StoryEditor
Crna kronikaključni akter

Kalašnjikov je još uvijek najdraži hrvatski kućni ljubimac, odvjetnik Nobilo upozorava: Stvoren je jako maligan koktel. Treba nam represivniji pristup

31. siječnja 2021. - 15:02

Usprkos brojnim propagandnim akcijama MUP-a i državnome uvjeravanju u pogubnost njegova ilegalnog držanja, kalašnjikov je još uvijek najdraži hrvatski kućni ljubimac. Nakon što je bio dugogodišnji alat u brojnim poslijeratnim kriminalnim prepadima na mjenjačnice, kladionice, trgovine i benzinske pumpe, u aktualnoj krizi sve češće postaje i svojevrsni produžetak nervnog sustava nacije, te sredstvo za ubojitu ekspresiju najgnjevnijih privatnih, ali i društveno-političkih emocija. Moglo bi se reći da su njegovi zadnji pucnji uglavnom bili i krici visokog nepovjerenja u institucije.

U samo godinu dana „kalaš“ je bio ključni akter čak triju krvavih osvetničkih pohoda: u rukama mladoga Filipa Zavadlava, u rukama još mlađeg Danijela Bezuka (koji je u listopadu napao Banske dvore), te sad u rukama šibenskoga poduzetnika Branka Kolopera.

- Nije neuobičajeno kad se u ovakve oružane obračune upuštaju pripadnici kriminalnog ili narkomiljea: to se događa posvuda u svijetu. Kad, međutim, za kalašnjikovom kao najdrastičnijim rješenjem posežu dojučerašnji mirni građani i ugledni poduzetnici, jasno je da je problem puno kompleksniji i ne leži samo u prekomjernim zalihama oružja. Policija može nadzirati moguće akcije kriminalaca, no ovakve postupke običnih građana teško je istražiteljski prevenirati – upozorava ugledni zagrebački odvjetnik Anto Nobilo.

Dostupnost oružja u kombinaciji sa sve snažnijim PTSP-jem, koji producira kriza zbog dugotrajne pandemije, ali i model nefunkcionalne i nepravedne države kakva je na snazi kod nas, stvara snažan i jako maligan koktel, tvrdi odvjetnik.

image
Shutterstock

- Mi nismo uspjeli u 30 godina izgraditi institucije koje bi bile temelj stabilnog društva otpornog na veće krize, frustracije i nepravde: u Hrvatskoj se iz komunizma samo prekopirao nekadašnji model partijske države gdje vlada sprega političkog pogodovanja i u kojemu profitiraju oni bliži centrima moći – dijagnosticira složenu društvenu dijagnozu Nobilo. I stečajevi su, po njemu, često jako suspektni procesi koji su rijetko kad u interesu pravednog, realnog i brzog razrješenja problema.

Laka dostupnost jurišne puške AK-47 čak i naraštajima rođenima puno poslije rata kod nas se toliko podrazumijeva da se u slučaju zadnjeg masakra nitko nije valjano ni zapitao otkud šibenskom ubojici kalašnjikov. Da ga je na crnom tržištu najčešće lakše nabaviti od marihuane dokazao je samo nekoliko dana nakon prošlogodišnjega Zavadlavova pohoda po splitskim ulicama novinar Jutarnjeg lista Mario Pušić: kalašnjikov je u Karlovcu uspio kupiti za manje od 20 sati, plativši ga 600 eura. Isto u hrvatskom srcu Europske unije može napraviti bilo tko, jer crnoburzijanska cijena ovoga automata s brzim urušavanjem životnoga standarda samo još dodatno pada: prodaju ih ne samo profesionalni krijumčari, nego i svoje trofejne primjerke razvojačeni branitelji ili članovi njihovih obitelji, uglavnom kako bi platili račune za struju, ratu kredita ili namirili ovrhu.

Službene procjene govore da je na području država bivše Jugoslavije, nakon ovdašnjih krvavih ratova, ostalo oko šest milijuna komada svih varijanti sovjetske jurišne puške: od kragujevačke M70 (popularne i vrlo kvalitetne "ciganke"), pa do lošijih izvedbi, poput rumunjskih i kineskih. Srbi su službeno najnaoružaniji u Europi, s gotovo 3 milijuna pušaka i pištolja, a od čega je više od pola ilegalno. Ni Hrvatska, međutim, statistički previše ne zaostaje s oko milijun cijevi, što znači da svaki četvrti Hrvat – praktično svaka hrvatska obitelj - ima vatreno oružje.

- Problemu ilegalnog naoružanja kod nas bez sumnje treba pristupiti puno represivnije, kako to rade sve ozbiljne europske države koje se nesmiljeno razračunavaju čak i s velikim kriminalnim grupacijama što njime trguju, a nekmoli s pojedincima koji krše zakon – smatra Anto Nobilo. No, samo time nećemo riješiti naš ukupni problem koji zahtijeva multidisciplinaran pristup. U prvome redu svijest političara i političkih institucija da nije dovoljno samo oštro osuditi krvoprolića i oružano nasilje, nego i proniknuti u njegove duboke motive koji se najčešće rutinski guraju pod tepih.

item - id = 1074558
related id = 0 -> 1125437
related id = 1 -> 1121589
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. rujan 2021 01:00