StoryEditor

U 36 ubojstava lani u Hrvatskoj 19 žrtava su žene, a čak 14 njih ubila je muška osoba s kojom su bile u vezi; To je samo ‘vrh sante‘ nasilja nad ženama u nas, poručuju stručnjaci

Piše Sandro Pogutz
1. prosinca 2021. - 17:04
Lampioni i cvijće ispred ulaza u splitsku trgovinu u Poljičkoj ulici, gdje je je jučer brutalno ubijena radnica  Nikola Vilić/Cropix

Prošle godine u Hrvatskoj je počinjeno 36 ubojstava. U 19 slučajeva ubijene su žene, a 14 od njih se – u širem kontekstu – mogu tretirati kao žrtve femicida. To znači da ih je ubila (nekad) bliska muška osoba. K tome se kod ubojstva žena češće radi o teškim ubojstvima, onima počinjenima na svirep način. Tragična je to bilanca zločina nad ženama u prvoj pandemijskoj godini, u kojoj je bilo 40 posto više prijava obiteljskog nasilja.

Iako se u slučaju naročito svirepog ubojstva prodavačice nasred dućana u Splitu navodi da prethodno nije zabilježena povijest obiteljskog nasilja, sve naše sugovornice koje se profesionalno ili aktivistički bave ovim problemom, uvjerene su da je njega sigurno bilo, ali nije prijavljeno. Pretpostavljaju da je ono vjerojatno bilo presudni razlog razvrgavanja braka.

Jedna svjedokinja s mjesta zločina navodi kako je Željko Đekić (54) urlao: "Nisi mi dala da vidim dite tri miseca!" No, prema pouzdanim neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, "dite" je 17-godišnji sin, tako da taj "argument" – koji ne može biti opravdanje za ubojstvo niti da je riječ o djetetu vrtićke dobi – nije uvjerljiv. Sve naše sugovornice stoga kreću od pretpostavke da je Đekić obiteljski nasilnik koji je teško podnosio činjenicu da se žena emancipirala od loše veze s njim.

image
Dr. Inga Tomić-Koludrović: U Hrvatskoj se nasilje smatra tek srednje značajnim društvenim problemom, daleko iza nezaposlenosti ili korupcije
Vojko Bašić/Cropix

Dr. Inga Tomić Koludrović, sociologinja iz splitskog ogranka Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", napominje da "obiteljska ubojstva predstavljaju kraj kontinuuma obiteljskog nasilja":

– U tom je smislu ovaj nemili događaj tek vrh "ledenog brijega" nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koji, nažalost, postaju predmet javne rasprave tek u ovako ekstremnim slučajevima javnog nasilnog čina. Situacija pandemije je znatno povećala broj nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a tema postaje društveni problem tek kada je riječ o kaznenim djelima s tjelesnim ozljedama.

Upitana o razlozima za takvo stanje, dr. Tomić Koludrović kaže da ih je "moguće tražiti u još uvijek snažno prisutnoj hegemonijskoj muškosti u Hrvatskoj, zbog koje se muškarcima i dalje opravdavaju ponašanja koja se ne opravdavaju ženama":

– Zato su i crne brojke neprijavljenih slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u obitelji još znatno veće od prijavljenih. Znanstvena istraživanja ubojstava u kojima muškarac ubija ženu u Hrvatskoj su još uvijek rijetka, a u svijetu se usmjeravaju upravo na fenomen potrebe za kontroliranjem žene.

Ovaj problem Inga Tomić Koludrović smješta u širi problem sveprisutnosti nasilja odnosno činjenici da su "ljudi i u Hrvatskoj sve više izloženi nasilju i nasilnim slikama u medijima i društvu općenito, te da je sve primjetnija tzv. 'normalizacija' nasilja":

– Na nasilje se navikava do te mjere da se ono ne doživljava kao značajan društveni fenomen. U Hrvatskoj, se, naime, ono smatra tek srednje značajnim društvenim problemom, daleko iza nezaposlenosti ili korupcije. Kad se tome još pridoda kultura voajerizma i narcisoidnosti, obiteljsko nasilje, kao u ovom nesretnom slučaju, postaje javni čin egzekucije i tek potom tema javnih rasprava. A, kao što sam već rekla, nasilje nije samo problem obitelji nego cijelog društva.

image
Neva Tolle: Žene koje su učestalo izvrgnute najgorim oblicima nasilja najviše se boje i to ne prijavljuju
 
Boris Kovačev/cropix

Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb, konstatira kako femicid ne možemo izbjeći, kao ni nasilje općenito, u smislu da ga svedemo na nulu:

– To, na žalost, nije moguće. No, na svakom od nas – a tu ne mislim na pojedince nego na institucije kojima je zadatak da zaštite žrtvu i adekvatno sankcioniraju počinitelja – jest da uradimo nešto i to uradimo bolje. Naime, kad se dogodi ovako strašan zločin, gotovo uvijek slijedi pitanje što je ta žena ranije doživjela, koliko je dugo trajalo nasilje u njenoj obitelji. Žene koje su učestalo izvrgnute najgorim oblicima nasilja najviše se boje i to ne prijavljuju, jer doista vjeruju da će obiteljski nasilnik ostvariti prijetnje ubojstvom. Činjenica neprijavljivanja djelomično leži u tom njezinom velikom strahu da je ne ubije. Nju ili dijete ili njene roditelje, jer i time obiteljski nasilnici često prijete, pa to i ostvaruju.

