U Hrvatskoj su vrlo rijetki slučajevi da Vrhovni sud uvaži žalbu na već donesene pravomoćne presude.
To je pošlo za rukom splitskom odvjetniku Mariju Vukoviću koji je za klijenta Kristijana Petrovića (40) iz Vinjana Donjih zatražio izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu kojom je Petrović osuđen na tri i pol godine zatvora zbog šverca 21 turskog migranta. Migrante je imotska policija uhitila 23. srpnja 2019. u 23 sata i 25 minuta na lokalitetu Nikolići – Dolića Draga, a da ih policija nije uhvatila, u Prgometu bi ih preuzela nepoznata osobi, te nastavila s njihovim prebacivanjem.
Odvjetnik je smatrao da je njegovom branjeniku povrijeđeno tzv. konfrontacijsko pravo jer glavnog svjedoka Bruna Gospodnetića (31) iz Solina, koji je kao vozač migranata u istrazi optužio Petrovića, ustvrdivši da ga je vidio u mjestu Nikolići, niti Vuković niti njegov klijent nisu mogli ispitati na glavnoj raspravi iz jednostavnog razloga – svjedok se nije pojavio. Problem je bio tim veći jer ni Vuković ni Petrović nisu bili pozvani niti su uopće znali kada je Gospodnetić davao svoj iskaz državnom odvjetniku u istrazi na osnovi kojeg je Petrović (ispostavit će se to kasnije, op.a) bio i osuđen jer ga nitko drugi nije ni teretio niti dovodio u vezu s inkriminiranim događajem.
Brza presuda, u tri mjeseca
Dakle, u samo tri mjeseca (od 9. rujna do 8. prosinca 2020.) donesena je nepravomoćna presuda Općinskog suda, a potom i pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu, a da obrana na glavnoj raspravi nije uspjela ispitati jedinu osobu na osnovi čijeg iskaza je Petrović dobio zatvorsku kaznu od tri i pol godine.
Vrhovni sud pod predsjedanjem suca Dražena Tripala uvažio je ovu Vukovićevu žalbu, poništio pravomoćnu presudu protiv Petrovića te naložio njegovo ponovno suđenje na Općinskom sudu u Splitu. Posljedica ove presude Vrhovnog suda je da je Petrović morao biti pušten iz šibenskog zatvora s izdržavanja dosuđene mu zatvorske kazne sredinom travnja, a na koju je otišao 28. siječnja ove godine, ali je faktički iza rešetaka bio šesnaest mjeseci, od dana uhićenja 24. prosinca 2019. godine.
Policija je tada na licu mjesta uhitila samo Gospodnetića, a Antu Runjića (30) iz Splita i Kristijana Petrovića su uhitili dan poslije. Petrovića se teretilo i osudilo da je angažirao Runjića u prevoženju migranata, koji je u tu svrhu iznajmio Citroën Jumper te nakon toga kao vozača uzeo Bruna Gospodnetića. Petrović je osuđen za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i tijela osoba kojima je iz koristoljublja omogućio da se protupravno kreću na teritoriju RH.
Svu trojici se teretilo da su u vozilu bez prozora, ventilacije i klima-uređaja te sjedišnog prostora u nehumanim i za zdravlje i život opasnim uvjetima organizirali prijevoz ili prevozili 21 državljanina Turske, od tog čak šest maloljetnika. U kaznenoj prijavi, a poslije i u optužnici je stajalo da je Petrović sve to organizirao i imigrante uz pomoć još jedne nepoznate osobe ukrcao u Ričicama.
Runjić i Gospodnetić su se bez suđenja nagodili s tužiteljstvom na zatvorsku kaznu, a Petrović se nije htio nagoditi jer se smatrao nevinim.
Ante Runjić je odmah u svom iskazu tužiteljstvu rekao da Petrović nije bio u ovom kaznenom djelu s njim i Gospodnetićem nego izvjesni Toma, čije prezime on ne zna, dok je Gospodnetić tvrdio da je vidio Petrovića kod ukrcaja migranata u kombi koji je on vozio, a zbog čega ga je angažirao Runjić.
Solinska policija je čak tri puta na Gospodnetićevu adresu stanovanja donosila sudski poziv za svjedočenje, ali ga nikad nisu našli na adresi, dok četvrti poziv suda nisu stigli uručiti zbog preobimnog posla djelatnika solinske policijske postaje. U tijeku žalbenog postupka na Petrovićevu presudu, Gospodnetić je već bio dostupan sudu jer je završio na izdržavanju zatvorske kazne, ali ni tada nije bio ispitan. Petrovićev odvjetnik je također imao primjedbe i na postupak prepoznavanja njegovog klijenta smatrajući da je Gospodnetić od policije već prije dobio Petrovićeve fotografije, te je tek nakon tog obavio radnju prepoznavanja i na taj način prepoznao njegovog klijenta.
Ma, procedura je spora
Vrhovni sud je uvažio zahtjev odvjetnika Vukovića smatrajući da je presuda protiv Petrovića došla preuranjeno i da članak 431. stav 2. Zakona o kaznenom postupku ograničava dokaznu snagu tako pročitanog iskaza danog u istrazi, a samo pročitanog na glavnoj raspravi, i to još bez suglasnosti odvjetnika i optuženika.
Zakon propisuje da se na takvom zapisniku ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, pogotovo što je taj iskaz iz istrage dan u nekonfrontirajućim uvjetima, a na glavnoj raspravi niti Petrović niti njegov odvjetnik Vuković nisu dobili uopće priliku i mogućnost da taj iskaz ospore, dovedu u pitanje ili kompromitiraju svojim pitanjima, što je njihovo temeljno zakonsko pravo
Tužiteljstvu i sudu je naime od prije Kristijan Petrović poznat po sličnim i istovrsnim djelima pa su očigledno mislili da će i u ovom postupku sve ići glatko u smjeru njegove osuđujuće presude, jer bi im, očito, "procedura ubila brzinu i učinkovitost".