StoryEditor
Crna kronikaafera u učionici

Majka zlostavljane srednjoškolke otvorila dušu i progovorila o profesoru kojem je splitski sud dopustio povratak u školu: Pitam se što će se sljedeće usuditi napraviti

25. siječnja 2018. - 13:41

Prema našem zakonu, djeca i maloljetnici su navodno zaštićena kategorija za koju se ima poseban senzibilitet. Navodno, pišemo, jer priča koja slijedi pokazuje upravo suprotnu sliku sustava koji kao na streljani zakonskim člancima, stavcima i paragrafima gađa ranjivu srednjoškolku i njezinu majku tjerajući ih na uzmak od istine.

– Od početka slučaja, koji traje godinu dana, niz stvari me razočaralo i stvorilo u meni osjećaj da ja kao roditelj ne mogu zaštititi svoju kćer. Vrhunac svega je mogućnost da se u školu, unatoč podignutoj optužnici za kazneno djelo bludnih radnji, vrati profesor kojeg je prijavila za neprimjereno ponašanje te da će se ona morati svaki dan ponovno suočavati s tom traumom gledajući ga na nastavi – u nevjerici nam se obratila majka srednjoškolke koju je, nakon doživljenog seksualnog zlostavljanja, naš pravosudni sustav nastavio sustavno viktimizirati.

Bešćutni aparat

Finale bešćutnosti aparata koji se bavi brojevima spisa, a ne ljudima, dogodio se deset mjeseci nakon što je srednjoškolka prijavila neprilično ponašanje, kada je donesena odluka kojom je profesoru dopušten povratak na posao, među maloljetne učenike. Osim te neposredne posljedice odluke, druga, koja nije navedena u pisanim rješenjima i obrazloženjima, puno je teža za žrtvu i njezinu okolinu. Ta hladna birokratska odluka suda ostavlja dojam da učenica koja je prijavila profesora nije ugrožena, što bi značilo da je osoba kojoj se ne može vjerovati.

Zahvaljujući toj odluci početkom veljače, godinu dana od prijavljivanja, profesor će doći na nastavu čim mu istekne godišnji odmor. Školska uprava mu to ne može zabraniti jer posjeduje potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak nakon što je optužnica, tri mjeseca nakon podizanja, još uvijek nepravomoćna.

Težak put koji su majka i kći odabrale, kada su stale same nasuprot mastodontu od sustava, započeo je početkom veljače prošle godine. Kao polaznica drugog razreda jedne srednje škole Splitsko-dalmatinske županije, tada 16-godišnjoj učenici je 62-godišnji profesor otvorio patent na nogavici trenirke i zavukao ruku do pola bedra dodirujući joj golu kožu. Kada se djevojka pribrala od prvotnog šoka, počela se braniti od neželjenih dodira i udarati ga po ruci, koju je on brzo povukao iz njezinih hlača. U stanju šoka ispričala je sve na učeničkom vijeću, gdje se povela i rasprava o tome, te se govorilo o još nekoliko situacija kada se isti profesor neprimjereno ponašao. S učenicom i njezinom kolegicom koja je sjedila neposredno pokraj nje i vidjela cijeli događaj razgovarale su i osobe iz stručnih službi škole i zabilježile njihove izjave. Nakon što je učenica kazala majci što se dogodilo, složile su se da se događaj ne može zanemariti i da ga mora prijaviti policiji.

– Nije se tu radilo samo o mojoj kćeri, nego i o svim mogućim prijašnjim i eventualnim budućim žrtvama. Nije bilo riječi ni o kakvom verbalnom ispadu, nego o čistom fizičkom nasrtaju na maloljetnu osobu, koja je još i njegova učenica, znači netko koga bi on trebao štititi, a ne ugrožavati. Ne podržavam moju kćer samo ja kao majka, nego i njezin otac koji se teško iskontrolirao da ne reagira na neprimjereni način i sam se suoči s profesorom. Najžalosnije je što bi u tom slučaju on sigurno bio u najkraćem roku prijavljen, možda i pritvoren te procesuiran za nasrtanje na zlostavljača, bez obzira što bi se radilo o razumljivoj reakciji oca – pojašnjava nam majka učenice.

