StoryEditor
Hrvatskanije on kriv

Abramovič za sidrenje svoje luksuzne jahte ‘Eclipse‘ između Plata i Cavtata plaća - nula kuna!?

Piše Vlaho Car
1. kolovoza 2020. - 15:46
Jahta Eclipse u vlasništvu Romana Abramoviča u luci GružBožo Radić/HANZA MEDIA

Godinama dolazak Abramovičeve jahte "Eclipse" na sidrište u blizini Cavtata izaziva natjecanje medija u opisivanju "predivnih linija, čarobnih salona, svemirske rasvjete..." Ništa drugačije nije ni s jahtama bogatih šeika, ruskih naftaša, burzovnih mešetara i drugih "velikana" kojima je dubrovački akvatorij redovita ljetna, usputna stanica.

Nabacuju se vrijednosti plovila, pa se, primjerice, Abramovičeva jahta procjenjuje na 300 do 600 milijuna eura, ovisno o mediju koji o njoj piše. Usporedno s tim krenu i priče o zaradi od jahti, po kojima ispada kako je bolje da nam dođe jedan arapski šeik nego pun kruzer turista koji "ionako ništa ne troše".

Međutim, malo je poznato da naša lokalna uprava i država od tih istih jahti ubere tek "siću".

Spominjana Abramovičeva jahta, duga čak 163 metra, za višemjesečno sidrenje između Plata i Cavtata ne plaća nikome ništa! Točnije, nula kuna u proračun!

Pitamo li se – tko je tu lud? Tako vrijedna jahta, i ne samo ona, plovi našim morem doslovno besplatno. Čak i mali ribari i kupači koji se sa svojim barkama usidre blizu njih u Župskom zaljevu plaćaju državi dozvole, vezove i slično kako bi imali plovila za svoje gušte.

Ova je godina specifična. Željeli smo elitni turizam – dobili smo ga zbog korone. Isto je i s kruzerima. Smetale su gužve, šporkeca, buka, ispušni plinovi... A što sad imamo? Zatvorene butige, suvenirnice, restorane, hotele, apartmane, a na burzi rada čeka se satima. Neki bogataši došli su jahtama i tu su gotovo besplatno.

Istini za volju, Abramovič i drugi jahtaši sigurno su voljni, kao i u drugim državama, platiti sidrenje, providbu i uživanje u moru. Većina od njih platili bi "bez da trepnu" tisuće eura za ljepotu koju im pruža naša obala. Ali u Republici Hrvatskoj nema zakona po kojemu im se boravak u našim vodama može naplatiti, osim na rijetkim, ekskluzivnim mjestima.

image
Superjahta Khalilah plovi dubrovačkim akvatorijem. Khalilah je u vlasništvu Rusa Alexeija Glubovicha, bivšeg direktora ruske naftne kompanije Yukos i vlasnika Armad kapitala
Bozo Radić/HANZA MEDIA

Mnogim jahtašima i ljubiteljima mora možda je teško shvatiti način naplate i službi koje naplaćuju ono malo što je zakonom određeno. Naime, na području Dubrovačko-neretvanske županije imamo oko 80 lučkih područja na kojima djeluju četiri lučke uprave: Dubrovnik, Korčula, Vela Luka i Dubrovačko-neretvanska županija.

Županijska lučka uprava Dubrovnik skrbi se i naplaćuje na svojem području od hotela "Belvedere" na jugu do kraja Šipana na sjeveru. Isto tako, korčulanska i velolučka lučka uprava brinu se o svojem području, a dubrovačko-neretvanska o svim drugim područjima za koja se ne brinu tri prethodne. Bilo je želja za otvaranjem još više kapetanija jer im je zakonom iz 2003. godine to bilo omogućeno, ali zbog financijskih i praktičnih razloga nije im udovoljeno.

Jahtaš, ako imalo vodi računa o sidrenju svojeg plovila, može doslovno mjesecima, cijelo ljeto, ploviti od sidrišta do sidrišta, od Prevlake do Savudrije, i ne plaćati ništa. Na našem bližem području jedina sidrišta na kojima se obavlja naplata su između Lokruma prema gradu i oko otočića Dakse, za koja se skrbe dvije različite lučke kapetanije.

– Cijena veza u Gružu od polovine Parka Luja Šoletića do Batahovine iznosi za plovila do 25 metara 120 eura dnevno. Brodovi veći od 25 metara plaćaju dodatnih 12 eura po svakom dužnom metru – kaže nam ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo, koja se skrbi o tom dijelu rive.

– Istu cijenu naplaćuje i Županijska lučka uprava Dubrovnik od parka pa dalje prema placi. Cijena sidrenja na sidrištu Daksa iznosi 50 posto dnevne cijene vezivanja u Gružu – ističe Pezo.

Sidrenje između Lokruma i Grada u nadležnosti je Županijske lučke uprave Dubrovnik i znatno je skuplje nego kod Dakse.

– Jedan dan boravka jahte od 20 do 25 metara na sidrištu s najljepšim pogledom na Grad stoji u sezonskim mjesecima 850 kuna – govori nam Željko Dadić, ravnatelj Županijske lučke uprave Dubrovnik koja se, osim o dijelu gruške rive, skrbi o vezovima u Portu.

S veličinom broda rastu i cijene, pa tako oni veći od 90 metara dan sidrenja plaćaju 7500 kuna dnevno.

Jedna od atraktivnijih luka zasigurno je i Cavtat, gdje se sidrenje plovila do 15 metara u luci naplaćuje 400 kuna dnevno u razdoblju od 1. svibnja do 1. listopada.

