Roditelji ubijene djevojčice Danke Ilić (2) došli su u petak kasno poslijepodne na mjesto gdje građani odaju počast njihovoj kćeri te su zapalili svijeće.
Majka djevojčice bila je u suzama, a otac je držao igračku, malog bijelog medu, kojeg je poljubio i ostavio na mjestu gdje se građani opraštaju od njegove kćeri.
Oboje su neprestano plakali, piše beogradski Blic.
Načelnik Uprave kriminalističke policije Ninoslav Cmolić jutros je otkrio šokantne detalje ovog strašnog slučaja. Naime, nakon što su radnici Vodovoda automobilom udarili Danku Ilić, mislili su da je mrtva i stavili su je u prtljažnik, no djevojčica je bila živa i u jednom trenutku se probudila.
– Danonoćno se prikupljaju dokazi. Jedan od ubojica ima blokadu i ne može se sjetiti gdje je ostavio tijelo. Činjenica je da se njihove priče slažu oko detalja udarca, ali se razilaze oko samog ubojstva djeteta. Danka je bila u nesvijesti kad su je udarili autom, mislili su da je mrtva, pa su se čudili što se probudila, a jedan od njih ju je zadavio. Na kraju su se potukli oko tijela na deponiju, rekao je Cmolić.
Novinari 24 sata napravili su reportažu iz Banjskog polje i gradića Bora koje je shrvala velika tuga.
"Cijela Srbija od 26. ožujka oko 13.40 opsjednua je samo jednom mišlju - gdje je nestala Danka (2)? Zbog ubojstva uhićeni su, doduše, djelatnici borskog Vodovoda Dejan Dragijević (50) iz sela Zlot i Srđan Janković (50) iz sela Luke, koji su zločin priznali. Ali - tijela nema na divljem deponiju smeća samo pet kilometara dalje od mjesta na kojem su na nju naletjeli automobilom, iako su osumnjičenici isprva tvrdili da su je tamo skrili. Jedan od osumnjičenih tvrdi da je onaj drugi preselio tijelo. Policija i forenzičari kopaju danima, traže... Ali zasad ništa, pišu 24 sata.
- To je bilo možda deset metara od moje kuće. Tog dana bila sam iza kuće, sadila jagode - priča kroz suze Živanka Trajković iz Banjskog Polja pa nastavlja:
- Kuća u kojoj je nekad živjela Ivanina obitelj stotinjak je metara dalje. Napuštena je otkad im je umrla mama. Odselili su se u Bor. Ivanu nisam vidjela godinama. Samo je njen otac Časlav dolazio tu, orao bi njivu, sadio krumpir... Inače je kuća bila sva urušena, puna kojekakvog otpada. Bilo mi je jako čudno kad sam čula da je Ivana tu došla provesti dan s djecom. Nije to bilo mjesto za djecu. Sve puno stakla, šipražja, dasaka, rupa... Da je dijete nestalo, nisam imala pojma dok mi policija nije došla na vrata i pitala jesam li vidjela malu. Danima sam plakala, molila se da je živa. Kad sam saznala da su je tu ispred moje kuće udarili autom, pokupili i odvezli, bila sam očajna. Da sam bar bila pred kućom, gledala kroz prozor. Kakav to monstrum moraš biti da tako malo dijete, s dudom, s repićem, koje jedva da hoda, to malo pile, udariš autom i baciš ga na smetlište?! Kad su je već udarili autom, što je nisu ostavili tu na cesti ili doveli k meni? Ja bih je odvezla u bolnicu. To je nemoguće shvatiti!
Preko puta Živanke živi čovjek koji je zadnji vidio djevojčicu kako hoda uz cestu, ali je pomislio da je to unuka ljudi koji žive odmah pored.
- Išao sam u trgovinu autom, vidio dijete. Kad sam se vraćao, par minuta kasnije, njega nije bilo - rekao je susjed.
Banjsko Polje gusto je naseljeno. Gotovo je nevjerojatno da baš nitko nije vidio trenutak u kojem je auto Vodovoda naletio na djevojčicu, i trenutak u kojem je radnici stavljaju u auto.
- Znam Dankinu majku Ivanu Ilić otkad je bila mala. Nisam vidjela da je došla toga dana s djecom. Ne znam zašto je uopće dolazila tu jer to nije mjesto za djecu. Parkirala je auto unutra, u dvorište, a malena je izašla kroz drvenu kapiju. Sad je sve to raskopano jer je odmah idući dan policija došla bagerima i sav taj brlog oko kuće iznijela tražeći Danku. Do zadnjeg sam se nadala da je živa. Čak bi mi i pomisao da je oteta ili prodana bila draža od ovoga sada. Još ne vjerujem da se sve to doista i dogodilo tako kako policija kaže. Zašto ta dvojica ne kažu gdje je tijelo, kad su već sve ostalo ispričali?! Ionako su krivi - kazala je susjeda Vojislava, koja iz svog dvorišta gleda u dvorište imanja Ivane Ilić za 24 sata.
Na mjestu nestanka male Danke zapaljene su svijeće i ostavljeno cvijeće. Isto su činili i građani Bora ispred Doma kulture.
- Imam praunuku staru dvije godine, kao što je bila mala Danka. Volim djecu više nego išta. Zašto su to učinili, ne razumijem. Ako su je već udarili, zašto je nisu odvezli u bolnicu. Piše se sad, bili su pijani. Pa ako su pijani, nisu ludi. Odvezeš dijete u bolnicu, a ne baciš na smeće i zatrpaš. To je strašno. I sad još neće reći gdje su zakopali tijelo. Nisam ni u jednom trenutku posumnjala u roditelje jer ih moja unuka poznaje - kaže nam plačući baka Slavica, koja je maloj Danki u spomen donijela plišanog medu.
- Normalan čovjek ovo ne može shvatiti. Kako psi tragači nisu pronašli tijelo, gdje je ono sad, zašto ti monstrumi ne kažu gdje je tijelo... Toliko toga je nejasno - kažu nam mladi roditelji dvoje djece, koji su također došli zapaliti svijeću.
U subotu u 8 sati istječe 48-satni pritvor koji su Srđan Janković i Dejan Dragijević dobili po nalogu Višeg javnog tužiteljstva u Zaječaru. Očekuje se da će dobiti dodatnih 30 dana istražnog zatvora. Terete ih za kazneno djelo teškog ubojstva za koje je predviđeno od deset do 40 godina zatvora.