Frances Newton je počinila zločin zbog kojeg je po mišljenju savezne države Teksas zaslužila kaznu smrti. Time se upisala u povijest kao treća žena kojoj je nasilno prekinut život otkako je 1982. godine ponovo uvedena smrtna kazna u toj državi poznatoj po kaubojima i nafti. Možda ova Afroamerikanka ne bi po odluci američkog pravosuđa zaslužila takav kraj da je ubila "samo" svog supruga, ali Frances je krvavi pir proširila na čitavu svoju nuklearnu obitelj.
Hladnokrvno je ubila pucnjima iz pištolja svog supruga, sedmogodišnjeg sina i dvogodišnju kćer. Teško je dokučiti koje su misli prolazile kroz glavu te žene u trenucima počinjenja zločina. Ljudska pamet teško može dokučiti uzroke za tako radikalno zlo. Ali može ispričati priču o zločinu i počinitelju. Ovo je priča o Frances Newton.
Rodila se 1965. godine u predgrađu Houstona, najvećem gradu Teksasa. Odrasla je kao jedno od jedanaestoro djece u pobožnoj afroameričkoj obitelji McLemore. Klišej o roditeljima zlostavljačima počinitelja zločina u ovoj priči izostaje. Francesini roditelji su, po njenom priznanju, bili brižni prema svojoj djeci. Ipak, jeftina je istina da i djeca iz pobožnih, ljubavlju ispunjenih obitelji znaju zagaziti u životnu stranputicu. Brzo sazrijevši, počela je još u ranoj adolescenciji eksperimentirati. Pretjerana bliskost sa 16-godišnjim mladićem imena Adrian Newton rezultirala je neplaniranom trudnoćom.
15-godišnju trudnicu obitelj nije odbacila već joj je nastavila biti podrška u daljnjem životu. Odgovornost roditeljstva nije rezultirala prekidom veze između dvoje ljubavnika. Zajedničko dijete, sin Alton, je ojačalo njihovu vezu, dotad temeljnu na labavim sponama strasti. Nakon što je Frances završila srednju školu, oženili su se i preselili u vlastiti stan. Zatim su dobili i drugo dijete, kćer Farrah. Sve pobrojano trebalo bi upućivati na pitku priču o sretnoj obitelji. Priča ove obitelji, nažalost, umjesto u dječjoj bojanki, završila je u crnoj kronici.
Adrian je umjesto radišnog oca-hranitelja obitelji postao ovisnik o narkoticima. U kupnji, prodaji i konzumaciji droge sljedila ga je i njegova supruga Frances. Tinejdžerska ljubav se neminovno rutinizirala pa su oboje bijeg od dosade potražili u preljubništvu. Disfunkcionalna obitelj mogla je nastaviti održavati privid zajedništva ili se razići, ali Frances je svojoj obitelj namijenila mnogo goru sudbinu. U jednom trenutku dobila je savjet svojih roditelja, koji su nedavno svjedočili paležu obiteljske kuće svoje rodbine, da počne razmišljati o životnom osiguranju za svoju obitelj.
Frances je poslušala svoje roditelje i napravila policu životnog osiguranja za svog supruga i kćer. O tome nije obavijestila Adriana, već je krivotvorila njegov potpis. Iz ljudskom razumu teško shvatljivih razloga odlučila je prekinuti sumoran život rješavajući se poput nepotrebnih utega svoje obitelji. Odlučila je ubiti svog supruga, 7-godišnjeg sina i dvogodišnju kćer. Nakon dojave o pucnjavi policija je pretražila stan obitelji Newton. Adriana su pronašli u beživotnom stanju na kauču, a djecu u svojim krevetima, također beživotne.
Policija je pronašla pištolj iz kojeg je pucano na zgarištu kuće koja je pripadala Francesinoj rodbini. Vlasnik pištolja je bio izvjesni Michael Mouton koji je posvjedočio da je pištolj dao svom rođaku Jefffreyu Frelowu koji je bio, ni manje ni više, no ljubavnik Frances Newton. Činjenicu su tvrdoglavo upućivale na Frances koja je već bila podigla novac od životnog osiguranja svojeg supruga i kćeri. Nije joj pomoglo uporno negiranje počinjenja zločina, teorija da je neki suprugov prijatelj diler zbog duga počinio taj svirepi zločin.
Američki sud ju je osudio na kaznu smrti koja je izvršena smrtonosnom injekcijom 2005. godine. U trenutku izvršenja kazne imala je 40 godina. Skoro polovicu svog života je provela u zatvoru čekajući injekciju koja će probiti membranu njezine vene i prekinuti rad organizma, šaljući je na onaj svijet sa sviješću da je okončala tri života, dvoje od kojih je sustvorila. Odbila je posljednji obrok i nije imala završnu riječ.