StoryEditor
Crna kronika21. siječnja 2002.

Stravično ubojstvo Marijane Jerković ni nakon 19 godina nema rasplet. Stručnjak nam komentira: ‘Ovo ubojstvo svakako nema potpis profesionalca‘

21. siječnja 2021. - 14:15
Arhiva

Za neke stvari ponavljanje nije majka znanja. Koliko god ponavljali da, evo, ni nakon 19 punih godina ubojstvo Marijane Jerković nije rasvijetljeno, o ubojici 24-godišnje tajnice u jednoj splitskoj agenciji za promet nekretninama i dalje ne znamo ništa. Nitko ne zna. Nakon 19 godina od zločina koji je šokirao, a kasnije intrigirao Split, pravda za Marijanu Jerković i njezinu obitelj jednako je nedostižna kao i 21. siječnja 2002. godine, kad je ubijena.

Za razliku od tada, međutim, danas je i puka nada da će taj zločin, kao i još neki koji su ostali neriješeni, biti rasvijetljen i krivac uhićen i osuđen - gotovo pa mrtva. U tom smislu podsjećanje na to ubojstvo, ali i na okrutnu činjenicu da je ubojica i danas na slobodi, tek je mučno, premda ne i potpuno priznanje beznadežnosti slučaja, usprkos tome što zločin ubojstva ne zastarijeva nikad. Teoretski je, dakle, moguće da negdje, nekad, tko zna kako, ubojica ipak bude otkriven.

image
Ne samo zločin, nego i propusti u njegovu razotkrivanju bili su šokantni
Tom Dubravec/Cropix

Toga ponedjeljka popodne, 21. siječnja 2002. godine, Marijana Jerković, tajnica agencije za promet nekretninama "M-Kontakt trade" ubijena je na svome radnome mjestu, u Splitu, na Mažuranićevu šetalištu. Ubojica je djevojku prvo pokušao zadaviti i onesvijestio je, a potom joj prerezao vrat od uha do uha i ostavio je ležati na podu agencije sve do sutradan. Vrata agencije nisu bila provaljena, na mjestu zločina nije bilo tragova borbe, samo jedna prevaljena stolica pored koje je sutradan i pronađena mrtva studentica Pravnog fakulteta. Premda je na radnom stolu bila, uz paketić higijenskih uložaka i olovke, i kuverta s ozbiljnom svotom novca, ubojica je iz Marijanine torbice uzeo samo njezin novčanik u kojem gotovo da i nije bilo ništa.

Kasnije je utvrđeno da je ubojica vjerojatno ljevoruk, da je djevojci vrat prerezao dok je nemoćno ležala na parketu, licem okrenuta podu, da je zločin izvršio skalpelom za linoleum koji je kasnije pronađen u čajnoj kuhinji agencije. Utvrđeno je i da bioloških tragova nije bilo, da je ubojica ili više njih iza sebe vrata agencije uredno zatvorio, ali je kasnije, znatno kasnije, utvrđeno i da je očevid na mjestu zločina obavljen zbrda-zdola.

Još kasnije, saznalo se i za čudnovate propuste u istrazi – primjerice za podatak da je nakon ubojstva netko koristio mobitel jadne djevojke, u vrijeme kad je taj mobitel morao biti u bunkeru policije i suda, pa je šokiranoj majci Marijane Jerković teleoperater mjesecima nakon sprovoda poslao račun za impulse koje njezina kći nije mogla napraviti. Bila je mrtva.

Bez šablone ponašanja

Ukratko, ne samo zločin nego i propusti u njegovu rasvjetljavanju bili su šokantni.

Tko je mogao ubiti Marijanu Jerković? Godinama nakon zločina kolale su brojne verzije koje su, baš kao i danas, tek spekulacije. Kolala je glasina da je Marijanu Jerković ubio "naručeni" ubojica, no nikad poslije ništa slično u čitavoj Hrvatskoj nije se dogodilo. Neki vidovnjak kojeg je policija bila angažirala navodno je govorio o dvije osobe...

