StoryEditor
Crna kronika'slobodna' doznaje

Otkrivamo nalaze obdukcije nesretnog mladića s posebnim potrebama koji je preminuo u splitskoj bolnici: Kristian je žrtva 'psihičke smrti', srce i mozak su mu zatajili zbog straha, zatvor ga je doslovce ubio!

28. kolovoza 2019. - 23:36

Kako doznajemo iz neslužbenih, ali vrlo pouzdanih izvora, uzrok smrti Kristiana Vukasovića (18), koji je u KBC-u Split preminuo u prošlu subotu, jest zatajenje srca i posljedično zatajenje mozga. Mladić je, kako smo već pisali, u KBC Split doveden u komatoznom stanju iz splitskog zatvora Bilice.

Da bi se ova dijagnoza smrti potvrdila, treba pričekati patohistološke nalaze.

Ako patohistološka analiza potvrdi nalaz obdukcije, što je vrlo vjerojatno, to će značiti da u splitskom zatvoru Kristiana nitko nije ubio, pretukao niti mu nanio bilo kakve teške tjelesne ozljede od kojih je mogao preminuti.

Kristian Vukasović s Bilica se nikad nije vratio kući: pod čudnim okolnostima pao je u komu i preminuo u bolnici; Tko je mladića s posebnim potrebama strpao u zatvor s najgorim kriminalcima?!

Zakazali DORH, suci, zatvorska uprava: Kristian Vukasović umro je zbog - pet izgorenih maslina!; Mladić se od straha noćima tresao u krevetu na Bilicama, borio se sa suicidalnim mislima...

Poznati hrvatski patolog koji je želio ostati anoniman rekao nam je da je Kristian vrlo vjerojatno umro od tzv. psihičke smrti.

– Radi se o smrti nastaloj zbog straha, neispavanosti, stalnog psihičkog rastrojstva, ekstremnih okolnosti u kojima osoba boravi i kojima je izložena. Bio je jedan slučaj u Kaštelima kad je sin iz pištolja pucao u svojeg 70-godišnjeg oca u namjeri da ga ubije. Otac je trčeći bježao od svojeg pomahnitalog sina koji je za njim pucao, ali ga nije pogodio. Nakon stotinjak metara, kad je pobjegao sinu, starac se srušio na tlo i preminuo od srčanog udara. Taj srčani udar dogodio se zbog straha za vlastiti život i uzbuđenosti, ekstremne situacije koja nije karakteristična za normalno ljudsko biće – kaže naš sugovornik.

Jedan od onih koji smatraju da je Kristian mogao preminuti zbog ekstremnog okruženja i uvjeta u kojima je boravio, a na koje nije naviknuo i na koje nikako nije bio pripremljen, odnosno koji su njemu bili potpuno strani, jest i dr. Ivan Urlić, poznati splitski psihijatar.

– Možemo logički pretpostaviti da postoji određena granica do koje čovjek može izdržati kako fizičku, tako i psihičku iscrpljenost. Nakon toga organ ili organi u tijelu, koji su u stanju lošije izdržljivosti, ne mogu više izdržati toliki napor. Takve primjere najčešće imamo kod mladih ljudi, adolescenata koji se bave nekim sportom i koji ne mogu izdržati fizičke napore koje donosi određeni sport – rekao nam je dr. Urlić.

Prema mišljenju našeg sugovornika, takav je slučaj i sa psihičkom iscrpljenošću.

– Taj je mladić bio smješten u svijet koji je njemu potpuno stran i kojemu nije pripadao. To je za njega nepoznat svijet, svojevrstan horor koji on nije gledao na televiziji, nego uživo, svakog dana za vrijeme boravka u zatvoru. Možete samo zamisliti kako je njemu bilo biti u okruženju okorjelih kriminalaca kojima on nije pripadao. Kod njega su hormoni stresa rasli do maksimuma i ostajali suu na toj razini, tako da njegov organizam, prvenstveno u psihičkom, a potom i fizičkom smislu, nije imao ni trenutak odmora. Živjeti u strahu, makar i jednu minutu, u zatvorenom, strogo ograničenom prostoru, u društvu kriminalaca, za tog mladića ni u kojem slučaju nije bilo lako i došlo je do potpune iscrpljenosti koja je u konačnici mogla dovesti do smrtnog ishoda – objašnjava dr. Urlić.

Naš sugovornik smatra da je jaka psihička iscrpljenost (strah, neispavanost...) mogla dovesti do srčanog udara.

– Apsolutno je mogla dovesti do srčanog zastoja, pogotovo ako se u podlozi te smrti krije neko srčano oštećenje za koje mladić i njegova obitelj nisu morali ni znati. No, kako bi se utvrdilo je li u podlozi bilo neke organske bolesti, potrebno je pričekati patohistološku analizu. Slijedom psihičke i fizičke iscrpljenosti vrlo lako može doći do zatajenja nekog od vitalnih organa, u ovom slučaju srca – kaže dr. Urlić.

Naš je sugovornik siguran da Kristianu nije bilo mjesto u zatvoru, nego u nekoj od medicinskih institucija u kojima mu se moglo pomoći, bilo u psihijatrijskom bilo u psihološkom smislu.

– Njemu je očigledno trebala pomoć. I sam čin samoprijavljivanja policiji pokazuje da on nije bio kriminalac, nego osoba kojoj je trebalo pomoći. U njegovoj duši očigledno nije bilo zloće i mislim da on nije ni znao što radi kad je potpaljivao požare. Zatvorske okolnosti u kojima je boravio, prisutnost osoba koje su s njim boravile 24 sata u ćeliji, očigledno su kod tog mladića doveli do fizičkog, a pogotovo psihičkog iscrpljivanja, odnosna sloma, koji je, nažalost, završio kako je završio – zaključuje dr. Ivan Urlić.

Kako smo već pisali, Kristian Vukasović imao je teži invaliditet zbog tjelesnih i mentalnih oštećenja, zbog čega nije mogao podnijeti zatvorske priče o ubojstvima i nasilju te činjenicu da mu se stalno produljivao boravak u zatvoru. Mladić je zbog suicidalnih misli tri puta odveden u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj u Zagrebu i svaki je put vraćen na Bilice.

S Bilica je izišao u komatoznom stanju, na nosilima, kad je prevezen u KBC Split, gdje je u konačnici i preminuo.

Hoće li itko odgovarati za smrt Kristiana Vukasovića?

 

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 08:42