– Brodovi do 30 metara plaćaju sidrenje 1000 kuna, a još veći 2000 kuna dnevno. Primjerice, u Pomeni na Mljetu jedan dan sidrenja za jahte do 13 metara je 250, a za veće 350 kuna. Sidrenje do četiri sata u Pomeni je 150, odnosno 200 kuna – kaže nam Antun Banovac, ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije. – Vezivanje jahti u našim lukama nešto je skuplje, međutim, za vlasnike milijunski vrijednih plovila to bi trebala biti sitnica u ukupnim troškovima – dodaje Banovac.

– U Cavtatu se vezivanje jahte od 20 metara naplaćuje 900 kuna, a isti vez u Slanome, Stonu ili Pomeni 40 kuna, dok oni veći plaćaju samo 60 kuna dnevno... – kaže Banovac.

Cijene na drugim dijelovima našeg mora sjeverno od Dubrovnika još su niže jer su naše lučke uprave iskoristile maksimalne cijene koje dopuštaju zakoni Republike Hrvatske, a usklađeni su sa zakonima Europske unije koji ne dopuštaju "penalizaciju" stranaca u odnosu na domaće. Isto tako, brojna veća i manja plovila koja vidimo na našem moru ne pripadaju uvijek bogatim šeicima i naftašima. Čak 85 floti na našem moru je domaće, odnosno čarteri naših ljudi, a tek 15 posto pripada strancima. Stoga su možda i ove naoko "smiješne" cijene poticaj i zaštita domaćih brodara kako bi pored svih skupih troškova na plovilima imali barem u jednom dijelu smanjene izdatke.

Iako je naizgled zakon o moru neuređen, s obzirom na neke druge segmente društva i administracije, pomorstvo je još uvijek jako dobro sređeno i zna se tko što radi. Bi li se moglo bolje? U svakom slučaju, trebalo bi raditi na tome, stvoriti zakonske preduvjete kako bi vlasnici velikih i malih, lijepih i atraktivnih plovila, koja su nedvojbeno ljetni ukras našeg akvatorija, dali svoj doprinos mjestu i području na koje su došli ili mu se pak dive s paluba svojih skupih ljubimaca.

Možda da se za početak cijelo područje od Cavtata do Dubrovnika te od Gruža do Stona proglasi sidrištem. Sigurni smo da Abramovič i drugi jahtaši ne bi imali ništa protiv!

Dođeš li s juga, po vinjetu u Cavtat


Svako plovilo koje uđe u vode RH mora najkraćim putem doći do najbliže luke upisa, obaviti granične i druge formalnosti te platiti vinjetu u iznosu od 10 kuna po metru za brod do 12 metara ili 25 kuna po metru za brod duži od 12 metara. Vinjeta vrijedi godinu dana za plovidbu cijelim našim morem. Najbliža luka s juga je Cavtat, kojoj je radno vrijeme preko dana ograničeno.

Nebrojeno puta su naše konavoske i županijske vlasti isticale potrebu otvaranja pomorskog graničnog prijelaza južnije od Cavtata. Time bi zasigurno "živnuli" Prevlaka i Molunat, u koji gotovo nitko zakonski ne može uploviti bez vinjete. Teško je zamisliti nautičara koji će ploviti do Cavtata, uzeti vinjetu i vratiti se u Molunat ili Prevlaku na sidrište.

Ovim graničnim prijelazom dobila bi zasigurno i dubrovačka zračna luka, jer nebrojeno su puta upravo bogati jahtaši na putu prema velikim marinama u Crnoj Gori znali na Debelom brijegu satima čekati prelazak granice, umjesto da im njihove posade dođu na Prevlaku, gdje bi mogli riješiti carinske obveze, od kojih bi naša država imala i financijsku korist.

Skuplji parking za automobile nego držati Cesnu na stajanci


Zračna luka u Čilipima zasigurno je jedna od tvrtki najpogođenijih korona-krizom na našem području. Promet je u jednom trenutku potpuno stao, pa tako u travnju ove godine kroz zračnu luku nije prošao niti jedan putnik, što se ne pamti još od ratnih dana. Manji, poslovni i drugi avioni, uglavnom s bogatom klijentelom, prvi su u korona-krizi "probili led" i dovodili goste koji su odlazili na jahte ili su se pak s njih vraćali. Međutim, cijene slijetanja i korištenja usluga zračne luke za takve zrakoplove nisu ni izdaleka onolike koliko bi se očekivalo kad lete svjetske zvijezde i bogataši.

Naime, cijene se formiraju na osnovi težine zrakoplova, pa tako najčešći manji zrakoplov težine oko 23 tone za jedan dan osnovnog korištenja zračne luke izdvoji nešto više od 1000 eura, a onaj dvostruko veći, težine 46 tona, gotovo 2200 eura. Bogataš koji sleti s velikim zrakoplovom, primjerice Boeingom 737 teškim 76 tona, platit će oko 3000 eura. Isto tako, za male zrakoplove, popularne Cesne i slične lagane avione do dvije tone, cijene su gotovo simbolične. Zrakoplove malog dometa uglavnom koriste poslovni ljudi i sportaši, a cijene za njih su niske i stimulativne, pa je tako gotovo skuplji cjelodnevni parking automobila u Zračnoj luci nego dan parkinga Cesne na stajanci.

Međutim, bogata klijentela uvijek ima i posebne prohtjeve, kojima Zračna luka nakon obnove i dogradnje uglavnom može udovoljiti. VIP salon, doček vozila na zrakoplovu, crveni tapet i slično dodatne su, ali i dosta skupe usluge. No to nije problem, jer ako imaš zrakoplov od nekoliko milijuna eura, što je onda platiti limuzinu i crveni tapet na samoj pisti. Rekao bi Sir Oliver: "Cijena? Prava sitnica!"

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 18:01