Šokantno svjedočanstvo posrnule tv zvijezde: ‘Šopaju me terapijama, sedira me se i umiruje da nemam noćne more...‘

I dalje je neizvjesno hoće li se bivši policajac i glumac TV serije ‘KT2‘ Leon Lučić (54) nagoditi s velikogoričkim tužiteljstvom pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici zbog pokušaja ubojstva poznanika Denisa M. u novozagrebačkom Središću prošle godine. Nakon što je na prošlom ročištu njegov odvjetnik Dragan Dramac dao naslutiti kako je sporazum izgledan pa suđenje nije ni počelo a ročište odgođeno, ovoga puta čini se da je napravljen korak više, ali još uvijek sporazuma nema.

Tužiteljica je kazala da su tek nešto uoči rasprave razgovarali usmeno na hodniku, kao i da je ostalo na tome s obzirom na to da nisu zaprimili nikakav prijedlog za sporazumijevanje.

- Prijepor je bio oko kvalifikacije kaznenog djela. Pristali bi na tri godine zatvora bezuvjetno, ali da ga se pusti iz istražnog zatvora nakon 10 mjeseci te da ostatak kazne bude u kućnom pritvoru s nanogicom. Intencija je da lakše sve preboli i počne funkcionirati - pojasnio je Dramac, na što je tužiteljica dodala da je o tome čula od njega tek dvije minute prije početka rasprave. Dramac se obvezao da će joj narednih dana poslati službeni prijedlog kazne na koju bi Lučić pristao u zamjenu za priznanje činjeničnog supstrata optužbe, piše Jutarnji list.

Sutkinja je zatim podsjetila obranu da su od zadnjeg ročišta imali dovoljno vremena za eventualni sporazum, na što joj je Dramac dao za pravo, ali i dodao da je "istražni zatvor utjecao na Lučića jer da je u zatvorenoj ćeliji +48 stupnjeva te da je dovoljno tamo biti samo jedan dan da se sažme cjelokupna životna situacija i donese odluka".

Sutkinja je potom, s obzirom na prijedlog o kućnom pritvoru i u slučaju produljenja istražnog zatvora, dala do znanja da je, gledajući u pravosudni sustav, vidjela kako je u tijeku brakorazvodna parnica.

- Pričao sam sa suprugom moga branjenika. Ona se slaže s kućnim pritvorom, rekla je da neka dođe svojoj kući i da nema problema što se nje tiče. Jer nema zle krvi među njima i da mogu nastaviti živjeti zajedno - pojasnio je dalje odvjetnik Dramac.

Čuvši sve to, tužiteljica je napomenula kako se o tome ne može neformalno razgovarati, kao ni o istražnom zatvoru, jer postoji procedura. ŽDO-u je sporazum formalan postupak o kojem se raspravlja na njihovim kolegijima nakon što stigne prijedlog obrane, pa se nastavno na to izradi dokument.

Odvjetnik Filip Strahija, koji zastupa oštećenog, samo je podsjetio da je "potrebna i suglasnost žrtve kao preduvjet sporazumu", a koja, sudeći prema svemu, još ne postoji jer nema ni službenog prijedloga.

Kako se potom u sudnici raspravljalo i o produljenju istražnog zatvora, tužiteljica je ustrajala na tome smatrajući da postoje okolnosti koje opravdavaju pritvaranje, među kojima je i visok stupanj bezobzirnosti i protupravnog ponašanja prilikom činjenja djela. Spomenula je i Lučićevu dosadašnju neosuđivanost, koja mu nije od pomoći jer se protiv njega trenutačno vode dva postupka, od kojih je jedno s elementima nasilja. A u fokusu tužiteljstva je i psihijatrijsko vještačenje nakon kojeg je vještak predložio za Lučića mjeru psihosocijalnog tretmana pod nadzorom kako bi se smanjio rizik od činjenja novih djela u budućnosti. Dramac pak nije inzistirao da se Lučića pusti na slobodu, već je predložio da mu se odredi kućni pritvor.

Sve je to s optuženičke klupe pažljivo slušao Lučić pa je sutkinji iskreno otvorio dušu.

- Ja bih se osvrnuo samo na psihijatrijske mjere. Već sam 20 godina u tretmanu u Jankomiru zbog PTSP-a koji sam dobio s 20 godina u ratu, u raznim operacijama i probojima. PTSP mi je dala država, a ne otac i majka. Ispred mene je poginulo 200 ljudi. U zatvoru nemam uvjete za liječenje. Šopaju me terapijama, sedira me se i umiruje da nemam noćne more. Na slobodi sam odlazio svakog tjedna, jedan dan u tjednu u 14.30 sati kod doktorice Majde G. Ona zna sve moje tajne. Odlazio sam joj samoinicijativno ili po dogovoru. A u zatvoru nemam pomoć, nemam prilike ni s kim od stručnog osoblja razgovarati. I samo da dodam, ja onaj dan nisam nikoga napao. Bio sam u svome domu i napadnut sam - ustvrdio je Lučić, kojem je sudsko vijeće odlučilo produljiti pritvor i vratiti ga u Remetinec. Jer smatraju da i dalje postoje razlozi za pritvaranje i da su okolnosti pod kojima je djelo počinjeno teške i ružne. I za kraj mu je sutkinja ukazala da se, unatoč odlascima psihijatrici svakog tjedna, dogodilo kazneno djelo te da "očito nešto drugo jače treba na njega djelovati da dođe do nekih promjena i pomaka".

