“Ana Frank nije svetica, ona je kurva židovska”, orilo se prošlog četvrtka iz stotina grla u korteu koji se splitskim ulicama kretao prema Poljudu.
Hajduk se spremao za utakmicu s Ajaxom, a vođe Torcide riješili su ostaviti upečatljiv trag pri povratku omiljenog im kluba na europsku scenu nakon 16 godina posta.
Da ne bude zabune o čemu se zapravo radi – jer ipak ne zna svatko priču o 13-godišnjoj djevojčici, Židovki iz Amsterdama, i njezinoj tragičnoj sudbini u Drugom svjetskom ratu – klicalo se i Auschwitzu, skandiralo “Ustaj, Adolfe”. Uz, naravno, i neizbježne, dosad uglavnom tolerirane povike “Ajmo, ustaše”.
Potom su uslijedila uhićenja i kaznene prijave. Neki od osumnjičenih nestali su policiji s radara pa je pokrenuta potraga, a u javnosti su objavljene i njihove fotografije. Što je izazvalo prijepore.
Torcida je kritizirala policiju što objavljuje fotografije traženih osoba kao da je riječ o najgorim kriminalcima. Građani koje su šokirale videosnimke iz kortea za takav su potez imali poprilično razumijevanja.
A onda se otvorila još jedna, već dobro poznata rasprava. Ona između policije i sudova.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović (HDZ) za ponavljanje navijačkih izgreda prozvao je – sporo pravosuđe. Policija, poručio je Božinović, radi svoj posao, identificira počinitelje, privodi ih i prijavljuje.
No sudski postupci traju predugo, a kazne često stižu godinama nakon počinjenih djela. Takav sustav, smatra ministar, teško može odvratiti izgrednike od novih incidenata.
Suci mu nisu ostali dužni. Udruga hrvatskih sudaca podsjetila je da policija može samostalno izdavati prekršajne naloge za brojne prekršaje te upozorila na preopterećenost sudova.
Postupci traju predugo
Samo splitski prekršajni sud, prema njihovim riječima, ima više od 14 tisuća neriješenih predmeta, a na njima rade svega 22 suca. Podsjetili su i da, uostalom, nije dovoljno da policija nekoga prijavi. Treba prikupiti dovoljno kvalitetnih i valjanih dokaza da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda.
Neosporno je da sudski postupci često traju predugo. Toliko da neki od njih završe zastarom.
Prof. dr. sc. Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu upozorava da problem nije samo u trajanju postupaka, nego i u nedosljednoj primjeni postojećih zakona.
– Brzina je važna, ali izvjesnost otkrivanja i zakonitog kažnjavanja ima veću odvraćajuću vrijednost. Istraživanja daju prednost izvjesnosti pred strogošću, a stručni pregledi i pred brzinom sankcije.
Dug postupak slabi povjerenje i omogućuje ponavljanje, no brzo kažnjavanje nekolicine neće mnogo pomoći ako ostali očekuju nekažnjivost – ističe prof. dr. Maršavelski u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.
Pritom naglašava da sud mora provjeriti dokaze i omogućiti obranu. Sama prijava nije automatski i dokaz krivnje.
– Policijske ovlasti izdavanja prekršajnih naloga također ne znače ovlast konačnog kažnjavanja za svako djelo. Raspravu zato ne bih sveo na sukob ministra i sudaca. Najvećim slabostima smatram nepovezanost institucija, neujednačenu kvalifikaciju i nedostatak usporedivih podataka o putu od prijave do izvršene sankcije. Udruga hrvatskih sudaca upravo traži takve podatke, a upozorava i na manjak zapisničara.
Potrebni su kvalitetni dokazi, prioritetno postupanje prema povratnicima i stvarno izvršavanje mjera. Bez analize konkretnih predmeta nije opravdano svu odgovornost pripisati samo sudovima – navodi naš sugovornik.
On smatra i da je toleriranje ustaške simbolike pomicalo granice dopuštenog i pridonijelo eskalaciji ekstremističkih ispada. Pitamo ga gdje prestaje prekršaj, a počinje kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju.
– Granica nije u tome koliko je parola uvredljiva, nego u zakonskim obilježjima djela. Članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira obuhvaća remećenje javnog reda pjesmama, tekstovima ili simbolima.
Veličanje nacizma
Članak 325. Kaznenog zakona zahtijeva javno poticanje na nasilje ili mržnju prema skupini ili njezinu pripadniku zbog, primjerice, vjere ili nacionalnosti. Nije potrebno da nasilje doista nastupi. Zato treba utvrditi sadržaj povika, kontekst, namjeru i pojedinačni doprinos svakog okrivljenika.
Veličanje nacizma nije automatski isto kazneno djelo u svakoj situaciji, ali pozivanje na istrebljenje Židova ne smije se svoditi na običnu nepristojnost – naglašava ovaj stručnjak za kazneno pravo.
Ocjenjuje da postojeći zakoni pružaju dostatan temelj za postupanje.
– Presudna je njihova dosljedna primjena, a tolerancija ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u određenim situacijama upravo je primjer nedosljednosti. Policija je, naime, prestala prekršajno procesuirati njegovo korištenje u pjesmi “Bojna Čavoglave”, premda je sam Thompson priznao da je pjesma izvorno nosila naziv “Za dom spremni” te da se u njezinim prijašnjim verzijama spominjao i “poglavnik”.
Slično je i s uporabom tog pozdrava u znakovlju HOS-a, iako ni sami osnivači HOS-a ne osporavaju njegovu povezanost s veličanjem NDH i ustaštva. Pritom se zanemaruje i činjenica da velikoj većini udruga HOS-a nije bilo dopušteno unošenje tog pozdrava u njihove statute – podsjeća Maršavelski.
Takvu selektivnu primjenu propisa i toleriranje iznimaka on smatra protivnima ustavnom i zakonskom okviru. Upravo su oni, smatra, u praksi postupno pomicali granice društveno i pravno dopuštenog.
– Time je stvoren prostor za normalizaciju ustaške simbolike i retorike, što je pridonijelo i eskalaciji ekstremističkih ispada kojima danas svjedočimo. Činjenica je da je Visoki prekršajni sud u pojedinim odlukama zauzimao stajališta koja su nespojiva s Ustavom, zakonom i jasno izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda.
Policija bi stoga trebala postupati dosljedno i pokretati odgovarajuće postupke kad god za to postoje zakonske pretpostavke, neovisno o tome kakav sudski ishod očekuje – zaključuje prof. dr. Maršavelski.
Prema njegovim riječima, već samo pokretanje prekršajnog postupka može imati određeni preventivni učinak. Čak i kada sud naposljetku ne utvrdi odgovornost počinitelja.•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....