Neva Tolle drugi razlog neprijavljivanja vidi u tome da žene ne vjeruju institucijama koje bi ih morale zaštititi:

– Imaju i pravo, jer vrlo često, kad se institucijama i obrate, žene osjete na vlastitoj koži da ove ne reagiraju kako treba, da nasilnog partnera tretiraju s više poštovanja i vjere u ono što on govori, a njima govore da lažu, pretjeruju ili manipuliraju.

Koordinatoricu Autonomne ženske kuće Zagreb pitamo zašto je obiteljsko nasilje i pogrešno postupanje institucija teško iskorijeniti, jer ovakve "dijagnoze" slušamo godinama, nakon svekog tragičnog slučaja.

– Zato jer živimo u patrijarhalnom društvu, gdje glavnu riječ vode muškarci – kaže Tolle, koja objašnjava:

– Od gospodarstva i politike naniže jako je malo žena u poziciji odlučivanja. Tako živimo i dok ne shvatimo da je nasilje apsolutno nedopustivo i ne krenemo ga sankcionirati od strane policije i pravosuđa na adekvatan način, s obzirom na težinu zločina koji je počinjen – do tada neće biti bolje. Većina žena ubijenih 2020. u Hrvatskoj ubijeno je od strane, da tako ironično kažem, "najmilijih", što je poražavajuće.

image
Mirjana Kučer smatra kako je glavni problem kultura nasilja u nas i široka prihvaćenost nekih njegovih oblika unutar stereotipnih uloga spolova
Goran Mehkek/Cropix

Mirjana Kučer, aktivistica Ženske mreže Hrvatske i Udruge Domine, smatra kako je glavni problem kultura nasilja u nas i široka prihvaćenost nekih njegovih oblika unutar stereotipnih uloga spolova. A svi smo mi na neki način žrtve tih patrijarhalnih odnosa – napominje ona. Nema veze jesi li žensko ili muško.

Kučer, međutim, vidi da se stvari donekle ipak mijenjaju nabolje:

– Ono što nije bilo u zakonima sad se sankcionira; ono što se iz njih nije provodilo sada se provodi. Djelo nasilja u obitelji u početku je bilo definirano kao prekršaj, pa smo shvatili da bi u mnogim slučajevima to moralo biti kvalificirano kao kazneno djelo. Sada imamo više kaznenih prijava za obiteljsko nasilje. Primijetile smo, s obzirom da se bavimo tim problemom, da se baš na našem području izriču oštrije sankcije. Tako od početka prošle godine, dogodi li se nasilje ispred djeteta, počinitelj obavezno ide u pritvor. No, prije svega treba raditi na prevenciji, jer sve te mjere su samo gašenje vatre. A čini mi se da su došle generacije mladih koje su u tom smislu gore nego prethodne, konzervativnije i patrijarhalnije. Zapravo bi trebali raditi već s djecom u vrtićima, nulta tolerancija na nasilje zapravo bi se morala, kako se kaže, popiti s majčinim mlijekom – kaže Mirjana Kučer.

Potpuno istog mišljenja je i stručnjak za sigurnost, dr. Tonči Prodan.

– Treba ponuditi rješenje, po meni je to ključ priče. A na početku svega je edukacija. Ja dosta radim s mladima, ali i s odgojiteljicama u vrtićima, kao i nastavnicima u školama. Edukacija tih eduktora i drugih ljudi, da znaju prepoznati rane indikatore nasilja, presudna je. Iz tog velikog "bazena" djece može se doznati o nasilju u obitelji. To treba prepoznati i djecu koja su žrtve – ne samo u obiteljskog, nego i vršnjačkog nasilja – naučiti samozaštiti. A to znači da takve situacije moraju odmah prijaviti – poručuje Prodan. Kaže da društvo tu mora obaviti svoju zadaću kroz generalnu prevenciju:

– Na razini policije postoje odjeli za prevenciju. I na razini gradskih uprava postoje vijeća za prevenciju. Neka od njih rade svoj posao solidno, ali neka postoje samo na papiru – napominje dr. Prodan koji zadnji tragični slučaj u Splitu smatra, jednako kao sociologinja Tomić Koludrović, "vrhom sante leda" koji nam ukazuje koliko veliki problem leži ispod površine.

image
Dr. Tonči Prodan: Presutno je prepoznati rane indikatore nasilja
Vojko Bašić/Cropix

– U ovom konkretnom slučaju, ako je itko prethodno znao da je bilo nasilja, ako već sama žrtva nije prijavila, to je mogao bilo tko. Riječ je o kaznenim djelima koja se progone po službenoj dužnosti. Iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći da nam je razina sigurnosne kulture niska. Ljudi se ne znaju samozaštitno ponašati, ne znaju isprovocirati državno tijelo da uradi svoj posao. Postoji izlaz, ali iz ovoga moramo naučiti neke lekcije – zaključuje Prodan.

No, do takvih zaključaka dolazili smo i ranije, ali crni niz se, na žalost, nastavlja. Bez iluzije da će biti prekinut, svakako može biti skraćen.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. svibanj 2022 12:02