Podsjetimo, kad je uhićen lanjskog listopada, prilikom privođenja na sud, Lučić je pjevao okupljenim novinarima ‘Poslednjeg boema’, a na početku suđenja je, pak, odlučio novinare Jutarnjeg, po izlasku iz pravosudne ‘marice‘ dok je ulazio u zgradu suda, ‘prosvijetliti’ metaforom: "Treba zadržati osmijeh stjuardese koja zna da s avionom nešto ne štima. A ja znam da definitivno ne štima."

Inače, na optuženičkoj klupi zbog incidentne situacije od lanjskog 22. listopada, koja je šokirala građane, Lučić je sjeo s prijateljem Dinom Vekićem (41), optuženim za pomaganje u bijegu nakon ranjavanja.

Riječ je o događaju od kobnog dana u 10:30 sati ispred stambene zgrade ikoji je zazvao veliko zanimanje javnosti, ali i zgražanje. Svađa je kulminirala zbog Fiat Abartha, navodi Jutarnji list.

Prema optužbi, Lučić se s Denisom M. posvađao u Murtićevoj ulici zbog neriješenih međuljudskih odnosa te je u njega uperio revolver Taurus 85, cal. 38 Special, koji je držao u desnoj ruci iza leđa.

- Hoćeš da te ubijem? - rekao je tad Lučić prijatelju i ispalio hitac u njegovu lijevu natkoljenicu. Ranjeni muškarac je pao na tlo gdje ga je Lučić, prema daljnjim optužbama, više puta udario nogom u glavu. Dok se ranjeni Denis M. pokušavao podići od tla, Lučić ga je udario drškom revolvera u glavu i zatim ga ponovno nastavio udarati nogama po glavi ponavljajući dok je držao pištolj usmjeren mu u glavu: "Hoćeš da te ubijem?"

U ulici je nastala panika, građani su počeli vikati da se zove policija, pa je Lučić udario čovjeka još jednom nogom u tijelo te pobjegao u zgradu u kojoj živi. Ukupno je prijatelju zadao 10 udaraca, od kojih je osam bilo nogom u glavu. Potom je izveo nevjerojatan manevar. Dok su građani čekali dolazak Hitne i policije te bili uz ranjenog muškarca na ulici, Lučić je nazvao prijatelja Vekića koji je došao do njega i odvezao ga u svojoj Škodi Rapid iz stambene zgrade. Točnije, po uputi koju mu je dao Lučić, s obzirom na opsadno stanje u ulici prepunoj policije, Vekić je vozilom ušao u podzemnu garažu gdje ga je čekao. Pritom je Lučić došao na ideju da uskoči u prtljažnik Škode, a sa sobom je nosio crvenu vrećicu u kojoj je bilo oružje. Škoda je neometano uspjela napustiti prostor zgrade i ulicu s tajnim putnikom, od kojeg je doznao za pucnjavu i ranjenog Denisa, pa je Lučića odvezao do rijeke Save, gdje je bacio revolver. Potom je uskočio opet u prtljažnik stigavši tako do svoga punca.

U zatvoru se Lučića i vještačilo. Psihijatar je zaključio, među ostalim, da je u vrijeme pucnjave bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri, da ima PTSP i grešku strukture ličnosti.

Tužiteljima je Lučić ispričao da Denisa poznaje desetak godina te da se zadnjih pet intenzivnije druže.

- Jednu večer u Vivasu, dok sam pio kavu sa Z. B. i L. D., stigao je Denis s Abarthom. Rekao je da auto želi prodati, a taj auto je Denis samo koristio dok mu je vlasnik bio Zoran. Prijatelj J. F. mi je ranije već rekao da mu se to vozilo sviđa, pa sam ga odmah nazvao i pitao bi li ga kupio za 10.000 eura koliko je tražio Denis. Ponudio je 8000 eura, koje sam ja odnio Denisu. Nakon dan, dva Z. B. mi je rekao da se Denis smatra prevarenim jer je tražio 10.000 eura i da sam ja glavni krivac. Čuo sam i da Denis priča da sam uzeo 2000 eura provizije i da sam mu ukrao novac. Povjerio sam se tada Dini, koji zna za sve moje probleme jer sam dehumaniziran od strane medija, policije i sudstva, pa mi je Dino predložio da se maknem od svega i odem na jug Dalmacije k njemu – ispričao je Lučić, otkrivši da je na moru proveo tjedan dana i dobivao informacije kako se "Denis nabrijava na njega". Zatim mu je, tvrdi Lučić, govorio kako će mu vratiti 8000 eura i da želi svoj auto nazad.