Korektni policajci

Prema njezinim riječima, u policiji su bili više nego korektni u svakoj fazi postupka. Inspektor koji je preuzeo slučaj u svakom segmentu je vodio računa da se učenica i njezina majka ne osjete dodatno istraumatizirane pitanjima i svim ostalim fazama kriminalističke obrade. Tijekom ispitivanja na Državnom odvjetništvu profesor se branio šutnjom i angažirao poznatoga splitskog odvjetnika specijaliziranog za kazneno pravo.
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, koje zastupa optužbu, nakon mjesec dana je tražilo i dobilo mjere opreza nad profesorom, koje uključuju zabranu uznemiravanja i približavanja na manje od 100 metara srednjoškolki te zabranu obavljanja poslovne aktivnosti, tj. držanje nastave u školi u kojoj se sve dogodilo, te obvezu javljanja policiji jednom tjedno. Ako se profesor ne bude držao mjera opreza, automatski ide u istražni zatvor.

Pokrenula se istraga i učenica je dala iskaz istražnom sucu nadležnom za mladež. Samo ispitivanje, kojem je bila prisutna i majka, prenerazilo ih je obje.

– U jednom trenutku je, odgovarajući na pitanje odvjetnika koji zastupa profesora, moja kći rekla da je to bio jedini put da se profesor tako ponašao prema njoj, ali da je druge učenice znao pljeskati po stražnjici. Na to je sudac istrage upitao:
"Kako ih je pljeskao po zadnjici? Je li to bilo očinski ili onako da ih mazi?"

Toliko sam se prenerazila da sam odmah reagirala, na što mi je sudac rekao da sam tu samo jer mi zakon to dopušta, a da se nemam pravo miješati u ispitivanje. O ponašanju suca istrage napisala sam pritužbu, u kojoj sam i upozorila kako sporno ispitivanje, neprimjereno i sugestivno, nije ušlo u službeni zapisnik, što se ovih dana i otkrilo kao točno iz kopije spisa.

Šokantne odluke

Pritužbu sam proslijedila njegovu nadređenom na sudu, zatim Općinskom državnom odvjetništvu i tadašnjoj pravobraniteljci za djecu doc. dr. sc. Ivani Milas Klarić, koja mi je jedina i odgovorila. Tek poslije, nakon tog ispitivanja, doznala sam od policijskog inspektora koji je vodio slučaj da mi kći ima pravo na odvjetnika koji bi zastupao i njezine interese kao oštećenice te da je imala pravo da se obrati i Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima. Nitko nas na to nije upozorio prije ispitivanja na sudu, ni Državno odvjetništvo, ni sudac za mladež. Kontaktirali smo navedeni Odjel za žrtve i od tada su nam konstantna podrška – iznosi nam naša sugovornica tek, kako se pokazalo, prvi od niza šokova koji su ih čekali na putu da se utvrdi istina.

Tijekom istrage trebala se saslušati i druga učenica, koja je bila svjedok događaju i koja je o svemu govorila pedagoginji i profesorici iz škole. Međutim, njezini roditelji joj brane da svjedoči. Kako je riječ o maloljetnoj osobi, tužiteljstvo nema zakonske mogućnosti prisiliti je na svjedočenje, stoga nastavljaju postupak bez njezina iskaza.

Ostali prikupljeni dokazi upućuju na osnovanost sumnje u kazneno djelo te je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo optužnicu početkom svibnja prošle godine, tri mjeseca od prijave. U opisu događaja navode što im je učenica ispričala te terete profesora za bludne radnje, i to kvalificirani, teži oblik, koji podrazumijeva da su počinjene prema osobi koja je u zavisnom položaju, što u ovom slučaju proizlazi iz činjenice da je žrtva njegova učenica. Zapriječena kazna je do tri godine zatvora. Također traže produljenje svih mjera opreza.