- Ono što znamo o profesionalnim ubojicama je da oni u pravilu imaju karakterističan modus operandi koji mijenjaju vrlo rijetko, ako ikada – pojasnio je za Slobodnu Dalmaciju Mislav Burazer, doktorand na zagrebačkom Pravnom fakultetu, čiji se doktorski rad tiče baš profiliranja ubojica.

image
Saša Burić/Cropix

- Kao što ste i sami rekli, da je ovo rad profesionalca, vjerojatno bi nekad negdje bio još koji ovakav slučaj. Profesionalci detaljno studiraju žrtvu, biraju najpogodniji trenutak, kada je žrtva najranjivija... Oni dolaze pripremljeni, oni ne traže oružje na mjestu zločina, posebice ako im je mjesto zločina nepoznato jer... Što bi bilo da nije našao skalpel? Temeljem onoga što znamo, teza da je ovo djelo profesionalca mi ne djeluje pretjerano uvjerljivo, iako – opet – ne mogu reći da je apsolutno nemoguća jer nemam uvid u sve podatke. No, je li to bilo djelo "unajmljenog ubojice“, to je već drugo pitanje. Je li, dakle, nalogodavac izvršio zločin preko treće osobe koja nije bila nikakav profesionalac, to je nemoguće zaključiti s ovako malo podataka... Ali ovo ubojstvo svakako nema potpis profesionalca. Vidovnjake ne bih puno komentirao, s obzirom na to da se ja ipak bavim jednom drugom vrstom "profiliranja“ i temeljim svoj rad na činjenicama samog zločina, a ne na intuiciji, dodaje Burazer.

Mislav Burazer pojašnjava da se kod serijskih ubojstava profil zločinca može izraditi i bez detaljnog uvida u spis jer postoji karakteristična šablona ponašanja temeljem koje se može izraditi profil. Profiliranje individualnih slučajeva je također moguće, ali za to je potreban detaljan pristup cijelom spisu i aktivna suradnja s policijom kako bi profiler dobio sve potrebne informacije i mogao zaokružiti činjeničnu cjelinu u precizan profil. No uvid u spis, razumljivo, ni Burazer, kao ni mi, nije imao.

Zima je bila sudionik

- Ljudi su neobični, dodaje Burazer. - Priče koje nam se događaju, okolnosti u kojima djelujemo toliko su raznovrsne i složene da je za bilo kakvu uvjerljivu analizu potrebno puno preciznih podataka, a ja to ovdje nemam. Nije imao ni vidovnjak, ali ponavljam, njihov je način djelovanja drukčiji. Što se njegova zaključka tiče, činjenice koje ja posjedujem ne indiciraju, ali ni ne opovrgavaju njegovu tezu. Ovakav zločin, na teorijskoj razini, može počiniti i jedna osoba, ali isto tako je moguće da je bio jedan ili više sudionika, bilo da se radi o direktnim supočiniteljima ili samo pomagačima - kaže profiler.

Spekulacije o supervještom ubojici ili ubojicama koji je zločin izveo tako da iza sebe uopće ne ostavi tragove djelomice je poticala i policija, nastojeći "genijalnim umom" ubojice opravdati svoju evidentnu nemoć. Doista, u agenciji na Mažuranićevom šetalištu nije bilo nikakvih bioloških niti forenzičnih tragova pa se zaključivalo kako je ubojica, ili ubojice, čitavo popodne, možda i noć, proveo hladnokrvno čisteći iza sebe.

