Užas koji se dogodio u zagrebačkoj osnovnoj školi u naselju Prečko jedan je od najstrašnijih i najkrvavijih događaja koje naš obrazovni sustav pamti.
Napad nožem 19-godišnjaka na učiteljicu i više učenika u prostorijama škole - u trenutku dok ovo pišemo jedno je dijete preminulo, a učiteljica se bori za život - po svojoj je brutalnosti i masovnosti nezapamćen, barem u samostalnoj Hrvatskoj.
Nakon prošlogodišnjeg masakra u beogradskoj školi i u Hrvatskoj je "pojačan" protokol u slučajevima nasilja među djecom i mladima, pokušalo se naglasak staviti i na preventivne aktivnosti, škole su pozvane na podizanje sigurnosne razine boravka učenika u školskim ustanovama. Ali, očigledno, sve je to bilo nedovoljno. Iz samih škola tada se poručivalo kako "izgleda da je slučaj u beogradskoj osnovnoj školi pokrenuo negativan plimni val i u nas".
Svakakvih je nemilih incidenata u našim školama i među učenicima zabilježeno u proteklih godinu, dvije: od nekoliko slučajeva u kojima su maloljetni učenici snimali metke i pištolje i objavljivali ih u učeničkim grupama i na društvenim mrežama do toga da je roditelj jednog učenika osnovne škole iz Zagreba, kojemu je izrečen ukor, zaprijetio školi da će im se ponoviti "beogradski scenarij".
Od upada u srednju školu u Zagrebu učenika s mačetom do ovogodišnjeg slučaju u osnovnoj školi u Trogiru u kojoj je roditelj banuo u učionicu te fizički nasrnuo na nastavnika koji je njegovoj kćeri prethodno oduzeo mobitel. Ali, srećom, krvavih pohoda u tome razdoblju nije bilo. Sve dosad.
Povijest užasa
Ipak, hrvatsko školstvo u proteklih tridesetak godina pamti nekoliko krvavih obračuna u obrazovnim ustanovama i oko njih, od kojih su neki imali i smrtni ishod. Jedan od najbrutalnijih dogodio se 5. listopada 1999. godine kada je Ivan Krišto, djed jednoga od učenika, naoružan stigao u Osnovnu školu "Sesvete" kraj Zagreba te poluautomatskim pištoljem Mauser ubio Antu Č., oca učenika prvog razreda, ranio njegovu suprugu Cvitu (koja je ostala paraplegičarka) i lakše ozlijedio njihova malodobnog sina.
Povod djedova bijesa bila je dječja svađa između njegova unuka i toga dječaka, tada sedmogodišnjaka, a Krišto je naoružan i nepozvan upao na sastanak roditelja u školi i počinio zločin. Kasnije je osuđen na 28 godina zatvora.
Dvije godine nakon ovoga nemilog incidenta u sisačkoj Obrtničkoj školi, u ožujku 2001., 15-godišnji učenik je naoružan vojničkim karabinom M-48 uletio u razred za vrijeme nastave, zapucao i teško ranio 16-godišnjeg učenika, a lakše profesoricu matematike Snježanu M.
Dio učenika uspio se spasiti iskačući kroz prozor, a ostatak razreda koji je ostao sjediti u klupama držao je neko vrijeme na nišanu. Razlog bijesa napadača bilo je zadirkivanje i kasnija tučnjava, a situaciju je spasio ravnatelj škole koji ga je uspio nagovoriti da mu preda oružje.
Ubio profesora pa sebe
Jedna od najkrvavijih tragedija dogodila se 8. lipnja 2001. godine u varaždinskoj Srednjoj rudarskoj i kemijskoj školi, kada je učenik drugog razreda 17-godišnji Josip Kostanjević na školskom dvorištu ubio profesora zemljopisa Josipa Medvedovića. Nakon ispaljena dva hica u profesora presudio je i sam sebi, pucajući u glavu. Razlog je navodno bila zaključena jedinica.
Ni Dalmacija nije izbjegla krvave izgrede u školama. Iste 2001. godine nemili incident zabilježen je u Splitu, srećom bez ljudskih žrtava. Navodno također zbog zaključene jedinice, učenik trećeg razreda splitske Pomorske škole te je 2001. godine pred kraj školske godine u lipnju donio oružje u školu i pucao po razredu. Na sreću, nitko nije ozlijeđen.
Šokantan slučaj iz prosinca 2005. godine pamti i Makarska. Tada je, na sam blagdan sv. Nikole 6. prosinca, 17-godišnji učenik trećeg razreda Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića, Podgoranin R.P., na satu hrvatskog jezika zario kuhinjski nož u prsa profesoru Zdravku Pervanu, nanijevši mu ozljede opasne po život.
Profesor je, kako su tada izvještavali mediji, u tom trenutku čitao ulomke iz Zolina "Germinala". Srećom, preživio je, dočekao mirovinu. Razlog napada 17-godišnjaka navodno je bio akumulirani bijes zbog niza jedinica koje je do tada ‘natukao‘ i zbog čega se iskalio na ovom profesoru. Županijski sud u Splitu 17-godišnjaka je osudio na uvjetnu kaznu s rokom kušnje od tri godine.
Tragedija u Gradcu
Iako ne u samim školskim prostorijama, velika tragedija u siječnju 2006. godine dogodila se u Gradcu u Makarskom primorju. Tada je 18-godišnjeg Branimira Mateljaka ubio njegov školski kolega 19-godišnji Mihovil Viskić, i to u blizini školskog igrališta u Gradcu nakon što su se obojica vratila iz škole u Pločama.
Viskić je žrtvi zadao osam ubodnih rana u vrat i glavu, ubio ga i pobjegao u brda iznad Gradca gdje ga je pronašao otac s kojim se prijavio policiji i priznao ubojstvo. Viskić na suđenju nije naveo motiv ubojstva, a prvotnih deset godina na koje je osuđen u ponovljenom je suđenju smanjeno na devet godina jer je "ubio smanjeno ubrojiv, a ne ubrojiv".
Bilo je još brojnih nemilih incidenata po školama u Hrvatskoj, podsjetimo i da je 2005. godine u zagrebačkoj srednjoj školi učenik u razredu profesoricu pretukao kamionskim mjenjačem, srećom, bez fatalnog ishoda. Učiteljima se prijetilo smrću, stavljalo nož pod grlo, učenike se premlaćivalo i snimalo.
Krvoproliće koje se dogodilo u školi u Prečkom u Zagrebu i koje je dovelo do smrti djeteta, a koje dodatno odskače od ovih nemilih i groznih podsjećanja, stravično je, užasno, i sigurno da iziskuje i neke ozbiljne odgovore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....