Tri godine nakon što je poznati hrvatski glumac Rene Bitorajac javno podijelio neugodno iskustvo koje je na satu tjelesnog odgoja u zagrebačkoj Prvoj ekonomskoj školi imao njegov tada 16-godišnji sin, jer ga je tadašnji profesor tjelesnog odgoja A. K. prvo jako odgurnuo rukom po leđima, a potom udario nogom u stražnjicu pred više učenika, na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu donesena je presuda kojom je mlađi Bitorajac odbijen sa svojim zahtjevom prema školi za isplatu pet tisuća eura naknade štete.
Upravo suprotno, po nepravomoćnoj je presudi odlučeno da mladić mora školi platiti 1500 eura troškova.
U svojoj je tužbi Gabrijel Bitorajac, preko odvjetnika Milka Križanovića, tvrdio da je navedeno grubo i bezobzirno postupanje profesora K. uslijedilo zato što je ovaj došao na sat sa žvakaćom gumom u ustima, koju mu je profesor naredio da baci u dvorište.
Što je mladić rekao na sudu?
– Došao sam sa žvakaćom gumom na sat, svjestan sam da to nisam smio, a po uputi profesora krenuo sam je baciti u smeće. Koš se nalazi u svlačionici, dok sam kretao prema košu, osjetio sam da me je profesor rukama gurnuo u leđa, a nogom me je udario "u guzicu". Od guranja sam zakoračio korak-dva, a nakon toga sam osjetio udarac. Okrenuo sam se, nisam mogao vjerovati da je to profesor napravio, obuzeo me je jak osjećaj srama pred ostatkom razreda i preplavio me je osjećaj ljutnje. Ni profesor ni ja nismo jedan drugom išta rekli, on je nakon toga nastavio nastavu kao da se ništa nije dogodilo. Ja sam odlučio ne baciti žvakaću gumu zbog tih emocija. Nakon toga me je pitao hoću li je baciti u kantu za smeće, a ja sam odgovorio da neću i više nismo razgovarali... To je bio bloksat tjelesnog, nakon prvog sata otišao sam u svlačionicu i obavijestio mamu što se dogodilo, a kad sam došao doma, objasnio sam detaljno cijelu situaciju – kazao je mladić svjedočeći na sudu.
Naveo je da mu je kasnije bilo neugodno dolaziti u školu, da se "mučio i borio s mislima", nije spavao mirno, razgovarao je stalno s roditeljima o tome, a drugi je dan od muke i povraćao doma. Ustvrdio je i da s tim profesorom nikada prije nije imao sukobe, ali misli da je moguće da je nastavnik imao nekakve negativne stavove o njegovu ocu Reneu, pa se to reflektiralo na njega jer je imao osjećaj da ga nastavnik ne voli upravo zbog toga.
No, tijekom postupka sudac Marko Duk ocijenio je da svi izvedeni dokazi pokazuju da "do udarca u stražnjicu od strane nastavnika K. nije došlo kako to tvrdi tužitelj" i da to sud zaključuje "po pravilima logike i ocjene dokaza". Prvo, da je bilo udarca u stražnjicu, tvrdi jedino i samo mlađi Bitorajac, dok profesor tvrdi da to uopće nije točno. Drugo, jedino je Bitorajčev prijatelj Roko R. potvrdio njegovu priču, no sudac njegov iskaz nije prihvatio jer je, stoji u presudi, "sasvim sigurno neistinit u kritičnim dijelovima opisa štetnog događaja".
A što kaže sudac u presudi?
– Iskaz tog svjedoka djelovao je potpuno neuvjerljivo i zbunjeno, sam svjedok djelovao je cijelo vrijeme tijekom iskaza potpuno odsutno, nezainteresirano i kao da se nekako pokušava prisjetiti naučenog teksta, uz neuobičajeno duge pauze od po desetak sekundi i više kod davanja bazičnih odgovora... Svjedok A. K. (profesor tjelesnog odgoja – op. a.), sudeći po iskazu kolega, uzoran je nastavnik tako da nije uvjerljiv navod tužitelja da bi ga nastavnik napao i udario na način kako to tvrdi, pogotovo jer je tužitelj tada još bio dijete... Sud je duboko uvjeren da je sasvim izvjesno da je nastavnik, u odbijanju tužiteljeve suradnje oko bacanja žvakaće gume, pedagoški očito posegnuo za sasvim jasno prividnom prijetnjom udarca u stražnjicu – bez ikakve namjere da je realizira, a sve kako bi time prisilio tužitelja da ispljune žvakaću, jer je dužnost nastavnika zaštititi učenika na satu tjelesnog odgoja, a pogotovo od rizika gušenja žvakaćom gumom koju je tužitelj tvrdoglavo odbio baciti, kako je i sam priznao – navodi, uz ostalo, u svojoj presudi sudac Duk.
Nadalje smatra kako u spisu nema niti jednog jedinog podatka da je država pokrenula progon protiv nastavnika zbog eventualne povrede prava djeteta.
– Navodni štetni događaj dogodio se na bloksatu tjelesnog odgoja, uz prisutnost nekoliko desetaka učenika (!), međutim niti jedan jedini od njih (osim svjedoka prijatelja – op. a.) nije predložen kao svjedok koji bi eventualno imao saznanja o događaju kako to opisuje tužitelj, dapače suprotno – samo je predložen jedan jedini učenik, i to saslušani svjedok... Da se događaj odigrao na način kako to tvrdi tužitelj, tada bi zasigurno takav težak događaj kakav je napad na dijete primijetio velik broj učenika, a isti bi po težini nedvojbeno izazvao revolt, odnosno reakciju velikog dijela učenika i njihovih roditelja, o čemu u spisu predmeta međutim nema apsolutno nikakvih dokaza... Zaključno, niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na zaključak da bi se štetni događaj dogodio na način kako to opisuje tužitelj, dapače suprotno, a ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza između navodne štete i štetnog događaja – naveo je sudac u presudi.
Dalje spominje mišljenje psihologa "koje je očito naručio tužitelj" jer je u nalazu mladić opisan ne kao pacijent nego "klijent" tvrtke MIND LAB d.o.o. za poslovno savjetovanje, a to mišljenje, smatra sudac Duk, apsolutno ničim ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu između navodne štete i navodnog štetnog događaja s obzirom na to da je direktor te tvrtke nalaz pisao isključivo prema kazivanju mlađeg Bitorajca.
Sudac se posebno osvrnuo i na činjenicu da je sud u ovom postupku započetom 2024. godine "primijetio velik broj tekstova u tisku koji se odnose na konkretan parnični postupak, i to tijekom odvijanja istoga".
– Kod ovog suda nema apsolutno nikakve dvojbe da su ti tekstovi inicirani od strane tužiteljeve obitelji, odnosno njegova oca, jer to proizlazi iz sadržaja samih tekstova... Osim toga, u jednom od tih tekstova vidljivo je da je čak i punomoćnik tužitelja, odvjetnik Križanović – upravo tijekom ovog postupka koji nije pravomoćno okončan – davao izjave za novine, dok u sljedećem tekstu doslovce piše da je "odvjetnik poslao oštru poruku", što ovaj sud ne može drugačije tumačiti nego kao apsolutno nedopustivi pritisak na rad suda... Valja imati na umu da je moć medija i onoga što pišu po portalima velika te ostavlja znatan utjecaj na građane koji uglavnom vjeruju onome što bude prezentirano u tekstovima bez obzira na njihovu točnost i po tome formiraju daljnje mišljenje, a tako je očito bilo i u konkretnom slučaju – zaključuje svoju presudu zagrebački sudac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....