Pomalo neočekivano okončano je suđenje direktoru trgovačkog društva Veterinarska Ambulanta Pharos d.o.o. iz Starog Grada na otoku Hvaru: neočekivano naime jer je pred Županijskim sudom u Splitu Ljupčo Potočnjak dobio dvije godine zavora, bezuvjetno dakle mora u pržun, za kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju!
A slučaj je star više od desetljeća, što ne znači da je manje zanimljiv. Dok se neočekivanost u ovakvoj presudi ogleda u sudskoj praksi: nekakav običaj (ne kažemo da je to bilo ispravno, dapače) proteklih godina i desetljeća je bio da se na slučajeve gospodarskog kriminaliteta gleda dosta blago pa su često izricane uvjetne zatvorske kazne (i u ovom predmetu je u tom smjeru išao stav tužiteljstva). Eventualno bi počinitelji išli u zatvor ako je bila riječ o ponavljačima sličnih zločina ili ako je šteta baš velika. A i tada, svjedoci smo, kazne bi odrađivali u kakvoj ustanovi s minimalnim osiguranjem, narodski rečeno – gulili bi krumpire koji mjesec i ‘basta‘!
Ne i ovaj put. U redu, šteta u ovom slučaju nije mala jer je u pitanju preko dva milijuna nekadašnjih kuna (točno 300 tisuća eura) što je iznos kojeg nepravomoćno osuđeni mora vratiti, uz zatvorsku kazne te nešto manje od svije tisuće eura sudskih troškova.
Prema optužnici, Ljupčo Potočnjak je 11. listopada 2013. godine kao član uprave – direktor firme Veterinarska ambulanta Pharos d.o.o. suprotno Zakonu o trgovačkim društvima prema kojem mora voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te suprotno planu financijskog restrukturiranja kojim nije bila predviđena prodaja nego najam tih nekretnina, odlučio prodati vrijednu imovinu.
Firma je dakle bila u otvorenom postupku predstečajne nagodbe, a prema presudi Potočnjak se na prodaju čestice zemljišta u vlasništvu Veterinarske ambulante Pharos – u naravi je u pitanju poslovni kompleks za obradu i preradu morske ribe ‘Rudina‘ – odlučio bez suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe.
Nije to međutim sve! Jer prodaja imovine mimo suglasnosti povjerenika i suprotno financijskom planu restrukturiranja još bi, možda, nekako prošla kao pokušaj spašavanja firme, da nije jednog drugog detaljčića. Zapravo dva.
Poslovni kompleks – koji se sastoji od skladišta, garderobe, sanitarnih čvorova, prostora za obradu ribe s hladnjačom i uredom, ukupne neto površine 400 metara kvadratnih te građevinskog zemljišta (!) površine gotovo osam tisuća ‘kvadrata‘, uz dograđeni dio pogona s južne strane od još 700 metara kvadratnih – prodao je za nešto više od tri milijuna kuna (dio se trebao platiti firmi u predstečaju, a dio kroz otplatu kredita), iako je bio svjestan da je tržišna vrijednost nekretnina znatno viša i iznosi gotovo 4,5 milijuna kuna!
Tako barem drži tužiteljstvo, a i sud. No, pored nešto umanjene vrijednosti nekretnina zanimljivo je da je cijeli kompleks prodao – sebi!? Točnije, sve je prodano firmi Marinesa – Hvar d.o.o., gdje je Potočnjak također bio član uprave – direktor, odnosno suvlasnik udjela uz svog sina Paula Potočnjaka! I ugovor o prodaji potpisao je s obje strane, kao prodavatelj i kao kupac!?
Znao je međutim i da Marinesa zbog ‘lošeg poslovanja i nepostojanja znatnije poslovne aktivnosti‘, kako stoji u presudi, neće moći platiti niti ugovorenu cijenu. Tako je doista firma kupac, Marinesa, platila samo dio vrijednosti i manji iznos kreditnih obaveza, pa je tako Veterinarska Ambulanta Pharos na kraju oštećena za 2.237.652 milijuna kuna, odnosno 297 tisuća eura, a za taj iznos je ostvarena nepripadajuća materijalna korist za društvo Marinesa – Hvar.