Dva dana poslije, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu ukida prvu mjeru opreza, i to onu o javljanju policiji jednom tjedno. Na žalbu optuženog profesora krajem lipnja, viši sud, Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu, ukida još jednu mjeru opreza: zabranu obavljanja poslovne djelatnosti. Tom odlukom otpada jedna od prepreka povratku na posao za optuženog profesora, pa kao zadnji bastioni ostaju zabrana uznemiravanja i približavanja na manje od 100 metara učenici. Kako se pokazalo, ne zadugo.

Početkom srpnja prošle godine, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu ne potvrđuje optužnicu, nego je vraća na doradu DORH-u uz nalog da se ispita učenica koja je bila svjedok događaja. Općinsko državno odvjetništvo daje sucu istrage prijedlog za provođenjem dokazne radnje, ispitivanje navedene srednjoškolke. Sudac istrage javlja da je otac srednjoškolke odbio prepratiti kćer na sud, o čemu je napisao i uredovnu zabilješku.

Splitsko tužiteljstvo zove kao svjedoke školsku pedagoginju i jednu od profesorica koje su razgovarale s učenicom – svjedokinjom nakon događaja te im one prepričavaju što im je kazala. Učenica je potvrdila ono što je ispričala žrtva profesora.

Novu optužnicu Državno odvjetništvo šalje na sud početkom studenoga, da bi pet dana nakon toga optužno vijeće ukinulo preostale mjere opreza, uključujući zabranu približavanja učenici i širom otvorilo profesoru put za slobodan povratak na posao. U svojoj odluci pozivaju se na njegov čist izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije te na činjenicu da se deset mjeseci pridržavao određenih mu mjera. Državno odvjetništvo se žali na njihovu odluku, ali i viši, Županijski sud je istog mišljenja kao i niži sud te odbijaju njihovu žalbu i potvrđuju ukidanje svih mjera opreza.

Povratak u veljači

– I onda nas dvije doznamo kako je profesor prekinuo bolovanje i otvorio godišnji odmor te će se vratiti na posao početkom veljače, bez ikakve zakonske prepreke. Preneražena zovem ravnatelja, koji mi je pojasnio kako je nemoćan jer profesor ima dokument da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Moram naglasiti kako su u školi od početka svega bili nadasve korektni prema meni i mojoj kćeri i dali nam podršku.
Nas dvije nikada nismo kazale kako je profesor počinio kazneno djelo, nego je moja kći samo ispričala što joj se dogodilo. Policija, tužiteljstvo i sud su procijenili kako postoji sumnja da je počinjeno kazneno djelo, nismo to napravile nas dvije. I nakon svega, oni potpisuju odluku kojom se tom čovjeku omogućuje da se vrati u neposrednu blizinu moje kćeri, u neposrednu blizinu drugih učenica, bez da se utvrdila istina. Ponavljam, nisam rekla da ga se treba ni osuditi po svaku cijenu, ni objesiti, nego da se treba utvrditi istina i ako je njegovo ponašanje neprimjereno, neka se kazni po zakonu.
Kada se sve otkrilo, ponuđeno mu je da ide u prijevremenu mirovinu i odbio je te je otišao na bolovanje. Sada je nakon svega već toliko ohrabren da se želi i vratiti na posao. Pitam se što će se sljedeće usuditi napraviti – kaže nam majka čija kći je zbog traume od događaja, ali i kasnijih zbivanja, tijekom postupka išla i psihologu.

Kada je pitamo ljuti li se na roditelje koji nisu dali svojoj kćeri da svjedoči što se dogodilo, već su joj zabranili dolazak na sud, samo nam je odgovorila:

– Da je situacija suprotna, ja svojoj kćeri ne bih nikada zabranila.

Naša sugovornica ne osuđuje, ne optužuje, samo čuva svoje dijete od zlostavljača i nije joj jasno zašto, dok postupak traje, ima sve više onih od kojih mora štititi svoju hrabru kćer.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. svibanj 2022 23:32