoj udruzi "Vidra", odgovor bi bio negativan. Na stol će odmah izvaditi opsežnu dokumentaciju na više tisuća stranica, potkrijepljenu konkretnim dokazima o masovnoj sječi naših šuma. Tri ih je godine, od 2016. do 2019., s brojnim aktivistima iz cijele zemlje prikupljala na terenu i na koncu objedinila u izvješće što je završilo u Europskoj komisiji.
Kada su u Bruxellesu vidjeli navode o devastaciji čak 100.000 hektara ili milijardu četvornih metara šuma, odmah im se upalio alarm. Zato je u ljeto ove godine u Hrvatsku stigao jedan od čelnih ljudi Zelenih u EU parlamentu Thomas Waitz.
Da Grgić i ekipa ne pričaju bajke, uvjerio se nakon obilaska triju lokacija po vlastitu izboru (posebni zoološki rezervat Varoški lug, onaj ornitološki Crna Mlaka, kao i Bilogoru). Njegov je zaključak, a što je potvrdio i u nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, da tu ima razloga da Komisija pokrene postupak i RH snosi sankcije.
Iako bi bez nje ovaj ekocid, u kojemu glavnu ulogu igraju državne Hrvatske šume, ostao vjerojatno nezapažen, Grgić nimalo ne likuje.
– Ja jesam – kaže – prva koja je organizirano i dokumentirano pokrenula priču o šumama, ali ne bih ništa mogla sama. Spletom okolnosti, ali fokusiranim, mukotrpnim radom, došli smo do zapanjujućih, skandaloznih podataka. Hrvatska se EU-u i svijetu pokušava prikazati kao zelena država, da ima sve više šuma, da se brine za njih po najvećim standardima, ali to je notorna laž. Hrvatska iz godine u godinu gubi sve više svojih šuma zahvaljujući politici, kako bivše, tako i sadašnje vlasti, što bih ja nazvala organiziranim zločinačkim pothvatom, veleizdajom. Znam da to zvuči grubo, ali to je istina, jer sve vodi do rasprodaje posljednjeg zelenog grma koji imamo. Zato sam vam i rekla da ovdje ne može biti ni "z" od zelene države, kako danas, tako i u budućnosti, barem ne dok se gospodari na ovakav način!
Penali za neposlušne
– Slične stvari događale su se i u Poljskoj, Rumunjskoj, Albaniji... Poljska je počela rušiti svoje prašume, aktivisti su je prijavili Komisiji, pa su na koncu morali plaćati 100 tisuća eura dnevno penale dok nisu stali. Rumunjska je teško devastirana, njihovi Zeleni godinama su se borili i pustošenje je dobrim dijelom stalo. Jedina je razlika što je tamo sve to radila "zelena mafija", preko pilana "prala" i prodavala. Kod nas se sve odvija u organizaciji politike, jer su Hrvatske šume (HŠ) egzekutor i sudionik, te jedine sposobne provoditi takvo što. Za njih radi veliki broj licenciranih izvođača radova. Radi se bez ikakve kontrole, siječe se u dogovoru s HŠ-om kroz kvote, ali i sve ostalo.
Naišli smo čak na velik broj posječenih privatnih parcela, gdje imamo prijave jer se Hrvatske šume upisuju kao korisnici zemljišta, pa čak i prodaju privatna zemljišta a da stvarni vlasnici ništa ne znaju. Takve slučajeve konkretno imate u zaleđu Zadra i Šibenika – upozorit će ova ekoaktivistica iz Zagreba.
Za nju nema sumnje: sve se radi samo da bi se došlo do drvne mase. U spomenutom izvješću, i to na osnovi dostupne dokumentacije HŠ-a, evidentirali su manjak od gotovo 20 milijuna kubnih metara, čija je protuvrijednost gotovo milijardu eura.
– To vam je – veli – jedna suluda priča. Ulaskom u EU obvezali smo se na prelazak na zelenu energiju, pa su onda neki "pametni" rekli kako je biomasa zelena energija. Nakon toga počele su se otvarati elektrane na taj pogon, a sve je zapravo smišljeno samo zato da bi se od HŠ-a uz biomasu otkupljivali i trupci, rezala živa, zdrava šuma da bi se spalila, što je ekološki zločin samo po sebi. Zbog poticajnih cijena koje su imali, nije im se uopće isplatilo raditi, već su tovarili i vozili vani.
Cijena je onda, 2012. i 2013., bila jedan naprema tri. Da stvar bude gora, od 2015. do 2018., na HROTE-u i HERA-i bilo je prijavljeno – a s naših su računa za struju dobivale poticaje, a da uopće nisu puštene u rad – slovom i brojem, 20 elektrana!
Od Hrvatskih šuma dobili su trupaca vrijednih 86 milijuna eura i to preprodali. HŠ kaže da je to laž i odmah će demantirati, ali mi imamo njihove dokumente iz kojih se za svaku elektranu poimence vidi koliko su tražili i koliko dobili. (Tolušić je već nekoliko dana nakon naše objave s njima raskinuo dugogodišnje ugovore.)
