Petar Vuknić, čije je beživotno tijelo danas pronađeno poviše Kaštela, na području Malačke, prije godinu i pol je dao ekskluzivni intervju novinaru Slobodne Dalmacije Vladimiru Urukalu. Vuknić, koji je na sudu priznao da je bio dio zločinačke skupine pod vodstvom Željka Rajića i tako sklopio nagodbu s USKOK-om, je tada kategorički tvrdio da je takvim svjedočenjem 'potopio' isključivo sebe te kako na njegovu adresu nisu dolazile nikakve prijetnje. Kontaktiranjem javnosti preko medija je samo htio 'očititi svoj obraz i da ga sugrađani ne doživljavaju kao nešto što nije'.
Intevju pročitajte u cijelosti:
Veliku "buru" izazvala je nedavna informacija da se Petar Vuknić (33) iz Splita nagodio s USKOK-om i tako preuzeo krivnju da je kao dio zločinačke organizacije pod vodstvom Željka Rajića sudjelovao u planiranju i pokušaju teškog ubojstva Joze Čabraje u Kaštel Sućurcu.
Isto tako, da je kao član zločinačkog udruženja sudjelovao u premlaćivanju Roberta Žuvele, još jednog člana udruženja 2018. godine, koji je zadobio teške tjelesne ozljede. Za prvo djelo sporazumom je pravomoćno osuđen na tri godine zatvora, dok je za Žuvelu kažnjen sa šest mjeseci zatvora. Vuknić je u istražnom zatvoru bio od ožujka 2019. godine, a ovim sporazumom izišao je na slobodu.
Neki su, što se moglo i očekivati, ovo njegovo sporazumijevanje s USKOK-om protumačili kao "pokajništvo", da ne upotrijebimo neku drugu, grublju formulaciju.
No, Vuknić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju decidirano objašnjava kako on nije nikakav svjedok pokajnik i kako potpisivanjem sporazuma s USKOK-om i odricanjem prava na žalbu nikoga drugog od okrivljenih nije "utopio".
– Dakle, nagodba koju sam ja potpisao i presuda koja je na osnovi toga donesena odnosi se isključivo na mene i ne koristi se dalje u sudskom postupku. Što se tiče ljudi u ovoj tzv. zločinačkoj organizaciji, ja većinu njih ne poznajem i nemam nikakvih saznanja ni o kakvim njihovim kriminalnim aktivnostima. Za ostalo ću biti pozvan kao svjedok i morat ću svjedočiti pred sudom – govori Vuknić, dodajući kako se nije mogao nagoditi parcijalno, nego je morao priznati u cijelosti ono što se navodi u USKOK-ovoj optužnici.
– Nisam ja mogao birati što ću potpisati, koji dio, bilo je: ili sve iz optužnice ili nikako. Ja u ovoj situaciji ne štetim nikome osim sebi, ja sam taj koji je dobio robiju i ne dajem je nikome drugom, isključivo sebi. Ponavljam, nisam nikakav svjedok pokajnik, zna se što nosi taj status, ne bih bio u zatvoru, bio bih pušten. A ja sam dobio kaznu i moram se vratiti na odsluženje u zatvor. Priznajem da sam bio tu kad se Žuveli dogodilo što se dogodilo i za to se djelo osjećam krivim.
No, što se tiče Čabraje, ja stvarno s tim nemam apsolutno nikakve veze i nikakva saznanja o tome. Pitate me zašto sam onda pristao na priznanje? Isključivo iz svojih osobnih razloga i da izbjegnem dugotrajni sudski postupak koji vjerojatno slijedi. Savjest mi je čista, u optužnici nema niti jednog dokaza da je netko unutra zbog mene niti je itko od svjedoka mene spominjao – kaže naš sugovornik.
Pitamo ga koji je razlog zbog kojeg želi da njegova priča iziđe u novinama.
– Zato što sam prikazan kao nešto što nisam, sve je krivo protumačeno, to je neistina da sam ja nekoga "potopija". Želim da mi obraz bude čist, osjećam se kao nekakva gnjida, a to nisam. Ovo što se događa je noćna mora. Ne, nisam dobio nikakve prijetnje niti bilo što slično, ali jednostavno ne želim da me ljudi u gradu doživljavaju kao da sam nešto što nisam – kategoričan je Vuknić, dodajući da za druge okrivljenike u ovom slučaju, koji ne budu išli na nagodbu, postoji sud i dokazivanje pred sudskim vijećem.
Vuknićeva odvjetnica Jadranka Sloković također nam tumači da je on sporazumom priznao isključivo svoju krivnju za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti.
– Ta presuda ima obvezujući učinak u drugim kaznenim postupcima jedino u pogledu činjenice da je tom presudom on osobno osuđen za kaznena djela. Činjenično stanje i sve druge činjenice, kao i pravna pitanja o kojima je odlučeno u toj presudi ne vežu sudove u drugim kaznenim postupcima. Dužnost je suda u svakom kaznenom postupku da utvrdi potpuno i točno činjenično stanje te je stoga zabranjeno puko čitanje pravomoćne presude.
Sud je dužan prihvatiti dokazne prijedloge obrane radi provjere svih odlučnih i ključnih činjenica te nema pravo uskratiti optuženicima osporavanje svih činjenica iz izreke presude donesene na temelju sporazuma stranaka – objašnjava odvjetnica Sloković, dodajući kako se presude na temelju sporazuma stranaka donose na temelju priznanja, a ne na temelju provedenog i sveobuhvatnog dokaznog postupka.
– Prema tome, činjenice koje je sud utvrdio u izreci presude na temelju priznanja ne mogu se u drugom postupku unaprijed smatrati utvrđenima, nego ih raspravni sud mora utvrditi u postupku koji vodi. Prema tome, presuda na temelju priznanja Petra Vuknića odnosi se isključivo na njega i predstavlja priznanje krivnje samo u odnosu na njega, te ni na koji način ne prejudicira ishod postupka u odnosu na ostale osobe koje su bile obuhvaćene prvotnom optužnicom.
Osim toga, Vuknić će u postupku koji se vodi protiv drugih optuženika morati biti pozvan kao svjedok i tada će u svojem iskazu iznijeti saznanja koja ima o inkriminiranim događajima, a pogotovo s obzirom na činjenicu da tužiteljstvo ne pristaje na priznanje krivnje samo u odnosu na neke događaje opisane u optužnom aktu, nego traži da se prizna krivnja u odnosu na sve navode činjeničnog opisa kaznenog djela, te je takvo primanje preduvjet pristanka na donošenje presude na temelju sporazuma stranaka – zaključuje zagrebačka odvjetnica.