- Rekao sam mu da auto nazad ne može dobiti, pa je počeo histerizirati, psovati mi oca, prijetiti da će mi doći doma i s metlom me je**** pred obitelji. Onda mi je počeo slati poruke te mi zvonio na portafon. Rekao sam mu da mi se makne od stana jer ću zvati policiju. Idući dan je pričao da sam se povukao, da nisam pristao na fajt, da sam lopov, a po kafićima sam čuo da patrolira kvartom i da me traži. Kritičnog dana sam bio doma i kuhao. Nazvao me Z. B. rekavši da bježim od kuće jer dolazi Denis, da će me polomiti i ubiti. Oblila me vrućina. Čuo sam divlju zvonjavu na portafonu. Sišao sam dolje, a Denis mi je govorio da sam govno i smeće. Molio sam ga da ode, a susjedi koja se tamo zatekla rekao sam da se makne jer sam očekivao tučnjavu. I onda je Denis počeo kopati po džepu. Vidio sam mu u ruci pištolj, uhvatio sam ga i dok smo se otimali za njega, okinuo je. Denis se zarotirao i pao. Dok mu je pištolj bio u ruci, udario sam ga nogom u glavu. Pa i s pištoljem prije nego što sam ga bacio. Ljudi su počeli vikati da se zove policija. Više si ne mogu dopustiti da me policija u kvartu frče i da me slikaju i snimaju pa sam otišao u zgradu, presvukao se, sišao u garažu i zvao Dinu da me stavi u gepek. Bio je uplašen, počeo me voziti i govorio mi da se moram predati. A ja sam razmišljao da li da se ubijem ili predam. Kvalifikacija pokušaja ubojstva nikako ne stoji jer se radilo o nužnoj obrani. Oružjem se služim 30 godina i da sam ga htio upucati u prsa, pucao bih – zaključio je Lučić.

Optuženi Vekić je, pak, ustvrdio da su Leon i Denis dugogodišnji prijatelji, međutim dva mjeseca prije ranjavanja vode rat. Otkrio je da je Denis ostao bez novca pa je Leona zamolio da mu nađe kupca za auto.

- Našao mu je kupca, a Denis je nakon par dana novac od prodaje potrošio pa je Leona maltretirao i optuživao da je auto jeftino prodao. Zvao sam Denisa i molio ga da prestane s tim ponašanjem jer mu je odlazio i doma te prijetio. Na to mi je Denis rekao da voli Leona kao brata i da mu ne bi ništa nažao učinio. A kritičnog dana Leon me nazvao sav uznemiren. Ponavljao je samo: "Dođi do mene, dođi." Dok sam se vozio prema njemu, nazvao me da požurim i da me čeka u garaži. Vidio sam ispred zgrade njegove policiju, a Leona u garaži unezvjerenog i agresivnog. Ušao je u gepek, ja sam zatvorio vrata, na što mi je kazao da vozim vanka. Tražio sam ga da mi kaže što se dogodilo, pa je rekao: "Napao me idiot, upucao sam ga." Pitao sam ga je li ga ubio, na što je rekao da ga je samo ranio. Tražio me da stanem u jednom trenutku pa je otrčao prema nasipu, bacio vrećicu i povraćao. Tražio je da ga opet stavim u gepek i odvezem negdje u šumu. Ali sam ga odvezao puncu jer ga jedini on može urazumiti – ispričao je tužiteljima Vekić, otkrivši da je po Lučićevu naputku svoj mobitel bacio u jezero.

Ranjeni muškarac je, kako kaže, pokušavao od Lučića dobiti telefonski kontakt i ime kupca Abartha, ali nije uspijevao. Na kraju je, tvrdi, pokušavao i otkupiti auto, međutim, Lučić mu se odjednom prestao javljati, piše novinarka Jutarnjeg lista.

- Naknadno sam se sjetio da su mi u autu ostale naočale i majica pa sam to rekao Z. B. jer ih želim natrag. On je to Lučiću prenio. I na to ga je upitao je li on moj poštar te da, ako ga trebam, neka dođem sam do njega. Bio sam izrevoltiran jer se cijelo to vrijeme Leon nije htio naći sa mnom. Porsche Cayennom sam otišao do njegove zgrade. Upalio sva četiri žmigavca i pozvonio mu na portafon. Najednom se na vratima pojavio Leon i pitao me što hoću. Rekao sam da sam došao po majicu i naočale, pa je usmjerio pištolj prema meni. Na metar udaljenosti rekao sam mu da ne budali, na što me pitao hoću li da me ubije. Bio sam u uvjerenju da u prijatelja pucati neće, pa sam mu rekao da puca. Pogodio me u natkoljenicu. Pao sam, stopalo mi se zarotiralo. Počeo me udarati, a pištolj mi je usmjerio prema glavi. Ponavljao je: "Hoćeš da te ubijem." Od straha nisam ništa govorio. Neka žena je počela vrištati – ispričao je Denis M., koji Lučića poznaje od 2010. godine, kad su redarili po noćnim klubovima. Od posljedica ranjavanje je u bolnici proveo tri tjedna i dva je puta bio operiran.