- Tu treba u obzir uzeti nekoliko faktora - kaže Mislav Burazer. - Prvo, mjesto zločina nije počišćeno u klasičnom smislu. Tijelo nije dirano, lokva krvi je bila netaknuta, nema indikacije da je išta namještano i simulirano. To nam govori da ubojica i nije baš imao neku značajnu namjeru prikriti zločin koji je sam po sebi bio prilično krvav i neuredan. Drugo, zločin je počinjen u zimsko doba, krajem siječnja, dakle možemo pretpostaviti da je ubojica bio dobro odjeven i da je na taj način smanjio mogućnost slučajnog ostavljanja bioloških tragova. Otiske prstiju, znamo, nije teško ukloniti, ako ih je uopće bilo, jer nije neobično da ljudi zimi nose rukavice. Dakle, pitanje je koliko je uopće bioloških tragova bilo za čišćenje. U kontekstu te činjenice mogu reći da nije potrebna neka posebna razina smirenosti da se ovakvo mjesto zločina ostavi "čistim". Ubojica je vjerojatno imao posla s potpuno besvjesnom žrtvom, tako da nije bilo nikakve borbe niti potrebe za uklanjanjem nekakvih tragova, izuzev eventualnih otisaka prstiju, a to je relativno lako napraviti, dodaje Burazer.

Ideja o dvije osobe koje su počinile ubojstvo djelomice je počivala i na dva različita pristupa žrtvi. Djevojka je prvo zadavljena, imala je i modricu ispod oka, a potom je usmrćena skalpelom te je to navodilo na pomisao o dvije različite zločinačke osobnosti.

- Pa poznato je da brojni ubojice ubojstvom nastoje prikriti neki drugi zločin, nerijetko su to silovanja ili pljačke ili da ubojstvom "čiste za sobom“ u smislu da eliminiraju svjedoke, kaže Burazer. - Nije nemoguće da je rezanje vrata bio način da se dovrši posao i da se nastoji prikriti fizički napad, o čemu svjedoče tragovi udarca i neuspješno davljenje, odnosno da ubojica "ukloni“ svjedoka i tako si dade dodatnu sigurnost, iako mu ubojstvo možda nije bio primarni cilj - kaže profiler.

image
Saša Burić/Cropix

Teza pak da je Marijanu Jerković ubila žena počivala je na činjenici da je djevojka na stolu imala paketić higijenskih uložaka, što je impliciralo na to da je u prostoriji s njom u trenutku smrti bila žena. Djevojke i žene, naime, rijetko muškarcima pokazuju uloške. Također, na hlačama jadne djevojke bila je pronađena kapljica ženske krvi, no ispostavilo se da obdukcijski stol kad je na njega bila položena ubijena djevojka nije bio besprijekorno čist te je na njemu bilo ostalo tragova žrtve neke prometne nesreće, što je samo dodalo još jedan detalj o "traljavosti" čitave istrage.

- Izvučen izvan konteksta, podatak o ulošcima govori vrlo malo, gotovo pa ništa, kaže Mislav Burazer. - Naime, bez detaljnog uvida u okolnosti pronalaska tog paketića, o lokaciji, stanju, položaju, količini..., sve što bih ja mogao reći bilo bi teoretiziranje bez valjane osnove. Tu možemo formulirati mnoštvo teorija i zaključaka, od toga da je djevojka nekoliko minuta ranije bila u trgovini i kupila ih pa ih je stavila na stol u brzini, pa do toga da je njihov pronalazak nekako povezan sa samim zločinom. Bez detaljnog uvida u okolnosti pronalaska, izvučen iz konteksta, taj podatak ne govori puno i sve što bih i mogao reći bilo bi nevjerodostojno i protiv pravila struke, oprezan je Burazer.

U 19 godina koliko je prošlo, ubojicu Marijane Jerković policija je pokušala otkriti nudeći i novčanu nagradu za informaciju koja bi otkrila ime zločinca. Čak je i pri Ravnateljstvu policije svojedobno osnovani, pa brzo ugašeni, Odjel za neriješene slučajeve pokušavao riješiti zločin. Uzalud. Ni ubojice, ni pravde za Marijanu i njezinu obitelj, ni nade da će se u godinama koje dolaze išta promijeniti... Voljeli bismo da smo u krivu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. veljača 2021 09:08