'Vidjeli smo da šuma nestaje'
U cijelu priču "Zeleni odred" ušao je preko Medvednice. Golim okom vidjeli su da se nešto događa, da šuma nestaje, ali prave razmjere shvatili su na kvartalnim prezentacijama radova Hrvatskih šuma na Medvednici, odnosno da je planirana sječa veća od planiranog pomlađivanja šume. Puno su im pomogli i insajderi iz te državne tvrtke, jer ni sami nisu mogli probaviti što se radi na terenu. Vjerujući da će HŠ i državne institucije reagirati, u početku su slali upite i dopise, no dobivali su uvijek iste odgovore: sve je po zakonu, odobreno od Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zaštite okoliša, Šumarske inspekcije... Zato su se na koncu, iako ih iz HŠ-a i nedavno u reagiranju u "Slobodnoj" optužuju da odbijaju dijalog, pa i FSC-a kao certificiranog tijela za audit, obratili EU-u.
– To su vam gebelsovske metode! U isto vrijeme je kod nas bio gospodin Waitz i nije točno da nismo htjeli razgovor. Dopisivali smo se, kulturno im odgovorili, ali šest-sedam mjeseci ranije sve smo već bili dogovorili. Thomas Waitz, neka oproste, nama je važniji, jer riječ o izaslaniku EK-a, šefu Zelenih – odgovara Grgić na optužbe.
A koliko je realno da se Hrvatska zbog svega što se događa u njezinim šumama nađe na udaru sankcija?
– Rekla bih – odgovara naša sugovornica – da je to nešto prilično izgledno, i to u smislu reorganizacije cijelog posla. Mi smo napisali dva raporta EK-u, nakon toga bili u kontaktu, postavljali su razna pitanja, pa i kako riješiti stvari, na što smo preporučili da bude po uzoru na Rumunjsku i Albaniju. U Albaniji je, primjerice, sječa obustavljena na 10 godina. Nama to treba trenutačno, a uz to napraviti čim prije i nacionalnu inventuru šuma. Sada je HŠ izbjegava, a trebala je biti gotova još 2020. godine, s točnim opisom što ima i nema. I tu su uspjeli zeznuti, napraviti greške na prvom koraku.
Kada su se javili vanjski izvođači, natječaj je naglo prekinut i ništa se više ne događa. Treće, treba sankcionirati sve počinitelje pustošenja, ono što je tužiteljica Lura Komesi učinila u Rumunjskoj. I konačno, ali ništa manje važno, na razini EU-a, isto kao za naftne derivate, treba definirati cijene. Tada se ne bi događalo da najveći hrvatski prerađivači ne mogu sklopiti ugovore s HŠ-om, već to isto naše drvo po dva ili tri puta većim cijenama kupuju u inozemstvu i natrag uvoze.
Ništa novo neću reći kad kažem da se zapravo pogoduje određenim, podobnim strukturama. To vam govori i Požgaj, ali i veliki broj manjih pilanara. Da stvari funkcioniraju, pa ne bi nas prošle zime panično zvali stanovnici iz više hrvatskih krajeva i žalili se da ne mogu kupiti drvo za ogrjev – navodi.
Sto godina ovim tempom
Vesna Grgić navodi kako je još veća tragedija da se za pošumljavanje područja kojima gospodare isključivo Hrvatske šume koristi lokalno stanovništvo, udruge... što je protuzakonito.
– I o tome smo izvijestili EU, jer HŠ od njih za biološku obnovu šuma dobiva novac, a sve što građani pro bono rade ide njima u džep. U posljednje vrijeme upregli su čak i banke da u tome sudjeluju. I ja sam od HPB-a dobila dopis da doniram, kupim sadnicu, posadim... Istodobno se ministar Tomislav Ćorić hvali da im nije problem 10 milijuna sadnica koje će sami saditi?!
I tu smo došli do onoga što se događalo na nedavnoj konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu, gdje je premijer Andrej Plenković najavio da Hrvatska namjerava kompenzirati utjecaj turista na emisije CO2 tako što će do 2030. godine zasaditi više od milijun dodatnih stabala godišnje. Umjesto dosadašnjih devet milijuna, to bi značilo 10 milijuna sadnica.
– Po normativima struke, pošumljavanje ogoljenog područja provodi se tako da na oko jedan metar četvorni dolazi jedna sadnica. Pregledom i obradom satelitskih snimaka na dvije trećine teritorija RH utvrdili smo da je od 2009. do 2019. godine ogoljeno 100.000 hektara šuma, ili milijardu kvadrata. Sadnja milijun dodatnih stabala koje obećavaju Plenković i ministri dostatno je za pošumljavanje na samo 100 hektara. Hrvatske šume često navode da godišnje već sade devet milijuna stabala iz vlastitih rasadnika, što je laž, te ako tome pribrojimo i ovih milijun koji su pompozno najavili, proizlazi da bi godišnje trebali saditi 10 milijuna stabala dostatnih za tisuću ogoljenih hektara.
Dakle, čak i da krenu na pošumljavanje samo onoga što su do sada opustošili, obećanim tempom, trebalo bi im 100 godina. A nesmiljeno sijeku i dalje... Nemamo podatke koliko su šuma razvalili od 2019. do danas, ali već na prvu, pregledom terena i snimaka, podaci bi mogli biti zastrašujući – upozorit će na kraju Vesna Grgić.